Vezani članci:
Šveđani vode debatu o skrbi za starije. Privatni domovi pokazuju se znatno sigurniji od javnih
Švedska: Komisija utvrdila nedostatke u zaštiti domova za starije, oporba traži Lofvenovu ostavku
Večernjakova kolumnistica za ukidanje minimalca
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju
Zapad nije nikada u povijesti bio toliko porezno opterećen kao sada
Problemi u Međimurju proizvod su socijalne države i političke korektnosti
Mit o smanjivanju socijalne države
Podrška socijalnim radnicima koji traže manje birokracije, više terenskog rada
Povijest švedskog gospodarstva: od barbarstva i siromaštva do jedne od najrazvijenijih zemalja svijeta
Zašto Skandinavcima većinom ne smeta financiranje velike i skupe države
Sve više Šveđana traži manje poreze i reformu socijalne države
Bjelovarski poučak nam pokazuje kako bi ideja o temeljnom dohotku funkcionirala u praksi
Ustavni sud potvrdio: Hrvatska je korporatistička država
Ideologija puna paradoksa: Socijalisti bi trebali mrziti socijalnu državu
Učimo od najboljih: Kako je Kanada prepolovila broj ovisnika o socijalnoj pomoći
Hrelja je rekao istinu. Hrvatska je školski primjer socijalne države
Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva
Zajamčen minimalni dohodak - za i protiv
3 razloga zašto je temeljni dohodak dobra ideja
Istraživanje: Siromašni ne žele socijalu nego više prilika
Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem
Ako Kajtazi stvarno želi dobro Romima, pozdravit će uvođenje socijalne pomoći u vaučerima
Bjelovar treba biti primjer drugim gradovima i općinama, ali i Vladi RH
Zemlja niskih plaća i socijalne pomoći, 1. dio: Porezni teror
Švedska općina skoro bankrotirala zbog socijalne pomoći za izbjeglice
Socijalna pomoć treba biti znatno veća, ali postrožite kriterije!
Ovaj lik predaje na FPZG-u, širi teške dezinformacije i tvrdi da našom politikom vlada ʼneoliberalizamʼ
Hrvati su među najmanje solidarnim narodima na svijetu, a takva nam je i država
Navijačka solidarnost - iskrena, spontana i bez državne pomoći
Vratimo duh dobročinstva u Hrvatsku: Donacije se ne bi smjele oporezivati!
Novo na Liberalu:
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima

Liberalizam, solidarnost i socijalna skrb


Piše: Mario Nakić
8.4.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Liberalizam, solidarnost i socijalna skrb


Piše: Mario Nakić
8.4.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Kad sam počeo objavljivati svoje tekstove na ovoj stranici, nisam ni slutio da će postići neki veći utjecaj, htio sam samo otvoriti svoj blog na vlastitoj domeni i na njemu neovisno pisati sve što mi je na umu, sve što mi smeta u društvu i što mislim da se može promijeniti. Ubrzo mi se pridružio i kolega Branimir Perković pa je stranica prerasla 1-man show i nadam se u budućnosti da će se proširiti na cijelu ekipu mislilaca koji vole i žive filozofiju liberalizma i sve što uz nju ide.

Ugodno me iznenadio feedback koji dobivamo u inbox, gdje vidim da je sve više onih koji su zainteresirani za liberalna gledišta i koje zanima kako bismo se postavili po kojem pitanju. Ima stvarno dobrih pitanja i namjeravam na sve podrobno odgovoriti, ali ovaj put sam izabrao upit jednog čitatelja o liberalizmu i socijalnoj skrbi.



Jesu li građani u potpunosti prepušteni sami sebi? Trebamo li se pobrinuti za najugroženije? Odgovor je, ukratko: građani nisu prepušteni sami sebi i svakako se trebamo brinuti za najugroženije.

Redistribucija bogatstva DA, ali ne prisilna

Međutim, ako se pitanje odnosi na socijalnu državu kakvu danas imamo i kakva je u manjoj ili većoj mjeri na snazi u svim zemljama svijeta, onda to i nije baš onakva skrb za najugroženije kakvu su klasično liberalni autori zamišljali. Frederic Bastiat je 1850. godine u knjizi "Zakon" pisao o ulozi države i zakona u društvu. Zakon je sam po sebi prisilan i mora biti općenit, jednak za sve. Svrha države i zakona je uspostava društva što jednakijih prilika, ne jednakih rezultata. S obzirom da zakon treba biti poštovan, on ne smije ugrožavati ljudska prava i slobode niti jednog pojedinca za korist ostalih. Samim time, država ne bi smjela zakonima obavljati prisilnu redistribuciju novca od jednih prema drugima jer na taj način krši ljudska prava onih prvih - u prvom redu, pravo na upravljanje privatnom imovinom.

Prisilna distribucija novca, čak i kad bismo zanemarili faktor ugrožavanja ljudskih prava i sloboda pojedinaca, opet nije dobro rješenje jer postavlja se pitanje tko je taj koji određuje od koga treba uzeti i kome treba dati. Kad to rade političari na vlasti, kao što je sad slučaj, onda uvijek možemo računati na razne nepravednosti. Recimo, tko ima pravo na koliku pomoć od države, tko je ispred koga u redu za isplatu - čak i ako se stvarno objektivno potrudimo postaviti što jasnije kriterije, uvijek će se naći način da se oni izigraju i uvijek će biti ljudi koji će takva pravila zloupotrijebiti.

Postavlja se pritom još jedno pitanje: kolika je pomoć dostatna za život? Nemamo svi iste potrebe niti iste okolnosti (netko živi u vlastitoj kući ili s roditeljima, a netko je podstanar. Netko ima troje djece i supružnika, a netko je samac...). Kad se odrede univerzalne svote jednake za cijele skupine ljudi, jednima će to biti dovoljno da ne moraju ni tražiti nikakav posao, a drugi od toga neće moći preživjeti.

Državni socijalni programi, što su veći i obuhvatniji, to će praviti veće probleme na tržištu jer nisu poticajni za rad, traženje posla niti poduzetništvo. Svaki čovjek će vagati isplati li mu se zaposliti za početak za neku malu plaću ili ne raditi ništa za isti ili skoro isti novac. Na taj način zapravo i samog sebe pokopava jer taj prvi posao s malom plaćom bi mu dobro došao za stjecanje iskustva i vjerojatni napredak, no to će sve propustiti jer misli da mu se ne isplati truditi i na taj način izgubiti pogodnosti socijalne države. Cijelo gospodarstvo je pogođeno tim mjerama, a da ne pričam o tome kako je svaku kunu netko trebao zaraditi da bi one išle za nekoga kome se ne isplati raditi. Socijalna država zbog svoje strukture je sama po sebi veliki trošak jer gomila birokrate koji se "brinu" o pravednoj preraspodjeli i usput to skupo naplaćuju. To u konačnici ima negativni efekt na sve, nije poticajno ni u kom pogledu.

Kako širenje socijalne države može utjecati na živote ljudi i ekonomiju možemo vidjeti iz različitih primjera u svijetu. Bivši venezuelanski lider Hugo Chavez je promijenio Ustav kako bi proširio socijalne programe na što više različitih, po njemu potlačenih skupina. To nije polučilo željene rezultate, nego je došlo do toga da je cijela zemlja upala u ekonomsku i humanitarnu krizu. Drugi primjer je Švedska, koja je zbog otvorenih ruku prema svakome tko želi pomoć dobila stotine tisuća ljudi koji nisu voljni ni na koji pozitivan način doprinositi društvu pa im je skočio kriminal i nezaposlenost.

Zato država ne bi trebala uopće sudjelovati u redistribuciji bogatstva i skrbi za najugroženije. Milton Friedman, poznati ekonomist i nobelovac iz prošlog stoljeća dao je jako dobro objašnjenje: država nema odgovornost. Ljudi imaju. Mi imamo odgovornost, kad god smo u mogućnosti, da pomognemo svome bližnjem, susjedu ili bilo kome za koga smatramo da mu pomoć treba.



Volonterizam

Rješenje je u volonterizmu. Humanost je dio čovjekove prirode, vjerujem da se svatko od nas osjeća dobro kad je u mogućnosti na bilo koji način pomoći drugome. Treba promovirati humanost, darivanje i dobrovoljno pomaganje. Otvarati humanitarne fondove, ali u privatnom, a ne državnom aranžmanu i voditi ih transparentno. Zamislite da nema socijalne države i da su porezi svedeni na onaj najpotrebniji minimum od, recimo, 10 posto na sve. Koliko bi nam samo ostalo novca da pomognemo svakome u potrebi?

Pokazalo se u praksi da stanovnici zemalja s manjom prisilnom redistribucijom bogatstva, s nižim porezima i manjom socijalnom državom, imaju jači osjećaj za pomaganje drugima. To se vidi po indeksu dobrovoljnog davanja gdje su na vrhu mahom zemlje s najslobodnijom ekonomijom. Tko bi rekao da je SAD drugi na svijetu po solidarnosti stanovništva, a Hrvatska da je ispod svjetskog prosjeka?

To je zapravo logično. Tamo gdje su porezi niži, ljudima ostaje više novca za trošenje, pa i za pomaganje. Kako može radnik koji radi za malu plaću, nakon što mu država uzme pola, uopće pomišljati na pomaganje drugima kad razmišlja kako će s tim preživjeti do sljedećeg mjeseca? Ja sam siguran da bi Hrvati na toj listi bili među vodećim nacijama, samo da nas država pusti.

Prednost dobrovoljnog pomaganja ispred državne prisilne redistribucije ima više razina. Tu je sloboda izbora i odlučivanja - svatko od nas bi prema svojoj savjesti odlučio kome smatra da je pomoć zaista potrebna, a ne bi to ovisilo o dobroj volji nekog političara koji dijeli tuđi novac i uz to prikuplja jeftine poene.

Što ako ne uspijem u poslovnom pothvatu?

Čitatelj je dalje postavio ispravnu tezu: "Ako i ne uspijem u svom poslovnom pothvatu, trebala bi mi se pružiti druga prilika, a ne da budem prepušten sam sebi na ulici."

Ne trebamo se bojati poslovnog neuspjeha, trebamo se bojati samo da ne izgubimo volju. Poslovni uspjeh, osim o trudu, znanju i mudrosti, u velikoj mjeri ovisi i o sreći. Ludwig von Mises je u knjizi "Ljudska akcija" pisao o tome kako je vrijednost svakog proizvoda subjektivna jer ovisi o oku promatrača, potencijalnog kupca. Ljudska priroda je nepredvidiva i zato je nemoguće točno predvidjeti kako će tržište u kojem trenutku reagirati (može se samo nagađati). Čak je i Milton Friedman priznao da poslovni uspjeh ovisi o sreći. Međutim, nakon neuspjeha ne treba odustati. Mnogi uspješni poduzetnici imali su u prošlosti neuspješne projekte na kojima su puno izgubili. No, podigli su se i radili dok nisu došli do uspjeha.

Nasljeđivanje imovine i jednakost prilika

Na pitanje o tome koliko naš uspjeh ovisi o nama, a koliko o staležu naših roditelja nije moguće ispravno odgovoriti u nekoliko rečenica jer na temu nasljeđivanja napisane su cijele knjige. Klasičan liberalni stav, a po meni se to čini i najlogičnije, jest da je nasljeđivanje ljudsko pravo i država se u to ne bi smjela miješati niti ga ograničavati. Svaka osoba mora imati pravo da pokloni vlastitu imovinu, ako želi, kome god želi pokloniti. To je pitanje slobode upravljanja privatnim vlasništvom, a ono je po ustavu svake civilizirane zemlje nepovredivo! Druga stvar, djeca su prosječnoj osobi najbitniji čimbenik u životu i najveća motivacija za rad i stvaranje. Ukoliko bi se nekako silom zabranilo ili ukinulo pravo nasljeđivanja, mnogi ljudi bi izgubili motivaciju da stvore više od onoga što im treba za normalni život, jer bi znali da to ne mogu sa sobom ponijeti u grob, a niti ostaviti svojoj djeci - zašto da se onda muče, za državu?

Pravo nasljeđivanja imovine nas dovodi do tog "problema" nejednakosti u prilikama. Taj problem realno postoji, ali jednake prilike ne bismo imali čak ni kad nasljeđivanja ne bi bilo! Mogu li ja s visinom 173 cm imati iste šanse da postanem košarkaška zvijezda kao netko tko je prirodno natprosječno visok? Naravno da ne mogu, ali to ne isključuje moje mogućnosti u potpunosti. Morat ću se više truditi i više vremena uložiti od drugih, je li to pravedno? Bih li se ja trebao zbog toga žaliti i tražiti državu da nekom regulacijom ili zabranom, dekretom zabrani višima od mene da se bave košarkom? Vidite, priroda je već u startu na tisuću načina učinila ljude nejednakima, to treba prihvatiti. Nemamo iste mogućnosti u startu, ali svatko se može izboriti za svoje mjesto pod suncem. I ako netko objektivno ne može ili nikako ne uspijeva, društvo će to prepoznati i sigurno će mu pomoći - zato što su ljudi u suštini dobri i žele pomagati jedni drugima, zato što znamo da se svatko od nas može u bilo kojem trenutku naći u istoj situaciji, a ne zato što nas netko prisiljava da to radimo.



Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.