Riječ "kapital" u hrvatskom jeziku gotovo se uvijek koristi u pozitivnom značenju. Kapital je nešto dobro, ispravno, plemenito. Ako kažemo da imamo kapital za pokretanje biznisa, to znači da nam je drago što imamo dovoljno materijalnih i financijskih sredstava kako bismo započeli poslovnu djelatnost koja će našim klijentima, odnosno kupcima biti od koristi. I obratno, ako kapitala nemamo, tužni smo jer ne možemo proizvesti proizvod ili ponuditi uslugu kojom bismo druge željeli učiniti bogatijima iako bismo to možda fizički mogli pa kažemo: "nemamo dovoljno kapitala".

Postoje i druge vrste kapitala: ljudski kapital, kapital zdravlja, kapital znanja, društveni kapital, moralni kapital...To su jednako tako važne, ako ne i važnije forme kapitala. Svi oni sadrže riječ "kapital" s punim pravom.

Ljudski kapital jest kapital što ga posjeduje neka zajednica, organizacija ili udruženje. To su ljudi koji imaju znanje, iskustvo i sposobnost, i koji time doprinose uspjehu kolektiva. Ako neki vrijedan i radišan član napusti ekipu, vođe ekipe nerijetko kažu kako su izgubili "vrijedan ljudski kapital". Ako je pak neki član slab radnik i neznalica, možemo reći da je on sa stanovišta ljudskog kapitala za zajednicu - bezvrijedan. Štoviše, u mnogim slučajevima on može predstavljati i teret.

Malo pomalo

Kapital zdravlja jest kapital što ga svatko od nas skuplja ispravnim i zdravim životom. Ako ne pijemo, ne pušimo, ne drogiramo se, redovno smo fizički aktivni i jačamo svoje tijelo - malo pomalo prikupljamo svoj zdravstveni kapital koji nam može omogućiti dug i kvalitetan život. I obratno, neuredan i poročan život dugoročno može učiniti da nam zdravlje kao jedan od najdragocjenijih životnih kapitala isklizne kroz prste i pretvori se u kroničnu ili čak tešku akutnu bolest. Kažemo da smo oboljeli zato što nismo čuvali svoje zdravlje, odnosno, da smo protratili svoj vlastiti kapital zdravlja.

Kapital znanja je sličan kapitalu zdravlja. I on se također malo po malo prikuplja ispravnim životnim odabirima: učenjem korisnoga znanja, stjecanjem korisnog iskustva te njihovim spajanjem u trajnu životnu mudrost. Oni koji su se, primjerice, odlučili za studiranje računalnoga znanja stječu kapital koji će im omogućiti da se zaposle bilo gdje u svijetu, za odličnu plaću. Kapital znanja je kapital koji, ako se mudro prikuplja, ne može biti oduzet ili uništen. Nasuprot tome, ako proučavamo bezvrijedno znanje, recimo marksizam i socijalizam, od njega nećemo imati nikakve koristi. Njihovim proučavanjem naučit ćemo samo kako od drugih ljudi otimati kapital, a ne kako ga sam stvoriti.

Što je, dakle, kapital? Kapital je nešto što svaki pojedinac malo pomalo skuplja, stavlja na hrpu, i što mu potom pomaže da druge ljude i sebe učini sretnim, korisnim, blagoslovljenim, usluženim...

Što više kapitala imamo - materijalnog kapitala, zdravstvenog kapitala, kapitala znanja, društvenog kapitala, moralnog kapitala - to smo bogatiji.

Neprijatelji kapitala

No, kapital se može i uništavati. I to vrlo brzo. Procesom uništenja kapitala postajemo sve siromašniji i bjedniji. Društveno uređenje u kojem se svaki građanin ohrabruje da prikuplja, čuva i mudro koristi svoj kapital naziva se - kapitalizam.

E, sad, vjerujem da će neki od čitatelja skočiti i reći: "Kapitalizam? Ovo što mi danas imamo je suprotno od svega ovdje napisanog!". Točno tako. Ovo što mi danas imamo zapravo nije društveno uređenje u kojem se potiče i štiti kapital. Hrvatska je zemlja u kojoj se kapital trati i razara.

Primjerice, Agrokor je tvrtka koja je godinama funkcionirala kao stroj za uništavanje kapitala, a Ivica Todorić bio je glavni motor toga stroja. On je privlačio materijalni i financijski kapital tvrdeći da ima znanje i mudrost uvećati ga. Banke i dobavljači računali su na Todorićev društveni i poslovni kapital. Smatrali su da će on uvećati kapital koji mu daju na povjerenje i da će zbog tog uvećanja svi biti bogatiji.

No, Ivica Todorić ih je brutalno prevario. Umjesto da kapital uveća, on i njegov Agrokor su kapital potpuno uništili. Ako se stavi u odnos vrijednost obveza koje Agrokor danas ima i vrijednost kapitala koji posjeduje, lako možemo vidjeti da je bilanca negativna. Agrokor i Todorić uništili su milijarde i milijarde kuna kapitala. Jedini razlog zašto Agrokor još uvijek postoji jest taj što je novo Agrokorovo vodstvo pronašlo nove ljude koji vjeruju da će Agrokor prestati biti stroj za uništavanje kapitala te da će napokon početi uvećavati kapital. Na žalost, osobno smatram da se to neće dogoditi. Agrokor će i dalje biti to što je i danas - razarač kapitala - sve dok ne prestane postojati.

Hrvatska vlada je još jedan stroj za razaranje kapitala. Zbog užasne ekonomske i svake druge politike, stotine tisuća ljudi bježe iz Hrvatske trbuhom za kruhom. Svi ti ljudi koji odlaze su pravilu u naponu snage, radno sposobni ljudi, koji ne vide perspektivu kod kuće. Možemo reći da Hrvatska krvari ljudski kapital. I ne samo ljudski. Zajedno s ljudima odlazi i novac "za snalaženje" koje će ti ljudi potrošiti u Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj, Australiji prije nego što pronađu zaposlenje. Njihove će kuće i stanovi u Hrvatskoj biti sve manje vrijedni jer ih nitko neće željeti kupiti niti će ih željeti iznajmiti. Te će se nekretnine prodavati ili iznajmljivati u bescjenje, što će dodatno stvoriti spiralu uništenja kapitala.

Dakle, Andrej Plenković na čelu Hrvatske vlade učinkoviti je razaratelj kapitala baš kao što je to bio Ivica Todorić na čelu Agrokora. Sve dok ne naučimo da je narod onoliko bogat koliko svaki pojedinac u narodu ima kapitala - materijalnog, financijskog, društvenog, mudrosnog, zdravstvenog, moralnog - bit ćemo siromašan narod. Sve dok ne naučimo prikupljati i štititi svoj vlastiti kapital, neće dobro biti s nama. Sve dok ne shvatimo da su neprijatelji naroda oni koji govore protiv kapitala ili ga svojim djelovanjem aktivno uništavaju - nećemo okrenuti trend jada i bijede u koji smo upali.