U subotu, nakon proglašenja katalonske neovisnosti i velikog narodnog veselja u Barceloni, napisao sam ovaj članak u kojem sam jasno rekao da od toga ništa neće biti. Referendum o katalonskoj neovisnosti, kao i ponašanje njene vlasti, bili su jednostavno lakrdija te sam obrazložio zašto to ne može dobiti međunarodno priznanje i zašto Španjolska ima puno pravo učiniti sve da održi svoj pravni poredak.

Bilo je to vrijeme dok su drugi mediji uglavnom pisali romanse o odcjepljenju Katalonije i, u najmanju ruku, davali velike mogućnosti da će se to uistinu dogoditi. Na primjer: Globus, Telegram, Večernji list, Novosti itd. Neki su uspoređivali Kataloniju s Hrvatskom 1991., neki su optuživali vlasti u Madridu da su kao u doba Francove diktature, a uglavnom se kritiziralo Vladu RH što nije priznala Kataloniju nakon što je katalonski parlament proglasio neovisnost.

Moj članak, koji je u tom trenutku bio jedini suprotstavljen općoj narodnoj euforiji i zaluđenosti, sasvim očekivano naišao je na paljbu i gnjev komentatora. Optužili su me da nemam pojma što pišem, da ne znam kako Ustav Kraljevine Španjolske dopušta Kataloniji jednostrano odcjepljenje (?!), da je članak "tendenciozan" i "bljutav", "uvredljiv" - jer sam napisao da ti ljudi zapravo vole partijati, a da se ne planiraju boriti za neovisnost svoje zemlje.

Pokazalo se da sam bio u pravu. Ljudi su izašli na ulice da se provedu, malo popiju, otpjevaju zajedno i da naprave selfije za pamćenje. Sve je to bio show i ništa više. Nitko od njih, pa čak ni vođe pobune, nije spreman da se žrtvuje za svoju zemlju, a tako se ne ostvaruje neovisnost. Neki kažu da je Madrid trebao dopustiti nesmetano da se održi referendum. Ja sam u početku kritizirao vlasti u Madridu zbog blokiranja referenduma, ali moram sad priznati da je Madrid čak i bio preblag. Radilo se o namjernom kršenju Ustava jedne zemlje, a Ustav je temelj pravnog poretka. U tom slučaju dužnost je vlasti i državnog aparata očuvanje pravnog poretka i onda se ne biraju sredstva. Mislim da je španjolska vlast čak bila iznimno blaga po tom pitanju, dopuštali su i više nego što su trebali. Nije na Madridu bilo da prvi pruži ruku i traži razgovore, to su trebali raditi oni koji su išli protiv pravnog poretka, ali nisu. Još uvijek mi nije jasno što su ljudi na vlasti u Kataloniji uopće mislili da će postići.

Još jednom da naglasim: usporedbe s Hrvatskom su totalni idiotizam onih koji nisu bili ovdje 1991. ili su dobili amneziju. Hrvati su u to vrijeme gotovo 100% bili za neovisnost, bez obzira na ideološke stavove ili bilo kakve druge razlike. Hrvati su u velikoj mjeri bili spremni poginuti za tu neovisnost. Španjolska nije Jugoslavija, Španjolska je demokratska i slobodna država u kojoj vlast proizlazi od naroda, a ne od neke elitne skupine. Katalonci nisu u poziciji da traže odcjepljenje od jedne diktature niti su baš u nekakvom siromaštvu u odnosu na okolne zemlje. Usporedbe vlasti u Madridu s Francovom diktaturom ne zaslužuju komentar koliko nemaju smisla.

Na kraju, moram vam svima reći - znam točno kad objavljujem nešto što se neće svidjeti masama i vašim osjećajima, ali nije me briga. Liberal ne služi za podilaženje niskim strastima, nego će vam uvijek donositi što razumnije i konkretnije komentare, ja stojim iza svega što tu objavim, a tako i ostali autori iza sadržaja koji oni ovdje potpisuju. Nećemo vam se uvijek svidjeti, ali morate priznati da smo među najrealnijima, ako ne i najrealniji na hrvatskom webu.