Kakve su to ʼlijevo-liberalneʼ vrijednosti?

FOTO: Facebook
2.9.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kakve su to ʼlijevo-liberalneʼ vrijednosti?


PIŠE Mario Nakić

Neke zablude, za koje sam mislio da su već iskorijenjene, ponovno se pokušavaju podvaliti hrvatskoj javnosti. Jedna od njih je priča o nekakvim "lijevo-liberalnim" vrijednostima. Uvijek su isti ljudi u pitanju: kolumnisti Pavičić i Butković te pojedini političari iz marginalnih stranaka koji pokušavaju ušićariti neki politički poen zbunjujući glasače.

Koje bi to bile "lijevo-liberalne" vrijednosti? Jurici Pavičiću su puna usta tog pojma "lijevo-liberalno", ali nijednom još nije uspio konkretno objasniti o kojim se to vrijednostima radi. Ivica Puljak, član predsjedništva stranke Pametno je u intervjuu za Index pokušao biti konkretniji i onda pokazao koliko se razumije u politiku kojom se želi baviti.

"Mi mislimo da je za jednu normalnu i modernu zemlju jedina ispravna politika vrijednosno lijeva, a ekonomski liberalno-socijalna", kaže Puljak.

U ovoj jednoj rečenici rekao je tri stvari koje se međusobno isključuju. Liberalizam je svjetonazor, dakle skup vrijednosti, i on definitivno nije "lijevo". Kako netko može biti "vrijednosno lijevo, a u ekonomskim pitanjima liberalno..."? Što je to? "Liberalno-socijalna"?

Pogledajmo na konkretnim primjerima kako bi ta "liberalno-socijalna" ekonomska politika izgledala. Uzmimo državno subvencioniranje kredita za mlade bračne parove. Postoje dva rješenja: 1) ukinuti subvencioniranje i umjesto toga smanjiti svima poreze (jer je očito da država ima viška novca kad ide subvencionirati stambene kredite) i 2) nastaviti dijeliti kredite ili čak proširiti program i onda povisiti poreze jer netko te subvencije mora plaćati.

Dakle, prvo rješenje je liberalno, a drugo socijalno. Jedno isključuje drugo jer su u direktnoj suprotnosti. Što bi u ovom slučaju učinio Puljak? Nitko ne zna jer on je "liberalno-socijalan", dakle on bi izabrao oba rješenja, ali to je nemoguće.

Drugi primjer, naknade za novorođene. Postoje dva rješenja: 1) država povisi poreze pa uvede naknade od 1.000 eura za svako novorođeno dijete i 2) država ne uvodi naknade za novorođene, umjesto toga smanji poreze svima. Prvo rješenje je socijalno, a drugo liberalno. Jedno isključuje drugo.

Treći primjer, Uljanik. Postoje dva rješenja: 1) država riješi u komercijalnoj banci kredit i zaduži se da radnici prime plaću i 2) država ne učini ništa, pusti privatnu korporaciju da sama rješava svoje probleme. Opet prvo socijalno, a drugo liberalno i jedno rješenje isključuje drugo.

U ekonomskoj politici svaki problem se uvijek svede na dva moguća rješenja: država ili tržište, nema trećega. Država je u pravilu rješenje socijalista, a tržište je u pravilu (iako postoje iznimke) liberalno rješenje. Stoga, kad netko kaže da je u ekonomiji u isto vrijeme "liberal i socijalist", to vam je kao da kaže da na utakmici između Dinama i Hajduka u isto vrijeme navija i za Dinamo i za Hajduk.

Što se svjetonazora tiče, nema "lijevo liberalnih" vrijednosti. Liberalne su vrijednosti jasne: sloboda izražavanja, udruživanja, trgovanja, poduzetništva, vjeroispovijesti, rada, kretanja, upravljanja privatnom imovinom...To su osobne slobode, koje su stup liberalizma i one moraju vrijediti jednako za sve. A posebne zaštite "ranjivih skupina" koje gospodin Puljak spominje, tu već pričamo o ljevici. Ako država posebno zaštiti osobu A, onda stavlja u neravnopravan položaj sve ostale, zato lijeva politika nije sukladna s liberalizmom.

Liberalizam može imati u određenom trenutku neki zajednički politički cilj s ljevicom, ali to ne znači da dijele zajedničke vrijednosti. Na primjer, za prijedlog sekularizacije Hrvatske (konkretno izbacivanje vjeronauka iz državnih škola i prekid financiranja Crkve iz državnog proračuna) ja bih odmah digao ruku, a vjerujem da bi to učinili i ljevičari. Ali mi to nećemo napraviti s istim motivima jer ja se vodim motivom da država ne smije biti nikako vezana ni s kojom religijskom institucijom dok se ljevičari vode motivom antikatolicizma. Ili, na primjer, gay brak - još jedan zajednički cilj, ali opet ne iz istih motiva. Ja se vodim motivom da svi građani moraju imati jednaka prava, a ljevica s motivom zaštite posebnih, kako oni vole reći, "ugroženih" skupina.

Volio bih da je među tim zajedničkim ciljevima i legalizacija marihuane, ali Pametno se protivi tome (što je meni neshvatljivo, da stranka koja se toliko poziva na liberalizam ne želi legalizirati marihuanu). Tome se protive i mnogi drugi ljevičari, na primjer većina SDP-ovaca, barem onih istaknutih. To otkriva da ljevica i liberalizam zapravo nemaju ništa zajedničko jer ljevici nije cilj povećavanje osobnih sloboda. Ljevica se u zadnje vrijeme diljem svijeta, pa tako i kod nas, zalaže za još veće ograničavanje slobode govora i kažnjavanje svojih političkih neistomišljenika, što je skroz antiliberalno.

Ne postoje, dakle, "lijevo-liberalne" vrijednosti, to je izmišljotina nekolicine "elitnih" lijevih novinara i političara koji možda ne žele priznati da su socijaldemokrati, žele sebi tepati da su liberali, a liberalne vrijednosti preziru.

Postoji, međutim, pravac u političkoj filozofiji koji se zove socijalni liberalizam. Taj je pokret u početku želio prelazak na socijalizam, ali mirnim putem i koristeći liberalne metode. Ludwig von Mises ih je teoretski u startu razbucao. Kasnije se socijalni liberalizam reformirao, kad je postalo jasno da je "mirna pretvorba u socijalizam" potpuna utopija, u nekakvu mješavinu politika koje nisu "ni tu ni tamo". Socijalni liberali su ponekad za državu, a ponekad za tržište, i to bez nekakvog dosljednog pravila, tako da kod njih nikada ne znate kakav će stav u ekonomskoj politici zauzeti. To je jako nedosljedna politička pozicija i zato socijalno-liberalne političke stranke u svijetu ne uspijevaju nikako. Ljudi jednostavno ne znaju što će dobiti i za što glasaju ako biraju takvu stranku!

Socijalni liberalizam, dakle, nije skup nekih vrijednosti jer socijalno-liberalne vrijednosti ne postoje. To je jednostavno izbor između socijaldemokracije i liberalizma. Malo ovo, malo ono. To rade vrlo nesigurni ljudi, često oni koji ne razumiju ni politiku ni ekonomiju, a žele u politici pridobiti glasove i liberala i socijalista. Ali onda, ako uđu u vladu, ubrzo će iznevjeriti barem jednu od te dvije skupine svojih glasača, a vrlo lako moguće i obje.

Liberali u Europi se smatraju centrom i desnim centrom. Nema nijedne zemlje gdje se liberali smatraju ljevicom ili koaliraju s ljevicom. S druge strane, koalicije s konzervativnom desnicom su vrlo česte. To nije slučajno. Konzervativci u zapadnoj Europi su zapravo liberalni konzervativci, vrlo lako prilagodljivi promjenama i spremni na ustupke u svjetonazorskim pitanjima, a u ekonomskim pitanjima se slažu s politikom liberalizma. Takve koalicije jako dobro funkcioniraju u Danskoj, Nizozemskoj i Norveškoj, a do prije nekoliko godina dugo je bila na vlasti i konzervativno-liberalna koalicija u Švicarskoj i na Novom Zelandu.

Političari i novinari bi se trebali malo informirati da ne truju javnost ovakvim gluparijama i ne zbunjuju ljude bezveze. Ako ne možete prihvatiti liberalne vrijednosti, to je sasvim OK, ali onda prihvatite činjenicu da niste liberali nego nešto drugo. A ako dijelite liberalne vrijednosti, onda trebate ponosno reći da ste liberal, a ne s figom u džepu maskirati to nekakvim "lijevo, socijalno" epitetima. Samo od sebe pravite komediju na taj način.

 


Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: