Keynes - nije vjerovao u moć Smithove ʼnevidljive rukeʼ, pred smrt shvatio da je pogriješio

25.8.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...
ʼGreen New Dealʼ je utopija. Bez obzira na ičije želje, nitko neće plaćati porez od 70%
Ugostiteljski ceh bi uskoro mogao tražiti i zabranu ispijanja pića u vašem domu
Knjige ne mogu izbjeći zakone tržišta
Antikapitalizam kao sredstvo za ostvarivanje profita
Otpor uvođenju novog poreza NIJE otpor prema nužnim reformama
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
[VIDEO] 7 bizarnih razloga zbog kojih rasisti zovu policiju u SAD-u
Domoljub je svatko tko ostaje u Hrvatskoj, a nije uhljeb
Umjetnici koji žele slobodu, ne vole državu, ali vole državni novac
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Tko su arhitekti kampanje protiv Sorosa u Mađarskoj i ostatku istočne Europe?
10 citata: JFK nije bio liberal, ali je imao neke vrlo liberalne stavove
Kako je Kolinda natjerala ljevičare da se pretvore u najveće konzerve
Anarhizam - utopija koja bi u praksi značila kolaps
Mate Mijić tvrdi da političar ne može biti katolik ako ne glasa za zabranu pobačaja. Nije u pravu...
Ljevica se totalno posvađala sa znanošću
Tolušić treba ponuditi ostavku i spasiti naciju od daljnje štete
Alt-right vođa izbačen sa slobodarske konferencije: 'Fašistima tu nije mjesto'
U slobodnom društvu država ne bi smjela kažnjavati nikoga zbog obilježja ili pozdrava

Keynes - nije vjerovao u moć Smithove ʼnevidljive rukeʼ, pred smrt shvatio da je pogriješio


PIŠE Mario Nakić

Kao i obično, ljudi pred smrt shvate točno gdje su griješili, kaju se...ali često bude prekasno ako je šteta već učinjena.

John Maynard Keynes, engleski liberal i jedan od najutjecajnijih ekonomista 20. stoljeća proslavio se s tezama o nedostatcima slobodnog tržišta i potrebi da ih država "ispravlja". Njegovo djelo "Kraj slobodnog tržišta" podiglo je veliku prašinu 1926. i njime je izazvao munjevitu reakciju Ludwiga von Misesa. U uvjetima krize, kad tržište "zaškripi", država treba uletjeti, smatrao je Keynes. Njegov je lijek bio uvijek isti: povećanje javne potrošnje. Na što? Nije ni bitno, bilo što. Bitno je da "novac kola", što će povećati potrošnju na tržištu, a povećana potrošnja oživjet će uspavanu ekonomiju, kreirati nova radna mjesta itd.

Zvuči logično na prvu, ali svaka razumna osoba će postaviti pitanje: otkud povećanje potrošnje? Država ne stvara novu vrijednost, ona mora prvo nekome uzeti. Međutim, država ima i narodnu banku, može tiskati novac, može se zadužiti. Zaduživanje nije loše ako ima svoju ekonomsku svrhu i ako će se u određenom periodu isplatiti, reći će ekonomisti. Međutim, ako zaduživanje postane način funkcioniranja gospodarstva i države, onda smo u problemu. Što će se dogoditi na duge staze? "Na duge staze, svi ćemo biti mrtvi", hladno će odgovoriti Keynes.

Proveo je cijeli život prepucavajući se s Misesom, bio je jako umišljen jer je znao da su njegovi prijedlozi puno prihvatljiviji političarima budući da ni oni ne vode brigu za budućnost dalje od sljedećih izbora. Drugim riječima, političarima se isplati povećavati potrošnju i "pomagati" građanima njihovim novcem predstavljajući to kao vlastita dobra djela. Kad dugovi dođu na naplatu, past će na leđa nekoga drugoga. Bitno je kreirati kratkotrajni rast.

Pred samu smrt 1946. godine, Keynes je shvatio da je pogriješio u kritici slobodnog tržišta i bilo mu je iskreno žao. Deset dana prije smrti priznao je svome prijatelju Henryju Clayu, profesoru ekonomije i savjetniku Svjetske banke da se nada da će "nevidljiva ruka" (kako je Adam Smith u knjizi "Bogatstvo naroda" nazivao volju slobodnog tržišta) pomoći Velikoj Britaniji:

"Sve više vjerujem da je rješenje naših problema u nevidljivoj ruci koju sam se toliko trudio odbaciti iz ekonomskog razmišljanja prije 20 godina."

Nažalost, njegovo priznanje slobodnom tržištu nije tada odjeknulo kao njegova ranija djela u kojima je pokušavao dokazati da država "mora nešto učiniti" svaki put kad tržište "zakaže". Keynesovi prijedlozi bili su široko primjenjivani tijekom Velike depresije. Američki predsjednik Franklyn D. Roosevelt poznat je po povećanju javne potrošnje i poreza kojima je financirao javne radove i druge socijalno-ekonomske programe koji baš i nisu bili ranije popularni među liberalima.

Danas ekonomisti nisu složni po pitanju efekata Keynesovih mjera u Velikoj depresiji. Jedni tvrde da je Keynesova ekonomska škola "spasila kapitalizam", a drugi tvrde da su njegove mjere samo produbile krizu koja je na kraju pobijeđena usprkos državnim intervencijama, a ne pomoću njih. Još dugo nakon 2. svjetskog rata i Keynesove smrti njegovi prijedlozi će se široko primjenjivati povećavajući ovlasti države i intervencionizam u gospodarstvo.

Mises i Hayek, iako vrhunski ekonomisti koji su imali jako dobre argumente zašto takva politika vodi u "ropstvo" (po Hayeku) ili "socijalizam i ratove" (po Misesu), nisu bili dovoljno uvjerljivi za široke mase i političare. Trebao se pojaviti netko tko će suštinske ekonomske zakone znati predstaviti na jednostavan i lako pitak način da bi se Zapad konačno otrijeznio Keynesovih otrova koji dovode do povećavanja javnog duga, gušenja osobnih i ekonomskih sloboda te slabe gospodarstvo.

Takav se čovjek pojavio u liku Miltona Friedmana, profesora na Sveučilištu u Chicagu koji je u drugoj polovini 20. stoljeća uspio zaokrenuti ekonomski kurs i nagovoriti političare da vrate barem dio slobode kako bi tržište prodisalo. Uslijedile su ekonomske reforme, otpuštanje trgovinskih barijera, rezanje poreza, privatizacija javnih poduzeća i usluga, neke su države prihvatile i vaučerizaciju školstva i zdravstva kao "outsourcing" dotad državnih usluga privatnom sektoru.

Friedman i Hayek bili su zaslužni za reforme u Velikoj Britaniji, SAD-u, a zatim 1990-ih u Švedskoj, Poljskoj, Češkoj, Estoniji, Litvi i u mnogim drugim zemljama. Danas Keynes ima i dalje mnogo sljedbenika među uglednim ekonomistima, a najpoznatiji su nobelovci Paul Krugman i Joseph Stiglitz. Kejnzijanska škola je ponovno jaka te i danas traje sukob između kejnzijanskih ideja i onih austrijske i čikaške škole (Mises, Hayek, Friedman). Rat ideja posebno se intenzivirao kad je izbila svjetska kriza 2008. pa se opet raspravljalo o tome kako je izazvana i kako je što bezbolnije preživjeti.

Keynes je danas jako popularan među hrvatskim ljevičarima, čak i u onim krajnje lijevim krugovima, gdje ga redovito pogrešno interpretiraju. On je zapravo bio iznimno pro-kapitalistički, volio je privatni sektor i bio je veliki kritičar Karla Marxa. Tako da griješe oni koji ga poistovjećuju sa socijalizmom. On je toliko volio kapitalizam, da je smatrao kako ga država treba "spašavati" u vremenu krize da ne bi propao. Nije imao povjerenja u Smithovu "nevidljivu ruku" koja rješava sve nedostatke koji se pojave na tržištu. Dakle, nije bio socijalist, ali nije bio ni bespogovorni pobornik slobodnog tržišta. A naši socijalisti uzimaju njegove prijedloge, koji su bili isključivo pisani "za slučaj ekstremnih uvjeta ekonomske krize" i žele da se oni primjenjuju i u vremenu gospodarskog rasta!

Mnogi pobornici slobodnog tržišta često također pretjeruju i poistovjećuju Keynesa s Marxom. Iako se Keynes idejno sukobljavao s Misesom, činjenica je da su se oni sukobljavali oko onog malog dijela politike u kojem se nisu slagali, ali puno su veće razlike između Keynesovih i Marxovih prijedloga nego između Misesa i Keynesa.

Keynes je sigurno jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih ekonomista u povijesti, ali pravo je pitanje koliko je to zasluženo budući da mu se mnoge teze suprotstavljaju elementarnoj ekonomskoj logici i na duge staze nisu održive. Također je pitanje koliko je on svojim utjecajem pomogao čovječanstvu i kapitalizmu, a koliko je zapravo zakočio razvoj. Meni se čini, a to potvrđuje i njegova posljednja zabilježena izjava, da bi bilo puno bolje da ga političari nisu tako ozbiljno shvatili. Ali onda, s druge strane, ne bi bilo tako zanimljivo niti bi Milton Friedman došao do izražaja, a on je zaista spasio civilizaciju od srljanja u ropstvo.

 


VIŠE IZ RUBRIKE:
ŠKOLA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Vezano
Pobijanje Keynesove teorije o prisilnoj nezaposlenosti na primjeru Srba iz Hrvatske 1990-ih
Preporučujemo
Misesovi izgubljeni spisi: Opljačkao ih Gestapo, zaplijenio Staljin...
Progresivni fašizam kao odgovor ljevice na 21. stoljeće
Istraživanje: Siromašni ne žele socijalu nego više prilika
Iskustvo je bitno i kod poduzetništva: Prosječna dob osnivača uspješnog startupa je 45
Meksički predsjednik želi dekriminalizirati sve droge i planira nagovoriti Trumpa da učini isto
Kubanski liječnici se pobunili protiv vlade: ʼNe želimo više biti roboviʼ
Brže i jeftinije do građevinske dozvole: Broj procesa će smanjiti s 22 na 12
Računala američkog ministarstva obrane među top distributerima dječje pornografije
Diskriminacija u Uhljebistanu: Žene čine 69% zaposlenih u državnoj i javnoj službi
Antifašistički vođa uhićen zbog fizičkog napada na Meksikance i Židova
Zahvaljujući GMO tehnologiji, znanstvenici otkrili kako suzbiti širenje malarije
Agresivna SJW kultura zavladala i kod nas: Pritisak na trgovce zbog političke korektnosti
Slobodniji uzgoj konoplje u Hrvatskoj: Uskoro će se moći koristiti cijela stabljika u proizvodnji
Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva
Dokad će Hrvati birati političare instinktivno umjesto razumno?
U ime mira i Marxa: Politički aktivisti koji za sebe tvrde da su progresivni
Michigan postao 10. američka država koja je legalizirala marihuanu
Što će nam oružje kad ionako nemamo pravo na samoobranu?
Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Sindikati koriste svake izbore za reketarenje vlasti kako bi poboljšali materijalne uvjete svojih štićenika. Pritom najviše nastradaju upravo njihovi štićenici.

Demokratski ciklusi reketarenja

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo Irska i Novi Zeland bitno su smanjili udio poreznih prihoda u BDP-u, ostatak razvijenog svijeta je povećao, tako da su priče o divljem kapitalizmu neutemeljene.

Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon što je ulupala milijarde eura u Uljanik i 3. maj te najavila da će nastaviti to raditi i ubuduće, ova vlada nema nijedan argument da može odbiti zahtjeve sindikata.

Zašto vlada mora pristati na svaki zahtjev sindikata državnih i javnih službenika

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Komentar novinara Neila Cavuta trebao bi ući u udžbenike i učiti se na studiju novinarstva. Pogledajte!

Novinar Fox Newsa epski odgovorio na Trumpove napade: ʼPredsjedniče, ja ne radim za Vas!ʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad je Thomas Bauer na Liberalu predlagao liberalizaciju dječjeg rada, privukao je hrpu hejtera. Evo, sad Hrvat iz Danske priča kako je tamo normalno da djeca rade...

Hoće li Grbin sada prosvjedovati danskom veleposlanstvu? U Danskoj klinci rade od 13. godine...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: