Kako smo mijenjali slobodu za život u strahu od smrti

2.9.2020.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Više od iste autorice
A što će ti to?
Zašto nam uopće treba školstvo
Emotivnost - hrvatski brand ili najslabija točka?
Stalo vam je do dobrobiti djece i obitelji? Onda postoji mnogo toga što možete učiniti...
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Hrvatska ima veći udio žena u poduzetništvu od Švedske, Njemačke i Švicarske
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
The Economist: Što su liberali učinili za nas?

Kako smo mijenjali slobodu za život u strahu od smrti

Otkad je krenulo čitavo ovo ludilo s koronom, kao društvo smo razvili nevjerojatnu opsesiju brojevima. Konstantno prebrojavanje zaraženih (ili, kako se u hrvatskim medijima često pogrešno nazivaju, "oboljeli") i neprekidno bombardiranje istima putem svih medija, žučne rasprave o tome koliko je ljudi umrlo od korone, a koliko njih s koronom ili od nečeg sasvim desetog, polemike oko toga je li broj umrlih preuveličan ili pak preumanjen, pretpostavke oko toga koliko puta više ima stvarno zaraženih među nama... I tako svaki dan, šest mjeseci, bez prestanka.

Bilo je neminovno da će poplava takvih informacija kad-tad dovesti do prezasićenja i pucanja – i čini se da se to, napokon, događa upravo sada. Dva su riječka portala, Fiuman i Kvarnerski, nedavno objavila da će svoje čitatelje poštedjeti svakodnevnog izvještavanja o brojevima zaraženih i umrlih, i time izazvali sveopće oduševljenje.

Usuđujem se biti optimistična i ponadati se da je možda to znak da smo, kao društvo, napokon počeli shvaćati da biti živ ne znači biti jedan od onih 99.99% koji su preživjeli koronu. Jer života, u pravom smislu riječi, nema bez svih onih civilizacijskih tekovina za koje smo se teškom mukom izborili, i koje su upravo ono što nas čine ljudima. Prava na slobodu, rad i slobodno kretanje. Prava na ljudski kontakt, druženje, toplinu i zagrljaj. Prava da izrazimo vlastito mišljenje, bez da budemo ušutkani i cenzurirani. Sve su to prava kojih smo se, pred šest mjeseci, tako olako odrekli, predajući svoje živote u ruke "stručnjaka" kako bi nas oni zaštitili od bolesti koju velika većina preboli niti ne znajući, ili uz blage simptome.

Učinili smo to zbog brojeva – koji su, kako su nam rekli, bili loši, stoga smo morali žrtvovati sebe kako oni ne bi postali još gori. A loši brojevi znače smrt. Strah me pomisliti koliko bismo se još lakše bili predali i koliko bismo se još manje usudili propitivati da su brojevi bili još samo malo veći, da je stopa smrtnosti bila samo malo ozbiljnija i, recimo, ravnomjerno raspoređena kroz sve dobne skupine. Strah me pomisliti kakve bi tek tada potisnute strasti isplivale na površinu – koliko bi bilo mržnje, bijesa i nasilja – kada su zbog ovoga mnogi bili spremni linčovati one koji su se usudili prošetati po svježem zraku. Sve zbog straha od smrti.

Nikada nismo živjeli dulje i bolje, a nikada nismo bili toliko opsjednuti smrću, i njenim izbjegavanjem pod svaku cijenu.

Postoji jedna rečenica koja mi se neprestano mota po glavi već od ožujka, a to je citat iz serije koja mi je omiljena od djetinjstva, Zvjezdane staze. Rečenica glasi "Survival is insufficient" – ili, u nešto slobodnijem prijevodu, puko preživljavanje nije dovoljno. To je rečenica koju je jedna od protagonistica serije, Sedma od devet, izrekla kako bi se založila za pravo troje bivših Borg radilica na medicinski postupak koji se, na prvu, čini suludim – taj postupak će, neminovno, dovesti do smrti svih troje pacijenata, i to u roku od najviše mjesec dana.

Smrtnost je, dakle, stopostotna. No, takav postupak bi im omogućio da napokon ostvare ono o čemu već godinama sanjaju – vlastitu individualnost i slobodu. Oni su, nesvojevoljno, proveli dugi niz godina međusobno telepatski povezani, bez ikakvog prava na vlastite misli i vlastitu intimu, i upadajući jedno drugom stalno u glave već su jedno drugo doveli do ruba ludila. Stoga bi oni radije živjeli nekoliko tjedana pravim životom, nego još (potencijalno) dugi niz godina bez slobode, vezani jedno uz drugo. Nije dovoljno preživjeti, treba i – živjeti.

Stoga pozdravljam svaki odmak od neprestanog brojanja zaraženih, oboljelih i umrlih. Krajnje je vrijeme da se podsjetimo da živjeti ne znači izbjeći smrt, već i stati u obranu svih onih vrijednosti zbog kojih se zaista isplati živjeti.

Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: