U jednom od svojih nedavnih pamfleta promarksistički portal Novosti na državnoj sisi i s godišnjim budžetom od 4,5 milijuna kuna objavio je informaciju kako su plaće sveučilišnih profesora u Hrvatskoj "na razini pomoćnih radnika u Njemačkoj". Iako to nije daleko od istine, dolazimo do zaključka kako pomoćni radnici u toj kapitalističkoj Njemačkoj žive odlično.

A ja se pitam zašto ne usporediti plaće nastavnika, dakle svih - od učitelja u osnovnoj školi do sveučilišnih profesora - u Hrvatskoj s onima u kapitalističkim zemljama sa slobodnotržišnom ekonomijom i s onima koji rade u socijalizmu. Ipak Novosti svakodnevno promiču povratak u socijalizam kao i socijalističke zemlje (još donedavno su, recimo, pisali hvalospjeve o Venezueli i Castrovoj Kubi) pa bio bi red, valjda, objaviti čitateljstvu kako žive i koliko zarađuju prosvjetni radnici u takvom sistemu.

Prosječna učiteljska plaća u Kubi iznosi mjesečno oko 500 pesosa ili 20 američkih dolara još od zadnje povišice 2009. godine i otad se nije bitno mijenjala. Prevedeno u hrvatsku valutu, to bi bilo nešto malo više od 130 kuna.

Na portalu Translating Cuba, koji objavljuje članke iz kubanskog tiska prevedene na engleski, nedavno je objavljen razgovor s kubanskim učiteljem, stanovitim Adrianom, koji je dobio povišicu zbog toga što radi s razredom koji broji više od 25 učenika. Prije mu je plaća iznosila 13 dolara, a sad je porasla na 18. Nastavnici su među slabije plaćenim radnicima u ovoj zemlji. Primjerice, jedan taksist u Havani zaradi za jedan dan prevozeći strane turiste više od nastavnika u cijelom mjesecu.

Adriano kaže da mu to i dalje nije dostatno za život. Živi u roditeljskoj kući s majkom koja je umirovljena učiteljica. Njena mirovina je mizerna pa oboje ovise o njegovoj plaći. Unatoč tome, sretan je i tvrdi: novac nije najbitnija stvar u životu, a podučavanje ga ispunjava.

U drugom socijalističkom raju, Venezueli, još 2009. sve je izgledalo bajno kad je tadašnji predsjednik i revolucionar Hugo Chavez objavio velike povišice svima u javnom sektoru. Plaće nastavnika i profesora su odjednom iznosile od 800 do 1.400 američkih dolara. To je bilo stvarno izvrsno. Međutim, s vremenom su nacionalizirane kompanije, u koje je država uložila desetke milijardi dolara, počele propadati. Cijena nafte, na kojoj su socijalisti na vlasti gradili cijeli socijalni program, pala je, a privatni sektor su uspjeli uništiti nakon godina otimačine, pljačke i tlačenja raznim regulacijama, propisima i kontrolama. Kako je nestajao novac, tako se i učiteljska plaća smanjivala. Danas je pala ispod 30 dolara mjesečno, s time da skoro polovinu nastavnici primaju u bonovima za hranu.

Od početka 2017. godine do danas plaće venezuelanskih nastavnika porasle su za 350%, ali to ne vrijedi puno kad je hiperinflacija brža pa vrijednost plaće konstantno pada. Čak više nije ni bitno kolika je plaća u Venezueli, kad svejedno vlada nestašica dobara kao i samih novčanica.

Tako žive nastavnici u sistemu koji nam skupi uhljebi u Novostima stručno preporučuju. Žele li nastavnici tako živjeti?

Ili bi nastavnici možda radije živjeli u sistemu gdje je ekonomija slobodnija? Najveću nastavničku plaću u svijetu primaju nastavnici u Švicarskoj - 60.000 dolara godišnje neto ili 5.000 dolara mjesečno. Švicarski nastavnici su također u odličnom položaju i s obzirom na kupovnu moć jer je njihova plaća 20% veća od prosječne plaće u njihovoj zemlji. Švicarska je tradicionalno pri vrhu na listi ekonomskih sloboda, točnije na četvrtom mjestu u svijetu ove godine, a na prvom u Europi.

Iz navedenih razloga, da sam ja nastavnik ili profesor, tražio bih od države da poveća ekonomske slobode, a ne povratak u socijalizam.