Prosječna mjesečna plaća na Kubi u 2016. godini je iznosila 740 kubanskih pesosa (CUP) odnosno 29,60 američkih dolara (ili 189 kn), objavio je kubanski Nacionalni ured za statistiku.

Godine 2007. prosječna kubanska plaća iznosila je 408 CUP (16,30 dolara ili 104 kune), što znači da su tijekom zadnjih 10 godina Kubancima primanja porasla za 81 posto. Ovaj rast dogodio se nakon reforme državne službe 2011. godine, kad je predsjednik Raul Castro otpustio pola milijuna državnih službenika i predstavio autorizaciju novih kategorija samozapošljavanja za cijeli niz djelatnosti. Za socijalističku Kubu, jednu od rijetkih preostalih država u kojima su još uvijek komunisti na vlasti, ove su mjere bile revolucionarne.

Usprkos dugoj socijalističkoj tradiciji, velike su razlike u primanjima i među Kubancima. Najbolje plaćeni sektori na otoku su industrija šećera (1.246 CUP / 49,80 $ / 319 kn), rad u rudnicima i na kamenolomu (1.218 CUP / 48,70 $ / 312 kn), financijska služba (1.032 CUP / 41,20 $ / 264 kn) te poljoprivreda, šumarstvo i ribolov (991 CUP / 39,60 $ / 253 kn).

Najslabije plaćeni su radnici u komunalnoj službi (503 CUP / 20,10 $ / 129 kn), državnoj administraciji i socijalnoj službi (510 CUP / 20,40 $ / 131 kn), kulturi i sportu (511 CUP / 20,40 $ / 131 kn) i školstvu (533 CUP / 21,32 $ / 136 kn).

Niske plaće državnih službenika predmet su konstantnih kritika od strane međunarodnih organizacija. Gotovo 80% hrane Kubanci uvoze izvana, a troškovi života nisu niži od Hrvatske. Obrok u jeftinijem restoranu košta 5 dolara ili malo više od 30 kuna, litra mlijeka je 2,18 dolara ili oko 13 kuna, 12 komada jaja košta oko 7 kuna, a kilogram jabuka oko 20 kuna.

Netko će se pitati kako se s tako niskim plaćama može preživjeti. Mnogi ljudi rade i drugi posao, obično na crno. Razvijeno je crno tržište, šverc i mnogi poslovi vezani za turizam koji su u sivoj zoni pa se ne vode u službene statistike (npr. privatno iznajmljivanje sobe, taksi prijevoz itd.). Na takvim poslovima "na crno" neki Kubanci uspijevaju zaraditi i desetak puta više od službene prosječne plaće.

Školstvo i zdravstvo je "besplatno", odnosno u potpunosti ga financira država, a svaki građanin ima pravo i na osnovnu socijalnu pomoć u hrani.

Državna socijalna pomoć se donedavno odnosila i na odjeću, međutim ona je tijekom zadnjih godina znatno reducirana. Trenutno svaki odrasli stanovnik Kube prima mjesečno od države 3,5 kilograma riže, 2 kilograma šećera, jedno pakiranje sojinog ulja, jedno pakiranje kave, jedno pakiranje tjestenine, 5 jaja i nešto piletine. Djeca primaju pola litre mlijeka svakog dana dok ne navrše 7 godina, objavljeno je na stranici Translating Cuba.