Kako su nas Srbi izdominirali

Dokaz tome koliko Srbi drže do Vojislava Šešelja je činjenica da su o Šešeljevom incidentu na nacionalnoj TV kući u središnjem dnevniku izvijestili javnost tek u 13. minuti udarne informativne emisije. O tome je ni manje ni više svoj komentar dao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Što god mi mislili o Vučiću, radi se o vještom i lukavom političaru i manipulatoru. Svojom patetikom i opetovanim kontranapadima, taj bi bio u stanju i Cicerona izbaciti iz cipela, a kamoli nepismene novinare.

Vučić je u svojem komentaru osudio Šešeljev današnji ispad, ali je odmah okrenuo ploču i rekao kako oni "za razliku od Hrvata" osuđuju ovakve incidente "koji najviše mogu naštetiti srpskom narodu u Hrvatskoj koji večeras neće mirno spavati". Nakon toga nadovezao se na podizanje spomenika Stepincu u Dvoru na Uni gdje su počinjeni "najmonstruozniji zločini nad srpskim narodom na koje je poticao pravosnažno osuđeni ratni zločinac Alojzije Stepinac".

Bez obzira što namjerno ili nenamjerno nije informiran (spomenik Stepincu podići će se 8. svibnja, na obljetnicu njegovog rođenja, u Sisku), vješto Hrvatsku opet promovira kao državu koja relativizira ustaške zločine.

Gotovo u isto vrijeme, svi relevantni hrvatski mediji izvještavaju o Šešeljevom incidentu u prvim minutama informativnih emisija, radeći od toga spektakl veći nego što je. Upravo je Šešelj najviše uživao prilikom svake eksplozije medijskog nasilja o njegovim potezima te svojedobno kazao kako se Hrvati upecaju na njegove provokacije "kao somovi na durdubak". To više govori o inteligenciji hrvatskih medijskih kuća nego o Šešelju. On svoju viziju gotovo uvijek ispuni i to uz pomoć hrvatskih medija.

Incident koji nitko nije vidio, niti je objavljen ikakav video zapis, bio je povod za žurno napuštanje Beograda od strane hrvatskog parlamentarnog izaslanstva. Povod tome bila je službena objava Šešeljeve Srpske radikalne stranke kako je "vojvoda" izgazio hrvatsku zastavu. Vjerodostojnost toga čina pri tome nitko nije ni pokušao provjeriti, bila je dovoljna samo objava da je Šešelj to napravio. Isto tako, mogli su objaviti i to da se radikalska ekspedicija uspješno prizemljila na Mars. I kakvo to značenje ima? Nikakvo. Međutim, to je bio dovoljan okidač predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću da poduzme tako drastičan korak.

Šešeljev manevar poslužio mu je više nego savršeno za njegov manevar pokazivanja domoljubnih mišića pa da barem na kratko postane ljubitelj stranačke desnice koja se počela odvajati od matice. U isti rog s Jandrokovićem puhnuli su i članovi parlamentarnog izaslanstva Anka Mrak Taritaš i Milorad Pupovac.

Tako nas je Anka počastila sa svojom vizijom srbijanskog puta u EU i konstatacijom kako Srbija "nije spremna za EU". Ako je kriterij za članstvo u EU gaženje ili paljenje nečije zastave, po tome niti jedna zemlja današnje EU ne bi u njoj bila jer se na masu prosvjeda pale nečije zastave, najčešće američke. Iako smo već navikli na retoričke vratolomije Anke koja se kao curica voljela igrati indijanca i kauboja, s ovakvom izjavom nije, vjerujem, nikoga impresionirala.

Milorad Pupovac ostavio nas je zakinutima za svoje viđenje incidenta. Na pitanje novinara bi li se Srbija trebala ispričati za ovaj incident, Milorad je, s već poznatim patničkim izrazom lica koje više podsjeća na kakvog isposnika i mistika, novinara optužio kako je njegovo pitanje tendenciozno. Ne bi li u tom trenutku Jandroković pokazao veće domoljublje stavom kako Milorad Pupovac uvijek izbjegava odgovoriti na pitanja čija su tema problematično ponašanje Srbije, ali će zato uvijek, i to za najmanji banalni primjer, naći stotinu grijeha Hrvatskoj? Naravno da bi, ali bi pritom ugrozio parlamentarnu većinu koju održavaju tri SDSS-ova glasa u Hrvatskom saboru.

Veću bi poruku Jandroković poslao da je ostao u Beogradu i puna dva dana drobio o Šešeljevom incidentu. Time bi zasigurno srbijanskoj strani oduzeo lažne argumente u borbi protiv Hrvatske i pokazao da se kao državnik ne boji biti na srbijanskom tlu čak i kad zapucaju ćorci. Šteta da Jandroković nije državnik.

Sve u svemu, i politika i mediji u Hrvatskoj pokazali su da nisu dorasli djelatnostima kojima se bave. Srbi su nas ponovno brutalno izdominirali i pokazali da ih uopće ne interesiraju igrice ocvalog četnika Šešelja. U 2016. izravna strana ulaganja u Srbiju iznosila su 2,1 milijarde eura. Iste godine u Hrvatsku je uloženo 1,7 milijardi eura stranih investicija. Dok se mi bavimo Šešeljem, vijest da nas je prestigla Rumunjska, a uskoro i Bugarska, i nije neka vijest. U isto vrijeme dok su se naši dnevnici bavili Šešeljem, srbijanski RTS u svom je dnevniku objavio kako je u Kruševcu otvorena jedna od najmodernijih Henkelovih tvornica u Europi vrijedna 20 milijuna eura. Za pet godina moglo bi nam se dogoditi da nas pretekne i Srbija. Već znam da će ta vijest u hrvatskim medijima ostati nezapažena. Prime time bit će rezerviran za Šešelja.