FOTO: Advance.hr/screenshot
ČITATELJI OCIJENILI
4

Kako su hrvatski mediji još nedavno pisali o 'ekonomskom procvatu' Venezuele

PIŠE Mario Nakić
6.4.2017.

Kako su hrvatski mediji još nedavno pisali o 'ekonomskom procvatu' Venezuele


PIŠE Mario Nakić

Venezuela se ekonomski, moralno i politički raspada. Zemlju trese inflacija već desetak godina, ali prava kriza je počela prije tri godine kad su se građani Venezuele našli u nestašici za život potrebnih namirnica. Prvo je ponestalo piva pa WC papira...pa osnovnih kućnih potrepština, da bi sad stajali u dugačkim redovima pred pekarnicama čekajući kruh, a država zatvara pekare koji "varaju" ako iskoriste neki državni sastojak za neki drugi proizvod.

Bitno je razumjeti kako venezuelanska kriza nije došla odjednom niti je rezultat puke nesreće, stanja na tržištu, pa čak ni međunarodne politike. Venezuela je još nedavno bila najveći izvoznik nafte na svijetu, a na popisu je deset zemalja s najviše prirodnih resursa. Zemlja je potpuno uništena katastrofalnom ekonomskom politikom i postala je školski primjer kako država može devastirati jako gospodarstvo.

Bivši predsjednik Hugo Chavez izabran je 1998. godine na demokratskim izborima obećavajući narodu blagostanje. Promijenio je Ustav tako da je u njega unio sve što je narod poželio - zaštitu svih mogućih skupina, naravno novčanu. Vjerovao je da će država, koja živi od izvoza nafte, moći na svojim leđima nositi cijelo gospodarstvo i biti socijalni raj. Nacionalizacija svih velikih kompanija, otvaranje niza kliničkih centara te opsežni socijalni programi, reforma radnog zakonodavstva sa skoro 20.000 propisa - to je bila njegova politika.

Lijevi novinarski krugovi diljem svijeta slavili su takve poteze nazvavši ga revolucionarom. Još prije manje od 4 godine američki portal Salon objavio je čuveni tekst "Hugo Chavez's economic miracle" (Ekonomsko čudo Huga Chaveza) gdje značaj ovog autoritarnog socijalista uspoređuju s Martinom Lutherom Kingom te dižu u nebesa ekonomski uspjeh i blagostanje u Venezueli. David Sirota, autor nekoliko popularnih knjiga o ekonomiji, pitao se zašto i Sjedinjene Države nisu nacionalizirale svoje strateške kompanije.

Nisu zaostajali ni hrvatski ekonomski "stručnjaci" u medijima. Po meni najzanimljiviji u ljubavnom praćenju Chaveza i njegove ostavštine bio je portal Advance.hr (ekipa koja sebe opisuje kao "napredno novinarstvo") objavivši od 2012. do 2014. čitav niz hvalospjeva o venezuelanskom ekonomskom čudu. Iz te kolekcije biram naslov "Chavezove ekonomske lekcije za Europu: socijalizam 21. stoljeća može zamijeniti neoliberalizam". Chavez je spasitelj, borac protiv zlih kapitalističkih sila koje uništavaju radnika, a socijalizam 21. stoljeća je najbolji izlaz za sve. Zamislite samo što bi se dogodilo sa zapadnim svijetom da je netko ozbiljno shvaćao ovakve ekonomske "stručnjake".

Tu je, zatim, i čitav niz ljevičarskih portala izdašno sponzoriranih novcem poreznih obveznika. Feministički portal Vox Feminae obradio je slavnu venezuelansku revoluciju u više navrata, stavivši naglasak na prava žena, nižih klasa i umirovljenika kojima je Chavez novim Ustavom obećao brda i doline. Postoje i problemi u Venezueli, priznaju feministice, no za probleme optužuju oporbu koja je u dosluhu sa zlobnom Amerikom.

Upravo na temelju Ustava i u okviru socijalnih programa, nazvanih Misiónes sociales, odvija se Bolivarska revolucija (Revolución Bolivariana). Najaktivniji dio Revolucije, njezinu žilu kucavicu, predstavlja dio stanovništva kojemu je u okviru prijašnjega sustava bilo uskraćeno pravo političkog glasa...U kontekstu navedenog pokrenute su tri misije čije su fokusne grupe upravo žene: Madres del Barrio – pomoć ženama bez prihoda, Niño Jesús – pomoć trudnicama te Hijos de Venezuela (uključuje majke koje imaju djecu mlađu od 18 godina), piše Vox Feminae u ovom tekstu 2014. godine.

Autorica vjerojatno nije svjesna da sva navedena "prava" netko mora osigurati, netko mora novac zaraditi, a to nije država.

Možda najbolji razlozi propasti venezuelanske ekonomije navedeni su u travnju 2012. godine u članku "Venezuela - Zakon o radu za radnike, ekonomska revolucija" portala Pollitika, iako su navedeni sasvim nenamjerno, naime autor je mislio da je to sve nešto "super" što će još unaprijediti ekonomiju:

Više od 19 tisuća prijedloga koji su stigli “odozdo” najvećim se dijelom odnose na reorganizaciju radnog vremena, društvene odnose u proizvodnji i plaće. Predsjedničko povjerenstvo za izradu novog zakona očekuje tijekom travnja još toliko prijedloga radnika, kolektiva i političkih stranaka. Komunistička partija Venezuele (PCV) najavila je svoj set prijedloga na osnovi “klasnog” pristupa...U izgradnju pogona za proizvodnju čelika i željeza u okviru državne tvrtke Ferrominera Venezuela ulaže 100 milijuna dolara; u socijalističku tvornicu hrane u Portuguesi 2 milijuna dolara, u plantažu za uzgoj i preradu kakaoa 24 milijuna dolara… Prošlog mjeseca Vlada Venezuele odredila je najveće dopuštene cijene prehrambenih artikala.

To su standardne floskule na koje lijevi novinari padaju. Oni misle da će 19.000 novih propisa iz Zakona o radu automatski značiti bolje uvjete rada i blagostanje za radnike. Ako država uloži više milijuna dolara u neku industriju, to automatski znači da će ta industrija procvasti i da će zemlja prosperirati. Nažalost, ekonomija tako ne funkcionira. Kad bi količina zakona o radu i poslovanju proizvodila blagostanje, onda bismo svi sad živjeli u tom socijalističkom raju. U stvarnosti je zapravo suprotno. Ovakvom diktaturom nad gospodarstvom država je potpuno ugušila tržište i sve njegove procese. To nije moglo drukčije ni završiti.

Tu je i dvotjednik Zarez, za koji vjerojatno niste čuli, iako ga vrlo lako moguće financirate. U tekstu "Što se događa u Venezueli?" u svibnju 2014. godine, kad su krenuli prvi socijalni nemiri, pokušali su objasniti svome čitateljstvu kako se tako nešto uopće može dogoditi u jednom socijalističkom raju. Pa su ponavljali priču kako su najniži slojevi pod Chavezom "profitirali i u ekonomskom pogledu i u socijalnoj inkluziji". Priznaju, u Venezueli postoje problemi, ali im "američki mediji daju previše značaja". Inflacija postoji, dodaju, no to nije toliki problem budući da "siromaštvo i dalje opada". Siromaštvo je u tom trenutku u Venezueli iznosilo oko 25 posto, no to nije ništa jer je "u 1990-ima ta stopa bila još i veća".

Nestašice robe, za ovog autora, isto nisu neki problem: "Ljudi često moraju čekati satima u redovima da bi kupili potrebna potrošna dobra. To je stvarno nezgodno, ali ipak nema gladi ili opće nestašice hrane u cjelini. Čak se i 2013. godine, godine visoke inflacije i povećanja nestašica, realna potrošnja vjerojatno povećala."

E, sad, ono glavno: tko je krivac? Nipošto loša ekonomska politika i socijalizam, o ne! Pazite sad ovo: "Krivnju za ta tri navedena problema ne može se prebaciti isključivo na destabilizaciju do koje je došlo zbog pritiska venezuelanskih elita te ohrabrivanja i intervencija od strane SAD-a. Zasigurno da su se Sjedinjene Države u prošlosti upuštale u takve procese destabilizacije; primjerice, u Čileu početkom 1970-ih i u Nikaragvi 1980-ih godina. To vjerojatno jest bitan čimbenik, ali po svoj prilici nije glavni uzrok venezuelanskih problema...Središnji problem u Venezueli je suštinska podjela u poimanju prirode venezuelanskog društva. Velika većina bogatih i onih s osrednjim prihodima mahom ne prihvaća društvo u kojemu oni više nemaju kontrolu u kulturnom i političkom pogledu; u kojemu oni više nisu u središtu".

Da, dobro ste pročitali! Za probleme u Venezueli krivi su - bogataši i SAD. Baš je super ljevičarima kad imaju dežurnog krivca. Kad se troše tuđi novci i kad se ima, to je zasluga socijalizma, ali kad se potroše i kad dođe rastrošnost države na naplatu, onda je kriva Amerika. Neoliberalizam!

Dobro, 2014. godine već su krenuli prosvjedi po Venezueli. Narod je gladan, ne da mu se više čekati u redovima satima za kruh, tražiti vezu da kupi WC papir i slično. Ali, naši ekonomski stručnjaci u Zarezu imaju pravo objašnjenje:

Studenti − koji prosvjeduju i dobivaju toliku pozornost u srednjestrujaškim i angažiranim medijima u SAD-u − ne dolaze sa sveučilištâ koja pohađaju narodne klase i njihova djeca, tj. s bolivarskih sveučilišta. Studentski prosvjednici dolaze s privatnih sveučilišta te autonomnih sveučilišta poput Središnjeg sveučilišta u Caracasu i Sveučilištu Anda u Méridi. Ta sveučilišta, mada jesu javna, privlače studente prvenstveno iz kućanstava s prosječnim primanjima te iz više venezuelanske klase; to su snažni studentski pokreti koji se suprotstavljaju društvenim promjenama u tijeku u Venezueli. Njihovo nezadovoljstvo se prije svega odnosi na društvo u kojem žive, iako se većina prosvjednika isto tako protivi otvaranju svojih sveučilišta studentima iz nižih slojeva.

Dobro ste pročitali, prosvjeduju bogataši zato što ne žele studirati skupa sa siromašnijim studentima! Zbilja super razlog za nasilne prosvjede.

Mislim da su ovako smiješni izgovori bili posljednji trzaji hrvatskog lijevog novinarstva da opravdaju katastrofu nastalu socijalističkom ekonomskom politikom. Nakon tog članka u Zarezu nisam više mogao pronaći nijedan noviji tekst o Venezueli niti u jednom od navedenih medija. Ne znam, možda griješim, možda su nešto nedavno objavili i ispričali se čitateljstvu zbog svog amaterizma, no čisto sumnjam. Čak iskreno ne vjerujem da su sami autori, a ni njihovi čitatelji, ikakvu pouku izvukli iz svega.




Vezano
Ništa od kolapsa turizma, drugovi: ʼSrpanjska rupaʼ je medijska izmišljotina
Stopa ubojstava u Hrvatskoj: 4 podatka koji bi vas mogli iznenaditi
Ova vlada se nikako ne može odmaknuti od socijalizma
Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama
Načelniku Murtera se ne sviđa zakon ponude i potražnje, poziva državu da uradi nešto
Nova analiza potvrdila: Nordijske zemlje imaju slobodnije tržište od SAD-a
Slobodno tržište i privatno vlasništvo, a ne planska ekonomija, najveći su prijatelji okoliša
Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.
Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku
Holy za loše stanje medijskih sloboda okrivila novinare i profit, a D. Orešković želi više javnog novca za ʼneprofitneʼ medije
Šampanjski socijalizam
Latinoamerikanci naučili lekciju: "Dosta nam je socijalizma!"
Terminalna faza socijalizma: Djeca umiru od gladi, predsjednik zbija šale
U Venezueli nestašica kruha, državna vlast okrivljuje pekare
Socijalisti u Venezueli raspustili parlament i proglasili apsolutnu vlast
Venezuelu trese inflacija, Maduro podiže minimalac za 60%
Kratko i jasno: Nemiri u Venezueli su posljedica socijalizma
'Shit March': Prosvjednici u Venezueli napadaju vojsku fekalijama
Koalicija 'Zagreb je naš' bi pretvorila grad u Venezuelu
James Galbraith zagovara garantiran državni posao. Evo zašto je to loša ideja
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Plakat sa slikom jabuke koju nagrižu crvi podsjetio je mnoge na nacističku propagandu protiv Židova.

Izbori u Švicarskoj: Konzervativci optuženi za kopiranje nacističke propagande, zelene stranke u porastu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Čehoslovački vođa Dubček pokušao je reformirati socijalizam. To se Sovjetima nije svidjelo pa su im poslali 2.000 tenkova...

Na današnji dan: Sovjeti ugušili Praško proljeće u krvi - okupacija Čehoslovačke

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mogla je odbiti rad u veleposlanstvu, zaposliti se u privatnom sektoru i pisati na Facebooku što želi.

Ne, suspenzija rasističke diplomatkinje nema nikakve veze sa slobodom govora

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Seksualna orijentacija nije uvjetovana svjetonazorom niti je svjetonazor uvjetovan seksualnom orijentacijom. Zašto onda LGBT udruge promiču jednu ekstremističku ideologiju?

Zašto CroL-u smeta slobodno tržište?

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ova dva pitanja su ključna u otkrivanju liberala od ostalih. Gotovo nepogrešivo...

Tko je liberal, a tko nije? Postoji jedan vrlo jednostavan i brz način da to otkrijete...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Donedavno se o tome govorilo isključivo u libertarijanskim krugovima, a sada su tu ideju počeli širiti i političari s puno širim spektrom birača.

Bruto plaća na ruke - ideja koja nailazi na plodno tlo među hrvatskim političarima. Što vi mislite?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije trećine HDZ-ovaca se slaže s izjavom da su imigranti najveća prijetnja europskoj kulturi...

Diplomatske nevolje: Kolinda i Plenković će teško naći u HDZ-u kadrove koji nisu ksenofobni

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Most je pokrenuo inicijativu koju su već ranije pokretale i druge političke stranke. Njena jedina svrha je ubiranje jeftinih poena na dezinformiranju građana.

Voda, vodoopskrba i prava - umjesto rasprave o pravom problemu, širi se strah od privatnika

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako Trumpove carine utječu na poduzetnike najbolje pokazuje podatak da je mišljenje voditelja trgovine u SAD-u trenutno najpesimističnije u zadnjih 25 godina.

Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: