Pitanje priznanja Države Palestine je za ljevicu diljem Zapada jako bitno. Do sada je 157 država priznalo Palestinu, što je preko 80 posto članica UN-a. Nitko ne zna reći u kojim točno granicama ta država postoji i tko će njome vladati. Sami Palestinci su po tom pitanju vrlo podijeljeni, a njihovi pobornici na Zapadu takva pitanja uopće ne postavljaju.

To je stvar simbolike ili, točnije, ljevičarsko signaliziranje vrlina. Političari i demagozi to predstavljaju kao pitanje života i smrti, rata i mira, iako sama činjenica da je velika većina zemalja priznala Palestinu nije imala zasad još nikakvog utjecaja ni na stanje na terenu ni na boljitak palestinskog naroda.

Hrvatska vlada je odlučila da još nije vrijeme za priznanje Palestine. Prema riječima premijera Andreja Plenkovića, strateški cilj hrvatske vanjske politike je da Palestinci dobiju državu i da Izraelci dobiju mir. Samim priznanjem države Palestine sada, prema njegovoj procjeni, nijedan od tih ciljeva ne bi bio postignut. Sabor je nedavno, na poziv stranke Možemo, glasao o zahtjevu da Vlada ipak prizna Palestinu, što je većina zastupnika odbila.

Hrvatska ljevica je to pretvorila u svoju borbu za vlast protiv HDZ-a i desnice. Političarke poput Sandre Benčić, Ivane Kekin i Dalije Orešković koriste trenutno raspoloženje građana, koji su izmanipulirani pristranim i subjektivnim izvještavanjem prodžihadističkih medija, da bi na tome osvojile pokoji politički poen. Međutim, Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik Mosta, otišao je najdalje u patetici i pokazao sav besmisao ljevičarskog preseravanja.

Po Vučetiću, ako niste za to da Hrvatska prizna Palestinu, to znači da ste "protiv palestinske djece", "gladna djeca vas ne zanimaju".

Kako uopće odgovoriti na jednu takvu glupost? Glasalo se o priznanju Palestine, a ne o gladnoj djeci. Dosad je većina država priznala Palestinu, no to nije imalo nikakav utjecaj na glad ili sitost djece. Da je Hrvatska priznala Palestinu, palestinska djeca to ne bi nikako osjetila. Prema tome, Vučetićeve premise su pogrešne u startu pa mu mora biti pogrešan i zaključak.

Budući da taj čovjek nije glup, sigurno zna o čemu se glasalo u Saboru i još je više svjestan da ishod tog glasanja nema nikakve posljedice na rat i mir, glad i sitost, sigurnost palestinske djece - onda moramo zaključiti da Vučetić svjesno i namjerno manipulira jeftinim moralnim ucjenama i pokušava tako prisiliti zakonodavce, legitimno izabrane zastupnike u Hrvatskom saboru, da donose odluke o njemu bitnim pitanjima ne prema svojoj savjesti i prema tome za što su ih građani birali, već onako kako se njemu, koji nije izabran u ovaj saziv Sabora, više sviđa.

Vučetić, dakle, pokušava forsirati zakonodavce da glasaju onako kako bi on htio i za to se služi moralnom ucjenom, temeljenom na faktički netočnim premisama. Još gore, služi se djecom i tuđom patnjom da bi postigao svoj politički cilj, a to je priznanje jedne države koja se njemu iz nekih razloga posebno sviđa.

Moramo se prvo zapitati zašto je Vučetiću toliko stalo do priznanja Palestine, da je za taj cilj spreman lagati i moralno ucjenjivati, služiti se djecom i tuđom patnjom. Očito postoji neki snažan razlog za to, a to nije javni interes niti mir na Bliskom istoku jer smo već vidjeli da nikakvo priznanje te države ne donosi mir niti sitost.

Je li to zato što je u Palestini na snazi šerijatski zakon, zato što ta država ne priznaje obiteljsko nasilje, udana žena je praktički vlasništvo muža, pobačaj je strogo zabranjen i kažnjiv? Je li moguće da Vučetić voli državu koja se tako odnosi prema ženama pa zato toliko navija za njeno priznanje?

Ili je možda čovjek fan džihada, svetog rata protiv nevjernika koji tamo vodi Hamas, najpopularnija politička stranka u obje palestinske uprave? Je li Vučetić fan mudžahedina i slaže li se s njihovim statutom koji kaže da nikad neće priznati postojanje Države Izrael?

Postoji i treća mogućnost - jednako realna - da Vučetić to ne traži ni zbog kakve Palestine, da ga nije briga za taj narod, već to radi zbog Izraela - jer smatra da Židovi nemaju pravo na državu, samoobranu ni postojanje pa podržava one koji čine zločine nad izraelskim civilima. Priznanje palestinske države znači de facto priznanje da se terorizam isplati. Možda je čovjek fan islamističkog terorizma.

To su tri opcije. Moguće je da je samo jedna od njih točna, ali mogu biti i točne sve istovremeno. Ne vjerujem da će Vučetić javno priznati koja od te tri opcije je točna (ili možda dvije ili sve tri), tako da možemo samo nagađati, ali ja ne vidim nijednu četvrtu mogućnost.

Zatim se trebamo zapitati čime su to Vučetić i ekipa uopće zaslužili moralnu uzvisinu s koje će drugima docirati moralnim ucjenama. Tko su ti ljudi uopće i što su dosad napravili za druge da bi mogli reći kako su oni moralni čistunci i dobrotvori? Jesu li ikada pomogli nekome u nevolji? Jesu li oni išta učinili za Palestince, do kojih im je navodno jako stalo, išta više od signaliziranja ljevičarskih vrlina po internetu i prozivanja svojih političkih neistomišljenika?

Vidite, to su totalni bezveznjaci, bez ikakvog temelja na kojem bi mogli polagati svoje woke optužbe protiv drugih. Njihova najveća (i zapravo jedina) vrlina je patetika. Nije ih ni najmanje briga za djecu, a pogotovo palestinsku djecu, jer da jest, bar bi se raspitali o tome koji bi bio najbolji način da im se pomogne.

Pucaju na ljudske emocije i potpuno ignoriraju razum. Oni su uvreda za logiku, pa čak i za humanizam na koji se toliko vole pozivati. Jer da su imalo humani, ne bi koristili tuđu patnju za svoje jeftine i niske političke ciljeve, ne bi bili toliko selektivni u obrani ljudskih prava po svijetu, vidjeli bi da u ovom trenutku ima daleko više djece koja su u još većoj opasnosti od one u Palestini.

Nemojte me krivo shvatiti - palestinska djeca uistinu pate i žive u konstantnoj životnoj opasnosti, ali njihova patnja i opasnost neće biti uklonjena ako Plenkovićeva vlada prizna Državu Palestinu. Patnja palestinske djece će završiti samo ako tamošnje terorističke organizacije budu poražene, odnosno ako se Izraelu dozvoli da potpuno uništi terorizam na tom području.

Prema izvještaju organizacije UN Watch, palestinska djeca u Pojasu Gaze već 15 godina su objekti najgore indoktrinacije. U tamošnjim školama je zabranjeno učenje o holokaustu nad Židovima, djeca se odmalena uče kako postati "dobri mudžahedini" i pripremaju za sveti rat protiv nevjernika.

Nijedno dijete ne bi trebalo biti izloženo takvoj okrutnoj indoktrinaciji. Nijedno dijete ne bi trebalo učiti da mrzi. Što prije Hamas bude potpuno poražen i nestao s lica zemlje, to će prije palestinska djeca dobiti konačno priliku da odrastaju u miru i onako kako svako dijete u svijetu treba odrastati - bez mržnje i brige.

Stvarnost je još uvijek, nažalost, posve drukčija. Osim što ih Hamas iskorištava za novačenje budućih terorista, palestinsku djecu iskorištavaju i hrvatski političari i politikanti za svoje sebične ciljeve. Jadna djeca, pustite ih više na miru!