Liberal je onaj koji stane u obranu ljudskih prava onih s kojima se ne slaže

"Voljeti susjeda kao sebe takva je istina za reguliranje ljudskog društva, da bi se samo po njoj moglo utvrditi sve slučajeve društvenog morala."

To su riječi engleskog filozofa Johna Lockea, čovjeka koji se smatra idejnim začetnikom liberalizma (barem u filozofskom smislu, kasnije je Adam Smith postavio temelje ekonomske teorije prema Lockeovoj teoriji individualizma). Gotovo svi liberalni filozofi koji su dolazili nakon Lockea na isti su način slavili suradnju, ljubav i toleranciju među građanima kao i među različitim nacijama. Ludwig von Mises je u knjizi "Liberalizam" pisao kako se liberalno društvo ne može kreirati ako u njemu ne prevladava tolerancija. Bez tolerancije, pisao je Mises, "morali bismo se vratiti u barbarstvo stoljećima nazad".

Tolerancija je termin koji često čujemo, ali nerijetko od ljudi koji ne vole prakticirati toleranciju ili se bore protiv nje. Što zapravo znači tolerancija? To je sposobnost pretrpjeti činjenicu da drugi ljudi imaju drukčije osobne izbore od nas. Tolerancija, dakle, nije samo odsutnost predrasuda na rasnim, etničkim ili seksualnim osnovama. Tolerancija je iskrena želja i volja da i susjed ima istu slobodu izbora kao ja, bez obzira što će ta njegova sloboda rezultirati možda drukčijim izborom od moje. Sad dolazimo do srži tolerancije - sloboda izbora.

Tolerancija

Liberalno društvo, pisao je Mises, moguće je samo ako nije homogeno, a to znači da ga sačinjavaju ljudi različitih etničkih, vjerskih skupina i različitih svjetonazora. Međutim, da bi funkcioniralo, u svakom pojedincu treba biti bar malo liberalizma. To je onaj minimum koji mu daje sposobnost da prihvati tuđu slobodu izbora i da nema problema s njom. Stoga ideja o jednoumlju i kako svi trebamo misliti isto, odgajati djecu na isti način, imati jednake vrijednosti - to ne samo da je utopija, takvo bi društvo bilo grozno. To je ustvari bila Marxova ideja, a znamo dobro kako je ona svaki put završila.

Zato liberali trebaju prihvatiti različitosti, ravnopravnost i toleranciju. Liberalizam je na braniku ljudskih prava, ali on nema ograničenja niti diskriminacije prema bilo kome. Dakle, ta ljudska prava trebaju vrijediti jednako za sve.

Kad sam jučer objavio tekst u kojem sam kritizirao medije koji imaju dvostruke kriterije i razapinju Velimira Bujanca zbog seksa s prostitutkom i kokaina, sasvim očekivano napali su me pojedinci iz "liberalnih" krugova zato što "branim Bujanca". Njima je to nezamislivo. To su ljudi a la Matija Babić pa su me izvrijeđali na osobnoj razini jer ne znaju drukčije. Kakav je to liberal koji brani Bujanca? Po njihovim uvjerenjima, ljudi poput Bujanca - dakle njihovi svjetonazorski neistomišljenici - trebaju imati manje prava od njih. Za njih trebaju vrijediti neka druga pravila. Ali to onda više nije liberalizam.

Zašto sam branio Bujanca?

Liberal je osoba koja staje u obranu ljudskih prava onih s kojima se ne slaže. To ne bi trebalo biti pravilo samo za liberale, to bi trebalo biti pravilo za svakog normalnog čovjeka. Na taj način se najbolje brane ljudska prava manjine - jer pojedinac je najsitnija, i u isto vrijeme najmnogobrojnija, manjina.

Zato sam ja stao u obranu Olivera Frljića, Luke Popova, Thompsona, Vlade Košića, Maje Sever...Ni s kime od njih ne dijelim vjerojatno ni 10% stavova o društvu, politici i ekonomiji, ali svatko od njih treba imati jednaka prava u društvu. Uopće mi nije bitno o kome se radi i tko ih napada, ako osjetim da je napad nepravedan, ja ću stati u njegovu/njenu obranu. Tako sam stao i u obranu Velimira Bujanca jer zaista mislim da mediji ne bi trebali nikoga razvlačiti zbog djela u kojima nikome nije nanijeta nikakva šteta. Umjesto toga, trebamo svi više pisati o gluposti takvih zakona koji reguliraju dobrovoljni seks između odraslih osoba i što smijemo unositi u svoja tijela. To je stvar osobnih sloboda, a one su temelj liberalizma.

To je jedna od stvari koje naši ljevičari, koji žele biti liberali, uporno ne shvaćaju. Liberalizam znači ravnopravnost i toleranciju, a to vrijedi i za one koje ne volite.

Sloboda izbora

Jeste li pro-choice? Mnogi koji tvrde da su pro-choice, zapravo su anti-choice jer su za slobodu izbora žene da abortira, ali su protiv slobode izbora žena i muškaraca kako da troše svoj novac, kako da odgajaju svoju djecu, kako da planiraju svoju mirovinu i kako da se zdravstveno osiguraju. Mnogi su čak i protiv slobode vjeroispovijesti. Ako niste za slobodu izbora građana u navedenim pitanjima, onda zapravo niste pro-choice. Nijedna hrvatska politička stranka nije pro-choice, stoga nijedna nije liberalna. Već me mrze u GLAS-u i Pametnom radi ovoga, ali opet ću to reći: u Hrvatskoj trenutno nema liberalne stranke jer se sve političke stranke zalažu PROTIV izbora u obrazovanju, u zdravstvu i u mirovinskom sustavu.

Liberalna politička opcija trebala bi ponuditi građanima što veći izbor kad biraju školu u koju će upisati svoju djecu, kad biraju način kako će biti zdravstveno osigurani i kad biraju kako i koliko će uplaćivati za svoju mirovinu. Kod sva tri segmenta trenutno nam je izbor nikakav ili skoro nikakav, a naše liberalne stranke ne nude zadovoljavajuće rješenje koje bi ponudilo građanima bolji izbor. Sve te stranke misle da samo treba "postaviti prave ljude na prava mjesta" i sistem će biti super. Ali neće. Jer je svako dijete posebno, jer svaki čovjek ima vlastite zahtjeve i potrebe. Nemamo svi isti cilj za mirovinu, nemamo svi iste zdravstvene prohtjeve i probleme. Sloboda izbora u ovim bitnim segmentima života ne smije biti zanemarena. Pozivam naše političare, koji se vole kititi liberalizmom, da dokažu svoj liberalizam - tako što će ponuditi Hrvatskoj platforme obrazovanja, javnog zdravstva i mirovinskog sustava koji bi ponudili korisnicima što veću slobodu izbora.

Sloboda izbora nije samo liberalna vrijednost, ona dokazano uvećava sreću. Narodi su prosperitetniji kad građani imaju veći izbor u ekonomiji, a inače u životu - sloboda izbora glavni je generator ljudske sreće.

Neki tvrde da su naši ljudi glupi pa da bi donosili loše izbore za sebe. Čak i kad bi to bilo istina, onda taj isti glupi narod ne bi bio u stanju ni birati vlast. Po toj logici, trebalo bi ukinuti demokraciju i uvesti nekakvu diktaturu. Ja se ne slažem s njima. Mislim da bi ljudi znali bolje izabrati za sebe nego što neki centralni planer bira u njihovo ime. Liberali se ne bi trebali bojati ljudske slobode.