Već smo navikli na gafove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kad je riječ o gotovo svakom događaju koji potrese Hrvatsku. Ni u slučaju policijskog uhićenja i sudskog kažnjavanja Indexovog novinara Gordana Duhačeka zbog bezazlenog tvita, Predsjednica nije napravila iznimku.

"Demokracija podrazumijeva slobodu govora i odgovornost za izgovorenu riječ. 'Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.' (Voltaire)", napisala je KGK na Twitteru.

Na stranu sad to što taj citat nije Voltaireov. To je najmanja pogreška u ovoj izjavi. Puno je gore što je gospođa Grabar Kitarović osjetila potrebu naglasiti "odgovornost za izgovorenu riječ". To me podsjetilo na jedan od onih poznatih viceva iz SSSR-a, zbog kojih su ljudi završavali na robiji, a kaže:

- Koja je razlika između sovjetskog i američkog ustava? Oba garantiraju slobodu govora.
- Da, ali Ustav SAD-a garantira i slobodu nakon govora.

Kad vam netko kaže da imate slobodu govora, ali morate biti svjesni da možete odgovarati zbog govora, zapravo vam želi reći da nemate slobodu govora. Kolindina izjava je kontradiktorna sama sebi jer onaj citat koji je pripisala Voltaireu (nije puno pogriješila jer je taj citat zbilja "voltairevski" po svojoj prirodi) zapravo govori da ljudi trebaju imati slobodu govoriti i pisati što žele bez straha od državnog progona.

A kako da nemamo strah od državnog progona kad nas čelni ljudi u državi podsjećaju na "odgovornost za izgovorenu riječ"?

Naravno da sloboda dolazi s odgovornošću, ali sloboda govora ne dolazi s odgovornošću pred zakonom, pred državnim organima, budući da sloboda govora podrazumijeva da se država nema što petljati u izgovoreno. To ne uključuje prijetnje nasiljem i direktno pozivanje na nasilje, ali to se u ovom slučaju ne treba ni spominjati jer je riječ o primjeru gdje nitko nije nikome prijetio nasiljem niti pozivao na nasilje.

Čovjek je napisao jedan ružni tvit o policiji i jednu glupu parodiju (koja je možda imala dobru namjeru) i to je sve. Kakva odgovornost za izgovoreno? Jedina odgovornost koju ja tu vidim može biti ta da te čitatelji kritiziraju ili popljuju zbog gluposti koje pišeš, ništa više.

Na Kolindine gafove poput ovoga već smo navikli, ali ni premijer Andrej Plenković nije bio ništa bolji. Nakon pritisaka brojnih medija i Hrvatskog novinarskog društva, izjavio je da "novinari trebaju imati poseban tretman". Molim?!

Drugim riječima, država neka i dalje privodi i kažnjava ljude zbog bezazlenih objava na internetu, samo neka to ne radi novinarima. Je li to pravna država gdje su svi jednaki pred zakonom? Naravno da nije, ali o njoj ovdje više nitko i ne razmišlja.

To je upravo ono što su novinari tražili. Niti u jednom tekstu o slučaju Duhaček nisam vidio da traže izmjenu katastrofalnog zakona koji kažnjava ljude zbog nekakvog kolektivnog vrijeđanja moralnih osjećaja. Takav zakon je loš i opasan, on je izvor problema i dok se on ne izmijeni, ovakvih slučajeva će biti još mnogo.

Ali HND to nije tražio, mediji to ne spominju jer oni žele takav zakon, on im odgovara budući da računaju da po njemu trebaju biti kažnjeni oni koji uvrijede njihove moralne osjećaje, što god to bilo. Sve što oni traže jest poseban tretman za sebe i svoje.

Tipično hrvatski. Znate ono, kad su radnici Uljanika prosvjedovali i tražili da im država isplati plaće koje nisu zaradili? Jesu li oni tražili da država isplati plaće svima u privatnom sektoru? Naravno da ne. To bi bila ludost, čak i oni razumiju da onda nitko ne bi zaradio za tu državu pa država ne bi imala za platiti ničije plaće. Dakle, tražili su poseban tretman za sebe. Ne prava, privilegije.

Isto to rade i novinari. Dajte nam slobodu govora, ali ona neka vrijedi samo za nas. Neka državni aparat kažnjava ljude zbog bezazlenih objava na internetu, ali neka ne dira nas. Nama dajte posebne privilegije, a obične smrtnike gazite. To je njihova poruka, a Plenković im je tu želju uslišio.

Je li to rješenje ovog problema? Naravno da nije, ali čini se da nikome - od novinara do političara - rješenje nije u interesu.