Što je liberalizam ikada učinio za nas?

9.2.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Iza bogate povijesti borbe za ljudska prava i slobode kakve danas uživamo stoji jedna ideologija koja je postavila temelje za moderni ekonomski i politički sistem.

Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju
Efekt leptira ili što ima ekonomija zajedničko s klimatologijom
Bjelovar i Sveta Nedelja nastavljaju protržišne mjere. Neka se drugi gradovi ugledaju!
Heroji napretka (2): Čovjek koji je zaustavio najveću pošast u povijesti čovječanstva

Što je liberalizam ikada učinio za nas?

Iza bogate povijesti borbe za ljudska prava i slobode kakve danas uživamo stoji jedna ideologija koja je postavila temelje za moderni ekonomski i politički sistem.

U modernom svijetu postoji veliki paradoks. S jedne strane, sloboda i prosperitet zamijenili su tiraniju i siromaštvo za desetke, doista za stotine milijuna ljudi širom svijeta tijekom posljednja dva stoljeća. Ipak, politički i ekonomski sustav koji je to povijesno omogućio, kritiziran je i široko osuđivan među masama. Taj sustav zove se liberalizam.

Pritom ne mislim na američki "progresivni" liberalizam, povijesno modificirani i reducirani oblik onoga što se nekada zvalo socijalizam - to jest, centralno planiranje svih ekonomskih poslova. U svojoj modernoj "progresivnoj" formi ona je razvodnjena da bi značila ekstenzivnu i nametljivu vladinu regulaciju privatnog poduzetništva sa širokom preraspodjelom bogatstva na temelju prethodne koncepcije socijalne pravde.

Ne mislim ni na ono što se u mnogim drugim dijelovima svijeta često naziva neoliberalizmom. Iako se često tvrdi da neoliberalizam favorizira divlji i neograničeni kapitalizam, zapravo je on institucionalno daleko bliži američkom progresivnom liberalizmu, pod kojim je privatno poduzetništvo i traženje profita dopušteno, ali opet, opsežna intervencionistička socijalna država u kombinaciji s vladom i biznisom, kronizam i korupcija ometaju funkcioniranje istinski slobodnog i konkurentnog tržišta.

Ono što je izgubljeno u svim etiketama jest izvorno značenje političkog i ekonomskog klasičnog liberalizma, što nema veze s onim što prolazi kao američki progresivni liberalizam ili neoliberalizam u drugim zemljama širom svijeta.

Stvarni liberalizam

Klasični liberalizam, liberalizam koji je započeo u 18. i 19. stoljeću i preobrazio svijet na načine koji su poboljšali materijalne i društvene okolnosti čovječanstva, spušta se u orwellovsku rupu pamćenja. Ipak, upravo je taj stariji liberalizam počeo oslobađanje čovječanstva od tiranije i siromaštva i gdje god postoje ostaci tog izvornog oblika liberalizma, prosperitet i dalje raste.

Prirodna prava danas se često ismijavaju ili odbacuju od strane filozofa koji smatraju lakšim govoriti o etičkom nihilizmu i političkom relativizmu. Pa ipak, moderni svijet slobode ima svoje temelje u prirodnim pravima. To su prava koja ljudi stječu rođenjem po svojoj prirodi kao ljudska bića i koja logično prethode vladama i bilo kojim ljudskim zakonima koji moraju poštivati i štititi ta prava.

Politički filozofi poput Thomasa Hobbesa i Johna Lockea artikulirali su značenje tih prava u 17. i 18. stoljeću. "Iako su zemlja i sva niža stvorenja zajednička svim ljudima, ipak svaki čovjek ima imovinu u vlastitoj osobi", inzistirao je Locke. "Na to nitko nema pravo osim samoga čovjeka. Rad njegovog tijela i rezultat posla njegovih ruku, možemo reći, jesu njegovi."

Iako svi ljudi imaju prirodno pravo da zaštite svoje živote i svoje mirno proizvedeno ili stečeno vlasništvo, ljudi međusobno formiraju političke i druge društvene asocijacije kako bi bolje zaštitili svoja prava i poboljšavali svoje duhovno i materijalno stanje. Uostalom, ljudi možda nisu dovoljno jaki da bi se zaštitili od agresora; i njima se ne može uvijek vjerovati kada u strasti trenutka koriste obrambenu silu protiv drugih, koja možda nije proporcionalna napadu.

To je ukratko podrijetlo ideja koje su proklijale gotovo stoljeće nakon Johna Lockea, a zatim su nadahnjivale osnivače SAD-a u riječima Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kada su govorile o očitim istinama jednakosti i slobode s određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom.

Ovdje su utemeljitelji naveli svoje pritužbe protiv britanske krune: oporezivanje bez zastupanja; ograničenja razvoja trgovine i industrije unutar britanskih kolonija i propisa o vanjskoj trgovini; roj vladinih birokrata koji ulaze u osobne i svakodnevne poslove kolonista; i kršenja osnovnih građanskih sloboda i sloboda.

Ono što je pobudilo njihovu ljutnju i bijes je to što se velika većina tih američkih kolonista smatrala Britancima po rođenju ili podrijetlu. I ovdje su britanski kralj i njegov parlament odbili ili povrijedili ono što su smatrali svojim pravom: uobičajeno i teško stečeno "pravo Engleza", stečeno tijekom nekoliko stoljeća uspješne borbe protiv proizvoljne monarhijske moći.

Sloboda je zajednička intelektualna baština koju su nam ostavili veliki mislioci Zapada. No, ipak je slučaj da je Velika Britanija bila kolijevka onoga što danas smatramo pojedinačnim pravima i slobodama, u spisima političkih filozofa poput Johna Lockea i Davida Humea, pravnih znanstvenika kao što su William Blackstone i Edward Coke, te moralnih filozofa i političkih ekonomista poput Adama Smitha.

Ono što su njihovi spojevi i djela mnogih drugih dali Zapadu i svijetu tijekom posljednja tri ili četiri stoljeća bila je filozofija političkog i ekonomskog liberalizma. Ono što je počelo kao "prava Engleza", postalo je krajem 18. i početkom 19. stoljeća univerzalnom političkom filozofijom individualnih prava svih ljudskih bića posvuda i uvijek.

Liberalna borba protiv robovlasništva

Koja je bila vizija i program klasičnog liberalizma iz 18. i 19. stoljeća? Mogu se staviti pod pet naslova.

Prvo je bilo sloboda pojedinca i njegovo pravo vlasništva. Velika britanska klasično-liberalna borba u drugoj polovici 18. i početkom devetnaestog stoljeća bila je za ukidanje ropstva. Riječi britanskog pjesnika Williama Cowpera iz 1785. godine postale su glasni poklič protiv robovlasničkog pokreta: "Kod nas nema robova - zašto ih onda prevozite brodovima? Robovi ne mogu disati u Engleskoj; ako njihova pluća udahnu naš zrak, u tom trenutku postaju slobodni. Kako dodiruju našu zemlju, tako njihovi okovi padaju."

Britanski Zakon o trgovini robljem iz 1807. zabranio je trgovinu robljem, a britanski ratni brodovi patrolirali su zapadnom obalom Afrike kako bi zabranili brodove za robove koji su se kretali prema Americi. To je kulminiralo Zakonom o ukidanju ropstva iz 1833., koji je službeno ukinuo ropstvo u cijelom Britanskom carstvu 1. kolovoza 1834. godine.

Premda ne preko noći, britanski primjer najavio je kraj ropstva krajem 19. stoljeća u većem dijelu svijeta koji su dotaknuli zapadni narodi. Kraj ropstva u Sjedinjenim Državama poprimio je oblik tragičnog i skupog građanskog rata koji je ostavio dubok ožiljak na cijelu zemlju. Ali nezamislivi san nekolicine ljudi tijekom tisućljetne ljudske povijesti, da nitko ne bi trebao biti vlasništvo druge osobe, konačno je postao stvarnost za sve pod inspiracijom i naporima liberalnih zagovornika osobne slobode 19. stoljeća.

Liberalna borba za građanske slobode

Drugi veliki ideološko-politički rat bio je za priznavanje i zakonsko poštivanje građanskih sloboda. Od Velike povelje sloboda 1215. godine, Englezi su se borili za monarhalno priznanje i poštivanje određenih osnovnih prava, uključujući i zabranu neopravdanog ili proizvoljnog uhićenja i zatvaranja. To uključuje slobodu mišljenja i religije, slobodu govora i tiska te slobodu udruživanja.

Iznad svega bila je šira ideja vladavine prava: da je pravda jednaka i nepristrana te da su svi odgovorni pred zakonom, čak i oni koji zastupaju i provode zakon u ime kralja.

U Sjedinjenim Američkim Državama, mnoge od tih građanskih sloboda uključene su u Ustav u prvih 10 amandmana, u kojima je navedeno da su neke ljudske slobode tako duboko temeljne i bitne za slobodno i dobro društvo - sloboda govora, prosvjedovanja i medija, sloboda vjeroispovijesti, pravo na oružanu samoobranu, sloboda udruživanja, zabrana neopravdane pretrage i oduzimanja privatnih podataka i imovine te brzo i nepristrano suđenje - da ih država nikome ne smije ograničiti ili uskratiti.

Liberalna borba za ekonomsku slobodu

Treći veliki liberalni rat bio je za slobodu poduzetništva i slobodnu trgovinu. Tijekom 17. i 18. stoljeća, vlade u Europi su kontrolirale, regulirale i planirale sve gospodarske aktivnosti svojih subjekata i građana, koliko god su mogle doseći ruke njihovih političkih agenata.

Adam Smith i njegovi škotski i francuski saveznici uništili su pretpostavke i logiku merkantilizma, kako se tada nazivao sustav vladinog planiranja. Pokazali su da vladini planeri i regulatori nemaju ni mudrosti, ni znanja, ni sposobnosti da upravljaju složenim, međusobno ovisnim aktivnostima čovječanstva.

Nadalje, Adam Smith i njegovi kolege ekonomisti tvrdili su da je društveni poredak moguć bez političkog dizajna. Doista, "kao da je vođen nevidljivom rukom", kada se ljudima ostavi slobodno da upravljaju vlastitim poslovima unutar institucionalnog okruženja osobne slobode, privatnog vlasništva, dobrovoljne razmjene i neograničene konkurencije, "sustav prirodne slobode spontano oblikuje i generira više bogatstva i koordinirane aktivnosti nego što bi to bilo koja Vladina ruka mogla pružiti".

Koristi od takve ekonomske slobode dovele su do kraja 19. stoljeća Veliku Britaniju, a zatim i Sjedinjene Države, do statusa industrijskih divova, a liberalna ekonomska politika ubrzano je učinila isto, samo nejednakom brzinom, i u drugim dijelovima svijeta. Populacija na Zapadu rasla je daleko iznad svega što je bilo poznato ili zamišljeno u prošlosti, ali povećana proizvodnja i rastuća produktivnost davali su tim stotinama milijuna ljudi sve veći standard i kvalitetu života.

Doista, ako dovoljno ekonomskih sloboda i otvorene konkurencije i dalje prevladava, moguće je da će do kraja 21. stoljeća ekstremno siromaštvo biti stvar prošlosti širom svijeta.

Liberalna borba za političku slobodu

Četvrti klasično-liberalni rat bio je za veću političku slobodu. Tvrdilo se da, ako sloboda znači da ljudi trebaju upravljati vlastitim životima, to bi također trebalo značiti da oni sudjeluju u upravljanju društvom u kojem žive, u obliku proširene franšize za glasovanje kroz koju upravljaju izabrane osobe, one koje u njihovo ime dobiju političke dužnosti.

Liberali su osudili korumpirani i manipulativni izborni proces u Velikoj Britaniji koji je bio takav da je parlamentu davao mandat za obranu uskih interesa zemljoposjedničke aristokracije na račun mnogih drugih pojedinaca u društvu. Kako su 19. i početkom 20. stoljeća liberalne misli napredovale, pravo glasa sve je više išlo u pravcu općeg prava glasa u sve većem broju zemalja širom svijeta, uključujući Sjedinjene Države.

No, i stari liberali bili su zabrinuti zbog mogućih zloupotreba općeg prava glasa u demokratskim većinama. Zapravo, John Stuart Mill je u svojim razmatranjima o predstavničkoj vladi (1861.) predložio da svima onima koji su primili bilo kakav oblik financijske subvencije ili potpore od vlade treba uskratiti pravo glasa sve dok su ovisni o novcu poreznih obveznika. Bilo bi previše mogućeg sukoba interesa kada bi oni koji su primili takve redistributivne beneficije mogli glasati o džepovima svojih sugrađana, tvrdio je. Nažalost, njegov mudri savjet nikada nitko nije prihvatio.

Liberalna borba za međunarodni mir

Konačno, peti ideološki rat 19. stoljeća bio je za ukidanje rata ili barem smanjivanje učestalosti međunarodnih sukoba i stvaranje svijesti o ozbiljnosti štete koja dolazi s vojnim borbama.

Zapravo, tijekom stoljeća između Napoleonovog poraza 1815. i početka Prvog svjetskog rata 1914. godine, ratovi, barem među europskim silama, bili su vrlo rijetki, relativno kratkog trajanja i ograničeni u njihovom fizičkom uništenju i oduzimanju života i drugih ljudskih prava.

Klasični liberali tvrde da je rat kontraproduktivan interesima svih naroda. On sprječava i narušava prirodne koristi koje mogu i jesu poboljšale uvjete svih ljudi mirnom proizvodnjom i trgovinom na temelju međunarodne podjele rada u kojoj su svi stekli vlastite specijalizacije u industriji, poljoprivredi i umjetnosti.

Zbog klasično-liberalnog duha tog vremena, bilo je uspješnih pokušaja da se organiziraju formalna pravila rata među vladama prema kojima bi se životi i imovina nevinih civila poštivali čak i prilikom vojnog osvajanja. Sklapani su ugovori među zaraćenim stranama koji su detaljno opisivali kako se ratne zarobljenike treba humano tretirati i zbrinjavati, kao i zabrane određenih oblika ratovanja koji se smatraju nemoralnim.

Bilo bi, naravno, pretjerano i apsurdno tvrditi da je klasični liberalizam 19. stoljeća potpuno trijumfirao u svojim idealima ili ciljevima političkih i ekonomskih reformi i promjena. Kontrarevolucionarne snage socijalizma i nacionalizma primile su zamah i utjecaj prije nego što su se liberalne politike u potpunosti ispunile i provele u godinama koje su vodile do Prvog svjetskog rata 1914. godine.

Međutim, ako postoji smisao pojma prevladavajućeg duha doba koji određuje ton i smjer povijesti, onda se ne može poreći da je liberalizam bio dominantni ideal u ranim i srednjim desetljećima 19. stoljeća i da je promijenio svijet na istinski pozitivan način. Kakvu god (ispravno shvaćenu) političku, ekonomsku i osobnu slobodu još uvijek imamo danas, to je prvenstveno rezultat te epohe ljudske povijesti.

SAD kao svjetionik osobne slobode

Mnogima se to može činiti klišejem, ali u tim desetljećima 19. i početkom 20. stoljeća, kada je imigracija u SAD bila neograničena i slobodna, Amerika se isticala kao svjetionik nade i obećanja. Ovdje su ljudi mogli dobiti "drugu šansu". Mogli su ostaviti iza sebe političku tiraniju, vjersku represiju i ekonomske privilegije bivše domovine kako bi imali novi početak za sebe i svoje obitelji. Između 1840. i 1914. godine, gotovo 60 milijuna ljudi napustilo je Stari svijet kako bi započelo svoje nove živote u drugim dijelovima svijeta, a gotovo 35 milijuna ih je došlo u Ameriku. Mnogi od nas su sretni potomci onih ranijih generacija koji su došli "udahnuti zrak slobode" u SAD-u.

Danas, u Americi i širom svijeta, te klasično-liberalne ideje i ideali osobnih sloboda, nesmetanog slobodnog tržišta i poduzetništva te ustavom ograničene vlasti, čiji je cilj osigurati i zaštititi život i imovinu svake osobe, a ne skratiti ih, polako se gube.

Oni nestaju iz srednjoškolskih, fakultetskih i sveučilišnih nastavnih planova i programa, a kada se spominju, osuđuju se ili ismijavaju kao zastarjeli ili nevažni, pogrešno usmjereni. Samopostavljeni društveni kritičari i intelektualni trendovi pretvorili su te ideje u nove kolektivističke verzije rase, roda i društvenih skupina. To može završiti loše za budućnost ljudske slobode.

Ideje i duh klasičnog liberalizma, izvornog i istinskog liberalizma, moraju se ponovno roditi, prilagođeni današnjem vremenu kao vodeće ideje za svijet slobode, prosperiteta i mira.

O autoru

Dr. Richard Ebeling je profesor etike i slobodnog poduzetništva na sveučilištu u Charlestonu, Južna Karolina, i autor nekoliko knjiga iz područja ekonomije.
Izvor: The Nassau Institute

 

VIŠE IZ RUBRIKE:
ŠKOLA
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: EDUARD PETRANOVIĆ

Zoran Milanović može ugroziti šanse HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović, a to znači da ne postoji jamstvo HDZ-ove premoći.

Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Najbogatiji ljudi svijeta teško da mogu imati bolji mobitel od vas, a riječ je možda o najvažnijem uređaju za većinu ljudi danas.

Bakić objasnio kako tehnologija smanjuje ekonomsku nejednakost

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandalozno je da ravnatelj u državnoj školi ne zna ni Ustav države koja ga je zaposlila.

Hrvatska nije katolička nego sekularna država

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo će ražalostiti mnoge, ali naša civilizacija NEĆE biti uništena još jako dugo.

Smrtnost od ekstremnih klimatskih uvjeta na povijesno najnižoj razini

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Na ovoj stranici jučer navečer nenamjerno smo objavili pogrešnu informaciju i tako moguće doveli čitatelje u zabludu. Ispričavamo se.

Isprika čitateljima zbog dezinformacije

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bio je to uvjet francuskog predsjednika Macrona da njegova stranka stupi u tu grupaciju.

Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Homoseksualnost je i dalje kazneno djelo u više od 40 afričkih država. Bocvana je još jednom dokazala da želi biti predvodnik u razvoju.

Bocvana dekriminalizirala homoseksualnost: ʼDruštvene norme nisu iznad prava na privatnostʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Postoji nešto što država po tom pitanju može učiniti. Mogla bi, recimo, proglasiti nultu stopu tolerancije za nasilje.

Mržnja prema Srbima je skroz besmislena i štetna za Hrvatsku

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: