Kanadski izbori: Hoće li Trudeau osvojiti još jedan mandat?

Kanadska Liberalna stranka šampionirala je liberalizam tijekom posljednjih 50-ak godina. Od 1993. do 2003. godine, tijekom vlade premijera Jeana Chrétiena, liberali su balansirali budžet, znatno smanjili državnu potrošnju, decentralizirali socijalnu državu i skinuli velik dio primatelja socijalne pomoći s proračuna, omogućili značajan gospodarski rast i legalizirali istospolni brak puno prije nego što je to postalo "in". Liberali u Kanadi su već duže vrijeme predvodnici društvenog i ekonomskog progresa.

Kritičari su ih optuživali da se bore za korporacije i najbogatije, budući da su kraj njih i Progresivni konzervativci izgledali kao borci za malog čovjeka i socijalne povlastice. To ih je koštalo gubitka vlasti, ali je sljedeći vođa Liberala, Justin Trudeau, poslužio za reformu stranke. U ovom desetljeću okrenula se lijevo i postala socijalno-liberalna. Od 2015. godine, kada je Trudeau postao premijer, kanadski liberali više ne mare za državni deficit, usvojili su politiku povećanja državne potrošnje radi financiranja raznih socijalnih i ekonomskih programa. Primjerice, ulažu godišnje stotine milijuna dolara u poticaje za zapošljavanje ranjivih skupina.

Smanjili su porez na dohodak srednjem sloju, a povećali onima s najvišim primanjima kako bi maknuli stigmu stranke bogatih. Povećali su i porez na dobit za kompanije koje ostvaruju veću dobit. Uveli su porez na ugljik kako bi smanjili poluciju u sklopu borbe s klimatskim promjenama, a taj su novac - i ovo je bitno - vratili građanima kroz subvencioniranje korištenja obnovljivih izvora energije.

Liberali pod Trudeauom su usvojili SJW politiku zaštite manjina i dodatnog poticanja ženskog poduzetništva kako bi smanjili razlike između spolova. Kanada je postala druga zemlja u svijetu koja je potpuno legalizirala marihuanu (prvi je Urugvaj).

Neki od tih poteza naštetili su ekonomiji, pogotovo povećanje poreza na dobit za velike kompanije, na što su ekonomisti od početka upozoravali. U Ontariju je pokrajinska vlada povećala minimalac i pridonijela gušenju cijelih sektora. To sve skupa ih je koštalo teškog poraza na lanjskim pokrajinskim izborima kada su Progresivni konzervativci preuzeli vlast u najmnogoljudnijoj kanadskoj pokrajini, a Liberali završili tek na trećem mjestu.

Kao što sam lani napisao, katastrofalan poraz liberala u Ontariju neće bitno utjecati na ovogodišnje izbore jer mnogi Kanađani ne glasaju jednako na pokrajinskom i federalnom nivou. Federalni izbori održat će se u listopadu, a prema trenutnim anketama Liberalna stranka je u blagoj prednosti ispred Progresivnih konzervativaca. Razlika je oko 2-3 postotna poena, što znači da će ova utrka biti prilično tijesna i neizvjesna.

Progresivni konzervativci se u stavovima ne razlikuju previše od Liberala, nisu to konzervativci kao u Hrvatskoj ili SAD-u. U Kanadi pravo na pobačaj uopće nije pitanje o kojem se vodi ozbiljna debata, kao ni LGBT brak koji su sve političke stranke u parlamentu podržale. Članovi stranke PC (Progresivni konzervativci) uglavnom su klasični ili konzervativni liberali po europskim kriterijima, a vodstvo Liberalne stranke predstavlja progresivni, socijalni liberalizam.

Nedavno istraživanje javnog mnijenja kanadske medijske kuće CBC pokazalo je da su ove godine najveći prioriteti glasača klimatske promjene, troškovi života i zdravstvo. Oko klimatskih promjena diskusija se ne vodi o tome treba li država nešto učiniti, već ŠTO će država učiniti. Samo 6 posto konzervativnih glasača smatra da država ne bi trebala ništa učiniti po pitanju klimatskih promjena.

Andrew Scheer, lider Progresivnih konzervativaca protivi se porezu na ugljik koji je uvela Trudeauova vlada. "To je samo dodatni porez na potrošnju koji pogađa konzumente, a to su obični građani. Umjesto toga, mi bismo uveli porez na proizvođače koji najviše onečišćuju okoliš i taj novac uložili u znanstvena istraživanja novih tehnologija". Moram priznati da je to dobar i kvalitetan prijedlog, ima smisla.

Ovaj put ojačale su i dvije "treće stranke" koje će sigurno napraviti pomutnju. Novi demokrati (to je socijaldemokratska stranka) i Zeleni imaju zajedno oko 30 posto podrške birača. To su ljevičarske stranke koje populizmom, puno većim od Trudeaua, privlače sve više građana; žele proširiti vladin zdravstveni program, povećati potrošnju zbog klimatskih promjena te nacionalizirati neke veće kompanije.

Jagmeet Singh na čelu Novih demokrata prvi je stranački lider iz redova neke etničke ili vjerske manjine, a privukao je pažnju javnosti zbog stila odjevanja i nošenja turbana, zbog čega je proglašen zvijezdom u nekim modnim časopisima. Rođen je u Kanadi, a porijeklom je iz indijske pokrajine Punjab. Deklarira se kao "progresivni socijaldemokrat", želi uvesti minimalac od 15 kanadskih dolara po satu na federalnoj razini, ukinuti porezne olakšice za one s najvišim primanjima te legalizirati sve droge. Prema nedavnom ispitivanju javnog mnijenja, 46 posto Kanađana vjeruje da on razumije probleme prosječne kanadske obitelji, što je veći postotak nego što je dobio Scheer (42%), ali manji od Trudeaua (47%).

Bit će tijesno i zanimljivo, ali konzervativcima će trebati puno sreće da bi pobijedili jer će Novi demokrati i Zeleni podržati Trudeaua nakon izbora. To znači da konzervativci moraju osvojiti više od 50 posto mjesta u parlamentu. Ankete pokazuju odnos u ukupnom broju glasova (popular vote), ali kanadski izborni sustav je poput britanskog - ulazi kandidat s najviše glasova iz svakog okruga, tako da odnos u parlamentu može biti znatno drugačiji od odnosa ukupnog broja glasova u cijeloj državi, a premijer će biti onaj koga bude podržala većina izabranih zastupnika. Zasad je sve pomalo na strani Trudeaua, ali tijekom sljedeća tri mjeseca kampanje još se mnogo toga može promijeniti.