Keynes - nije vjerovao u moć Smithove ʼnevidljive rukeʼ, pred smrt shvatio da je pogriješio

25.8.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Keynes - nije vjerovao u moć Smithove ʼnevidljive rukeʼ, pred smrt shvatio da je pogriješio


PIŠE Mario Nakić

Kao i obično, ljudi pred smrt shvate točno gdje su griješili, kaju se...ali često bude prekasno ako je šteta već učinjena.

John Maynard Keynes, engleski liberal i jedan od najutjecajnijih ekonomista 20. stoljeća proslavio se s tezama o nedostatcima slobodnog tržišta i potrebi da ih država "ispravlja". Njegovo djelo "Kraj slobodnog tržišta" podiglo je veliku prašinu 1926. i njime je izazvao munjevitu reakciju Ludwiga von Misesa. U uvjetima krize, kad tržište "zaškripi", država treba uletjeti, smatrao je Keynes. Njegov je lijek bio uvijek isti: povećanje javne potrošnje. Na što? Nije ni bitno, bilo što. Bitno je da "novac kola", što će povećati potrošnju na tržištu, a povećana potrošnja oživjet će uspavanu ekonomiju, kreirati nova radna mjesta itd.

Zvuči logično na prvu, ali svaka razumna osoba će postaviti pitanje: otkud povećanje potrošnje? Država ne stvara novu vrijednost, ona mora prvo nekome uzeti. Međutim, država ima i narodnu banku, može tiskati novac, može se zadužiti. Zaduživanje nije loše ako ima svoju ekonomsku svrhu i ako će se u određenom periodu isplatiti, reći će ekonomisti. Međutim, ako zaduživanje postane način funkcioniranja gospodarstva i države, onda smo u problemu. Što će se dogoditi na duge staze? "Na duge staze, svi ćemo biti mrtvi", hladno će odgovoriti Keynes.

Proveo je cijeli život prepucavajući se s Misesom, bio je jako umišljen jer je znao da su njegovi prijedlozi puno prihvatljiviji političarima budući da ni oni ne vode brigu za budućnost dalje od sljedećih izbora. Drugim riječima, političarima se isplati povećavati potrošnju i "pomagati" građanima njihovim novcem predstavljajući to kao vlastita dobra djela. Kad dugovi dođu na naplatu, past će na leđa nekoga drugoga. Bitno je kreirati kratkotrajni rast.

Pred samu smrt 1946. godine, Keynes je shvatio da je pogriješio u kritici slobodnog tržišta i bilo mu je iskreno žao. Deset dana prije smrti priznao je svome prijatelju Henryju Clayu, profesoru ekonomije i savjetniku Svjetske banke da se nada da će "nevidljiva ruka" (kako je Adam Smith u knjizi "Bogatstvo naroda" nazivao volju slobodnog tržišta) pomoći Velikoj Britaniji:

"Sve više vjerujem da je rješenje naših problema u nevidljivoj ruci koju sam se toliko trudio odbaciti iz ekonomskog razmišljanja prije 20 godina."

Nažalost, njegovo priznanje slobodnom tržištu nije tada odjeknulo kao njegova ranija djela u kojima je pokušavao dokazati da država "mora nešto učiniti" svaki put kad tržište "zakaže". Keynesovi prijedlozi bili su široko primjenjivani tijekom Velike depresije. Američki predsjednik Franklyn D. Roosevelt poznat je po povećanju javne potrošnje i poreza kojima je financirao javne radove i druge socijalno-ekonomske programe koji baš i nisu bili ranije popularni među liberalima.

Danas ekonomisti nisu složni po pitanju efekata Keynesovih mjera u Velikoj depresiji. Jedni tvrde da je Keynesova ekonomska škola "spasila kapitalizam", a drugi tvrde da su njegove mjere samo produbile krizu koja je na kraju pobijeđena usprkos državnim intervencijama, a ne pomoću njih. Još dugo nakon 2. svjetskog rata i Keynesove smrti njegovi prijedlozi će se široko primjenjivati povećavajući ovlasti države i intervencionizam u gospodarstvo.

Mises i Hayek, iako vrhunski ekonomisti koji su imali jako dobre argumente zašto takva politika vodi u "ropstvo" (po Hayeku) ili "socijalizam i ratove" (po Misesu), nisu bili dovoljno uvjerljivi za široke mase i političare. Trebao se pojaviti netko tko će suštinske ekonomske zakone znati predstaviti na jednostavan i lako pitak način da bi se Zapad konačno otrijeznio Keynesovih otrova koji dovode do povećavanja javnog duga, gušenja osobnih i ekonomskih sloboda te slabe gospodarstvo.

Takav se čovjek pojavio u liku Miltona Friedmana, profesora na Sveučilištu u Chicagu koji je u drugoj polovini 20. stoljeća uspio zaokrenuti ekonomski kurs i nagovoriti političare da vrate barem dio slobode kako bi tržište prodisalo. Uslijedile su ekonomske reforme, otpuštanje trgovinskih barijera, rezanje poreza, privatizacija javnih poduzeća i usluga, neke su države prihvatile i vaučerizaciju školstva i zdravstva kao "outsourcing" dotad državnih usluga privatnom sektoru.

Friedman i Hayek bili su zaslužni za reforme u Velikoj Britaniji, SAD-u, a zatim 1990-ih u Švedskoj, Poljskoj, Češkoj, Estoniji, Litvi i u mnogim drugim zemljama. Danas Keynes ima i dalje mnogo sljedbenika među uglednim ekonomistima, a najpoznatiji su nobelovci Paul Krugman i Joseph Stiglitz. Kejnzijanska škola je ponovno jaka te i danas traje sukob između kejnzijanskih ideja i onih austrijske i čikaške škole (Mises, Hayek, Friedman). Rat ideja posebno se intenzivirao kad je izbila svjetska kriza 2008. pa se opet raspravljalo o tome kako je izazvana i kako je što bezbolnije preživjeti.

Keynes je danas jako popularan među hrvatskim ljevičarima, čak i u onim krajnje lijevim krugovima, gdje ga redovito pogrešno interpretiraju. On je zapravo bio iznimno pro-kapitalistički, volio je privatni sektor i bio je veliki kritičar Karla Marxa. Tako da griješe oni koji ga poistovjećuju sa socijalizmom. On je toliko volio kapitalizam, da je smatrao kako ga država treba "spašavati" u vremenu krize da ne bi propao. Nije imao povjerenja u Smithovu "nevidljivu ruku" koja rješava sve nedostatke koji se pojave na tržištu. Dakle, nije bio socijalist, ali nije bio ni bespogovorni pobornik slobodnog tržišta. A naši socijalisti uzimaju njegove prijedloge, koji su bili isključivo pisani "za slučaj ekstremnih uvjeta ekonomske krize" i žele da se oni primjenjuju i u vremenu gospodarskog rasta!

Mnogi pobornici slobodnog tržišta često također pretjeruju i poistovjećuju Keynesa s Marxom. Iako se Keynes idejno sukobljavao s Misesom, činjenica je da su se oni sukobljavali oko onog malog dijela politike u kojem se nisu slagali, ali puno su veće razlike između Keynesovih i Marxovih prijedloga nego između Misesa i Keynesa.

Keynes je sigurno jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih ekonomista u povijesti, ali pravo je pitanje koliko je to zasluženo budući da mu se mnoge teze suprotstavljaju elementarnoj ekonomskoj logici i na duge staze nisu održive. Također je pitanje koliko je on svojim utjecajem pomogao čovječanstvu i kapitalizmu, a koliko je zapravo zakočio razvoj. Meni se čini, a to potvrđuje i njegova posljednja zabilježena izjava, da bi bilo puno bolje da ga političari nisu tako ozbiljno shvatili. Ali onda, s druge strane, ne bi bilo tako zanimljivo niti bi Milton Friedman došao do izražaja, a on je zaista spasio civilizaciju od srljanja u ropstvo.

 

VIŠE IZ RUBRIKE:
ŠKOLA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Vezano
Pobijanje Keynesove teorije o prisilnoj nezaposlenosti na primjeru Srba iz Hrvatske 1990-ih
Preporučujemo
Bjelovar i Sveta Nedelja nastavljaju protržišne mjere. Neka se drugi gradovi ugledaju!
Efekt leptira ili što ima ekonomija zajedničko s klimatologijom
Nanny State Index: Njemačka i Češka najslobodnije u EU, a pogledajte kako stoji Hrvatska
Misesovi izgubljeni spisi: Opljačkao ih Gestapo, zaplijenio Staljin...
Kako je Kalifornija nakon legalizacije uspjela otjerati dilere marihuane nazad u ilegalu
Progresivni fašizam kao odgovor ljevice na 21. stoljeće
Istraživanje: Siromašni ne žele socijalu nego više prilika
Iskustvo je bitno i kod poduzetništva: Prosječna dob osnivača uspješnog startupa je 45
Meksički predsjednik želi dekriminalizirati sve droge i planira nagovoriti Trumpa da učini isto
Brže i jeftinije do građevinske dozvole: Broj procesa će smanjiti s 22 na 12
Računala američkog ministarstva obrane među top distributerima dječje pornografije
Kubanski liječnici se pobunili protiv vlade: ʼNe želimo više biti roboviʼ
Diskriminacija u Uhljebistanu: Žene čine 69% zaposlenih u državnoj i javnoj službi
Antifašistički vođa uhićen zbog fizičkog napada na Meksikance i Židova
Zahvaljujući GMO tehnologiji, znanstvenici otkrili kako suzbiti širenje malarije
Agresivna SJW kultura zavladala i kod nas: Pritisak na trgovce zbog političke korektnosti
Slobodniji uzgoj konoplje u Hrvatskoj: Uskoro će se moći koristiti cijela stabljika u proizvodnji
Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sutra će Konzervativna stranka birati novog predsjednika, a u srijedu će ta osoba postati premijer. Ovo je najvjerojatniji nasljednik Therese May.

Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?

Društvo

PIŠE: DAVOR NAĐI

Valja istaknuti pozitivne pomake iako još ima dosta prostora za poboljšanje.

[ANKETA] Kako ocjenjujete ministricu Divjak i promjene u obrazovnom sustavu?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Liberalima bi trebalo biti važno samo da svi imamo jednako pravo kandidature i jednake mogućnosti. Ishod ne smije ovisiti o našim urođenim karakteristikama.

Zašto se liberali trebaju suprotstaviti spolnim kvotama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novi ministar razvoja i investicija najavljuje porezne rezove i ukidanje zakonskih barijera za poslovanje i investiranje.

Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iako se Ursuli von der Leyen može spočitati puno objektivnih primjedbi na njen rad i program, našim oporbenim zastupnicima smeta samo njena nacionalnost.

Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: