Kolinda se očajnički pokušava svidjeti fašistima i antifašistima

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kao da ima posebni dar da, oprostite na izrazu, usere skoro svaku javnu izjavu i pojavu nekom neviđenom glupošću. Ni na 8. i 9. svibnja, datume vrlo važne za Europu, nije razočarala.

Tako je 8. svibnja, na obljetnicu kapitulacije nacističke Njemačke i dan kad je službeno završen Drugi svjetski rat na europskom tlu, ona imala potrebu komemorirati žrtve na Bleiburgu. Riječ je o uglavnom stradalim vojnicima NDH.

Kao što dobro znamo, NDH je bila kvinslinška tvorevina koja je služila kao produžena ruka Adolfa Hitlera i njegovog Trećeg Reicha. Imala je rasne zakone i provodila etničko čišćenje i mnoge druge ratne zločine tijekom WW2. Razumijem da je među stradalima na Bleiburgu bilo i nevinih žrtava, ali kud baš na dan kapitulacije nacista? Dok su državnici drugih EU zemalja slavili pobjedu nad nacistima, naša predsjednica je s upaljenom svijećom iskazivala tugu.

A sljedećeg dana, 9. svibnja kad se obilježava Dan Europe na obljetnicu Schumanove deklaracije o udruživanju europskih tržišta, Grabar-Kitarović je na Twitteru objavila seriju tvitova posvećenu antifašistima.

Nijedan državnik EU osim Kolinde Grabar Kitarović nije 9. svibnja buncao o antifašizmu. Tog dana slavili su tradicionalno Rusi svoj Dan pobjede nad fašizmom u Moskvi i nitko više.

Ne samo da se naša predsjednica iz nekog razloga pokušava ulizati i ljubiteljima NDH i ljubiteljima SFRJ, već je pogriješila datume za to! A ja se pitam koja je svrha uopće takvog iskazivanja simpatija prema dvjema propalim državama i režimima koji bi trebali biti daleko iza nas.

Što mislite, jesu li joj domaći antifašisti honorirali to što je jedina državnica u EU koja je na Dan Europe buncala o antifašizmu? Naravno da nisu. Novi list joj je sasvim očekivano zamjerio Bleiburg, a i drugi antifašistički mediji je imaju potrebu podsjećati "tko je oslobodio Hrvatsku".

Meni je zanimljiva ta upornost koju lijevi mediji i političari imaju u pokušajima uvjeravanja ljudi u "oslobođenje". Pa da je narod tada bio oslobođen, nikoga u to ne biste morali uvjeravati!

Neki se pitaju zašto se Hrvatska srami pobjede nad fašizmom i ne slavi "oslobođenje" kao što to radi "cijeli svijet". Ta je pretpostavka pogrešna jer velika većina zemalja istočne Europe ne gleda na to kao na "oslobođenje". Estonski premijer Juri Ratas je to objasnio ovako: "Nema razloga da se u Estoniji obilježava Dan pobjede nad fašizmom kad smo mi ovdje dobili samo nastavak okupacije, i to u još težem obliku".

Istina, u Hrvatskoj nije došla "još teža" okupacija i ja vjerujem da je većini građana bilo bolje nego u NDH, ali svejedno to ne može biti "oslobođenje" jer se inače ne bismo kasnije morali oslobađati od tih "osloboditelja". Zagreb su oslobodili Srbi, što se moglo očekivati? To vam je otprilike kao što su ga Turci pokušavali "osloboditi" od Austrougarske.

Meni je osobno nevjerojatno da netko ozbiljan može uopće smatrati "oslobođenjem" kad dobiješ režim koji je po ZAKONU dvaput osudio Vladu Gotovca na robiju zbog izgovorene riječi koja se Titu i njegovim gangsterima nije svidjela. Oprostite, drugovi, ali to nije sloboda.

Kako stanovnici Pariza mogu slaviti Dan pobjede, a Zagrepčani ne? Pa jednostavno, Pariz su oslobodili Francuzi i Britanci. Parižani su dobili demokraciju i slobodu, a osloboditelji nisu za sobom ostavljali masovne grobnice civila i zarobljenih vojnika kao što je to bio slučaj nakon "oslobođenja" Zagreba. Jako puno ljudi je izgubilo svoje bližnje u tim pokoljima pa nije lako uvjeriti ih da to treba slaviti.

Za razliku od baltičkih zemalja, Hrvatska nikada nije raskrstila sa svojim bivšim režimom do kraja. Povijest kakva se učila u bivšoj Jugoslaviji ne smije se dovoditi u pitanje iako je sasvim jasno da svi totalitarni režimi lažiraju mnoge stvari podučavajući "svoju" povijest (to im je jedna od osnovnih karakteristika). Ali u Hrvatskoj to ne smije biti dovedeno u pitanje. Zašto? Zato što su ovu državu osnovali antifašisti i bivši komunisti. Lustracija nije mogla biti provedena jer kako će lustrirati sami sebe?

Ali bilo bi vrijeme da konačno krenemo. Političari bi se trebali ugledati na svoje kolege u razvijenijim zemljama koji se ne razbacuju floskulama o antifašizmu i sličnim glupostima. Kapitulacija nacističke Njemačke i NDH je nešto što se svakako treba obilježiti i proslaviti. Ali Hrvatska je oslobođena tek 1990., a u potpunosti 1998. godine.

Velika većina građana RH zapravo nije previše zainteresirana ni za fašiste ni za antifašiste, to su teme koje pojedini politički krugovi pokušavaju progurati u nedostatku vlastitog sadržaja. Mogu razumjeti kad to rade NHR, Zelena ljevica i slične radikalne lijeve ili desne stranke. Ali je potpuno nepotrebno i štetno kad to rade premijer i predsjednica države.

NDH i SFRJ su dva propala projekta, dva režima za koje se nadamo da se nikada više neće ponoviti. Kolinda treba shvatiti da je predsjednica građana Republike Hrvatske, a ne građana NDH ili SFRJ. I tako se treba ponašati.