Tijekom lockdowna policija je u mnogim europskim zemljama nesrazmjerno koristila silu i represiju prema etničkim manjinama i margilariziranim skupinama, a posljedica je pojačavanje sustavnog rasizma i kršenja ljudskih prava, stoji u izvješću Amnesty Internationala.

- Lockdowni u Europi pojačali su naše strahove o tome kako policija krši ljudska prava - rekao je Marco Perolini iz Amnesty Internationala za švedski portal SVT.

Amnesty International je istražio policijske akcije u zemljama koje su (bile) u lockdownu za vrijeme prvog vala pandemije koronavirusa gdje je mobilnost stanovništva bila ozbiljno ograničena. Policija i druge službe za provođenje zakona mnogo su puta prekršile ljudska prava pokušavajući provesti mjere ograničenja kretanja i rada.

- Mjera obustave rada dovela je do diskriminacije i imala nesrazmjerni utjecaj na etničke manjine, izbjeglice i beskućnike. To je trend koji smo uočili ne samo u jednoj ili dvije, već u 12 europskih zemalja - objašnjava Perolini.

Kao takve, negativne primjere kršenja ljudskih prava, Amnesty International naveo je Belgiju, Bugarsku, Cipar, Francusku, Grčku, Italiju, Rumunjsku, Srbiju, Slovačku, Španjolsku, Veliku Britaniju i Mađarsku.

Prema Amnestyju, uspostavljanje policijskog sata ili bilo kakvo drugo ograničenje slobodnog kretanja nikada ne može opravdati pretjeranu upotrebu sile od strane policije. Organizacija je zabrinuta zbog izvješća koja je primila o ilegalnoj uporabi sile protiv ljudi koji nisu pružali nikakav otpor niti predstavljali značajnu prijetnju. To uključuje policijske provjere, novčane kazne, obavezne testove i vojnu stegu u izbjegličkim kampovima.

"Ograničili su ljudska prava marginaliziranih skupina i ljudi koji su iskusili stigmatizaciju, diskriminaciju i nasilje još prije pandemije", piše Amnesty.

Istraživanje je provedeno između ožujka i lipnja kada se pratilo provođenje ograničenja u zemljama diljem Europe. Organizacija je proučavala medijske izvještaje i surađivala s nevladinim organizacijama u ispitanim zemljama. Pored toga, provedeno je oko 30 telefonskih razgovora s ljudima koji su na razne načine bili pogođeni policijskim akcijama, odvjetnicima i lokalnim vlastima.