Sigurna Hrvatska: ona u kojoj rigorozna i besmislena pravila vrijede za nas, ne za njih

OGLAŠAVANJE

Kad je Hrvatskom, kao i većim dijelom ostatka svijeta, zavladala opća histerija zbog pandemije, sjetite se samo koliko su zdravstvene vlasti, mediji, pa onda i sami građani, bili ljuti na svakoga tko se nije slijepo pridržavao "uputa struke". A te su upute bile zapravo zakon, čije se kršenje kažnjavalo visokim novčanim svotama, a pričalo se čak i o zatvoru dok su mnogi komentatori na društvenim mrežama pozivali na ponovno otvaranje Golog otoka, ozloglašenog logora u koji je bivša totalitarna vlast slala neposlušnike koji su se na bilo koji način drznuli dovesti u pitanje svetost tekovina revolucije.

Predstavnici zdravstvenih vlasti, kojima je premijer Andrej Plenković dao apsolutnu moć i kontrolu, nisu bili mnogo umjereniji od tipičnog huškača na društvenim mrežama. Sjetite se samo slučaja koji je završio na naslovnicama svih medija, kada je jedan Zagorac koji nije bio zaražen, ali mu je svejedno određena mjera samoizolacije, uhvaćen kako vozi traktor na polje da bi ga pognojio. To je u javnosti doživljeno kao hereza pa je kazna od 8.000 kuna, koju je čovjek morao platiti, za mnoge bila nedovoljna, a najpoznatija hrvatska epidemiologinja Alemka Markotić je takve slučajeve komentirala riječima:

"Možda sam bila preblaga kad sam rekla da je to kao da pucate iz pištolja, sad ću biti oštrija, to je kao da u trgovačkom centru pucate iz puške, to je terorizam. U ovom slučaju bioterorizam."

Novinari i veći dio javnosti bili su tada oduševljeni takvim izjavama njihovih proroka pa su se u skladu s njima i ponašali. Novinari Indexa, na primjer, snimali su ljude koji trče na Jarunu i mjerili distancu među njima te se zgražali tome da mnogi nisu zatvoreni u kućama. Vrhunac je bio kad su započeli hajku protiv onih koji iza 17 sati kupuju čips na benzinskoj postaji (jer trgovine nisu smjele raditi iza 17 h). Svi oni bili su u očima zaluđene i hipnotizirane gomile ne samo neodgovorni pojedinci koji svojim postojanjem ugrožavaju tuđe zdravlje, već i puno gore od toga - bioteroristi. Novinari su doslovno zvali policiju na njih čak i kada nije postojala zakonska osnova za kažnjavanje.

Premijer Andrej Plenković je u predizbornoj kampanji više puta naglasio kako se Hrvatska uspješno borila s krizom iako je resorni ministar Vili Beroš priznao da su pretjerali jer su bili pod utjecajem šokantnih snimaka iz Lombardije, a doktorica Markotić je također izjavila da su radili "pod utjecajem panike" i da drugi put neće tako. Dakle, ljudi na prvoj liniji priznaju da se radilo stihijski i u panici, a Plenković se hvali kako je bilo super.

Sada im se to sve vraća. Zašto su nezaražene osobe morale ići u dvotjednu samoizolaciju (što je zapravo pogrešan i uljepšan naziv za prisilni kućni pritvor), očito ne zna ni Plenković koji ne želi prihvatiti samoizolaciju u uvjetima u kojima bismo je svi mi, obični smrtnici, morali prihvatiti. Ali, ne, za Plenkovića ne vrijede ista pravila koja vrijede za sve ostale.

Naravno, u Zadru se nije dogodilo ništa strašno. Nitko nije umro, nitko se čak nije ni ozbiljno razbolio. Toliko smo puta čuli da ćemo se morati naviknuti živjeti s virusom, ali nikako da nam to pođe za rukom. Radimo paniku i nastavljamo histeriju bez potrebe. I sada je valjda jasno da nema potrebe da nezaražene i neoboljele osobe idu u prisilnu samoizolaciju, kad ni premijer to ne želi.

Prema kriterijima doktorice Markotić otprije 3 mjeseca, Plenković je sada bioterorist. Prema zakonima koji su tada vrijedili, već bi morao platiti desetke tisuća kuna kazne za kršenje samoizolacije i za kršenje mjere ograničenja kretanja među općinama. Zašto nitko sada ne poziva da se premijera pošalje na Goli otok da tamo tuca kamen kao što su morali raditi neposlušni disidenti u SFRJ?

Ili je došlo vrijeme da konačno završimo s tim ludilom, pokušamo ga od srama zaboraviti što prije i nastavimo s normalnim životom?