Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

25.11.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Kada ste dijete napušteno od svojih bioloških roditelja, to vaš život obilježi zauvijek, na ovaj ili onaj način. Ne zanimaju vas zakoni nego samo ljudi koji su spremni pružiti vam ljubav, poštovanje i sigurnost.
PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Više od iste autorice
Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...
Demografska logika Vlade RH: Pomozi jednoj obitelji da bi otjerali pet drugih
Rekorderi državne revizije: Ove dvije općine pokazuju koliko daleko neodgovornost birokracije može ići
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Poslovanje najvećih hrvatskih gradova: Kršenje zakona i nepravilnosti koje se ponavljaju iz godine u godinu
Čekamo da se pojavi Bond, James Bond
HDZ-ova novogodišnja čestitka poreznim obveznicima
Besposleni pop jariće krsti
Tragikomedija u hrvatskoj politici
Uhljebnička poduzeća: racionalizacija u državnoj firmi za savjetovanje brodogradnje
Pola mandata Vlade: Još uvijek nas uvjeravaju u postojanje Jetija
Zaslužuju li političke stranke u Hrvatskoj vaš novac?
Riječki političari su se potrudili da 3. maj ne nađe investitora
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Zadrani će neuspješni koncert Rite Ore platiti većom cijenom vode
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a

Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

Kada ste dijete napušteno od svojih bioloških roditelja, to vaš život obilježi zauvijek, na ovaj ili onaj način. Ne zanimaju vas zakoni nego samo ljudi koji su spremni pružiti vam ljubav, poštovanje i sigurnost.
PIŠE Sandra Paškvan

Neka mi dragi čitatelji oproste što ću u ovaj tekst unijeti svoja sjećanja i svoju osobnost, ali ako samo jednog potaknem na drukčiji način razmišljanja, smatrat ću da sam uspjela.

Mislite li da napuštenu djecu i ostale potrebite koji su smješteni unutar institucija zanima vaše ili moje mišljenje o Zakonu o udomiteljstvu? Ne zanima. Oni ne znaju da takvi zakoni postoje. Ne zanima ih niti svjetonazorsko prepucavanje licemjernih političara koji neprestano potpiruju strasti i strahove neinformiranog i konzervativnog dijela građana i to samo i isključivo zbog skupljanja jeftinih političkih bodova.

Kada ste dijete napušteno od svojih bioloških roditelja, to vaš život obilježi zauvijek, na ovaj ili onaj način. Ne zanimaju vas zakoni nego samo ljudi koji su spremni pružiti vam ljubav, poštovanje i sigurnost. Netko tko će vaše noćne more učiniti manje strašnima.

Kad odrastete bez roditelja, onda poželite pomoći onima koji dijele s vama istu sudbinu. Jednostavno volontirate.

Sjećanje seže daleko u prošlost. Kada već poznajete aktere priče, scenu obuhvatite u nekoliko sekundi. Institucija koja pokušava zamjeniti toplinu doma. Socijalni radnici doista daju sve od sebe, na najbolji način, no svjesni su da je nemoguće odraditi roditeljski zadatak.

U kutu pregrijane sobe upaljen je televizor. Bez zvuka. To mi izmami osmijeh na lice. Djeca ne slušaju vijesti. Neugledne police pretrpane su svim i svačim. Trošan stol, par stolica, sjedeća garnitura čiju je orginalnu boju teško razaznati. Prostorijom dominira veliki poster M. Jacksona i do njega nezaobilazna Madonna. Za stolom sjede dvije djevojčice zabavljene crtanjem. Jednoj plave kovrče na glavi poskakuju svakim pokretom. Drugoj tamni pramenovi padaju preko lica.

U kutu sjedi dječak koji ne trepćući gleda kroz prozor. Na zvuk moga glasa sve aktivnosti prestaju. Veselo me pozdravljaju. Započinje veselo čavrljanje o školi, glazbi i ostalim uobičajenim temama.

Sasvim običan trenutak ostao bi zauvijek takav da ne znate ono što znate.

Kovrčava plavuša ima vidljive ožiljke na svojim podlakticama. Njezini biološki roditelji, alkoholičari, u svom pijanstvu gasili su cigarete na njezinim rukama. Tamnokosa djevojčica redovno je dobivala batine od svog oca i to takve da ih se ne bi postidio ni veliki Mike Tyson. Zamišljeni dječak u kutu nikada nije upoznao svoje roditelje. Napušten je još kao beba. Nalazi se na pragu punoljetnosti što znači da će ponovno biti napušten. Ovaj put od strane institucije.

Napuštena i zlostavljana djeca imaju samo jednu želju, onu s početka priče; žele ljubav i sigurnost. Žele biti nekome posebni, nečiji centar svijeta.



Hoćemo li mi, kao društvo dozvoliti da se toj djeci, kao i ostalim potrebitima, oduzme mogućnost udomljavanja u obiteljima koje čine istospolni ili neformalni životni partneri? Hoćemo li dozvoliti da nekakvi Hrastovi, Bukve, Vrbe i loši psihijatri dodatno stigmatiziraju bilo koje formalne i neformalne skupine građana? Očito je da su takvi kvazipolitičari preskočili lekciju o ljudskim pravima.

Ljudska prava odnose se na sve ljude, a ne samo na one koji se njima sviđaju. Što točno znači izjava da je prirodno da se dijete odgaja u zajednici muškarca i žene? Možemo li onda izvesti zaključak da je za onoga koji to tvrdi prirodno gašenje cigareta na dječjim podlakticama? Prirodno je i batinanje djece koja se ne mogu obraniti? Naravno da su ovakvi zaključci grubi i neargumentirani. Identični su izjavama naših političara u javnom prostoru.

Kako to da naše političare ne brine da su i oni već stigmatizirani od strane građana, koji ih percipiraju kao korumpirane, nesposobne i lažljive? Možda i oni jednog dana budu ubačeni ili izbačeni iz nekog zakona.

Zadatak odgovornog političara, i svih onih koji kreiraju zakone, jest da se pobrine da svi građani imaju iste mogućnosti. Zadatak im je i da porade na brisanju negativnih stigmatizacija u društvu, a ne da ih dodatno naglašavaju. Ponovno podsjećam porezne obveznike da isključivo oni plaćaju svaku izgovorenu riječ političara, svaku nepravdu koju čine građanima, a to čine često i bez ikakve političke odgovornosti.

Znamo da su zakoni suhoparni, pisani pravnim jezikom i isključuju emocije. Logično. No, isto tako je logično da zakon ne smije isključiti određenu kategoriju ljudi koji su spremni pomoći i usrećiti drugu kategoriju ljudi. Upravo to i jest cilj zakona: pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Čemu onda isključivanje?

Društvo čine pojedinci. Čine ga ljudi s različitim načinima života, različitih materijalnih statusa, različitih intelektualnih kapaciteta i različite spolne orijentacije. Različitost ne kvari društvo. Ona ga oplemenjuje. Sve ostalo samo je u našim glavama.

 



Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: LIZ WOLFE

Stanovnici Hong Konga žele sačuvati ono što imaju: bogatu metropolu koja njeguje zapadne vrijednosti

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još malo o turističkoj sezoni: Kako stojimo u usporedbi s drugim zemljama?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijska hajka bila je posve neopravdana: Iza nas je još jedna rekordna turistička sezona

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije američke općine više ne postoje: Stanovništvo nije htjelo plaćati lokalne namete pa su se samoukinuli

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS-ov doprinos kampanji ʼDa se bolje razumijemoʼ: Hrebak majstorski spustio Pupovcu i Škori

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ribićeva rulja se okrenula protiv njega: Tko je to mogao predvidjeti?

Ekonomija

PIŠE: HENRY HAZLITT

Henry Hazlitt (1894-1993) bio je novinar i kolumnist koji je pisao o ekonomiji za New York Times, Wall Street Journal, Newsweek i druge poznate novine i časopise. Autor je knjige 'Economics In One Lesson' (1946).

Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rezultat Švedske na PISA testu ruši rasističke mitove i argumente protiv vaučerizacije u isto vrijeme

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dobra vijest: Hrvati su među najboljim govornicima stranog engleskog jezika u svijetu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: