Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Hrvatska je po udjelu radnika, zaposlenih u industrijskoj proizvodnji, na razini Njemačke i Austrije.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je gostujući u Švicarskoj izjavila da je Hrvatska bogatija resursima od Švicarske...

Ovo nije širenje pesimizma, ovo je upozorenje da se probudimo. Rumunjska je prije 20 godina bila trostruko siromašnija od Hrvatske, a sada nas prestiže.

Posljednjih 10 godina turizam raste na globalnoj razini i na Mediteranu. Kako se povećava stanovništvo s dobrim materijalnim uvjetima, povećava se i potražnja za destinacijama.

Hrvatska se tijekom proteklih 10 godina ukupno nije pomakla nimalo ekonomski naprijed. Tko nam je za to kriv?

Iako postoji mnogo argumenata i razloga za optimizam, trebamo inzistirati na reformama bez kojih nema značajnijeg rasta.

Usprkos pričama pojedinih političara, socijalna država se povećava, a s njom i porezno opterećenje u većini država svijeta.

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Riječ je o retoričkom triku kojim se koriste vladajući kako bi građani pomislili da se država razdužuje.

Kao što nemaju svi građani iste države jednake financijske navike, tako se međusobno razlikuju i države.

Populisti šire priču o tome kako se u SAD-u i Europi smanjuje socijalna država. To naprosto nije točno.

Može li mala zemlja poput Hrvatske biti monetarno neovisna o ostatku Europe i svijeta?

Iako su krajem prošle i početkom ove godine mediji brujali o nadolazećoj krizi, od nje ipak ove godine neće biti ništa.

Kad o ekonomskim temama odlučuju građani koje dezinformiraju politikanti, onda je lako demokratski donijeti odluku koja će dugoročno štetiti tim istim građanima.

Objavljeni su podaci IRS-a za 2016. godinu i pokazuje da se udio u prihodima najbogatijih 1% stanovništva smanjuje, ali ne i njihov udio u punjenju državnog proračuna.

Zagovornici povećanja donacija afričkim zemljama postali su apologeti modernog kolonijalizma jer se trude zadržati afričke države u ovisnosti o Zapadu.

Iako strani poslodavci isplaćuju u prosjeku 20% veće plaće od domaćih i aktivnije podupiru lokalne društveno korisne aktivnosti, među Hrvatima još uvijek postoji prijezir prema stranom kapitalu i ulaganjima.

Hrvatska je dosad gotovo potpuno zanemarivala Kinu kao veliko tržište za izvoz. U cijeloj EU samo Cipar i Latvija izvoze u Kinu manje od Hrvatske.

Davanje političarima toliko moći da bezgranično ulažu tuđi novac u izgradnju nekretnina dovelo bi bez sumnje do povećanja korupcije i obezvrjeđenja nekretnina u vlasništvu građana RH.

Zahtjev za ranijim odlaskom u mirovinu u pravilu znači zahtjev za nižom mirovinom.

Može se očekivati da će i ostale kreditne agencije podići rejting Hrvatske iz smeća, ali to ne znači da Hrvatska ide u dobrom smjeru.

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.