Lockdownom do moralnog propadanja civilizacije

Gotovo nemoguće bi bilo nabrojati sve negativne posljedice koje je prouzročio ili će prouzročiti lockdown. Među svim smrtima, povećanjima siromaštva, gubitcima poslova, demoralizacijama društva najveća posljedica je zapravo propadanje morala društva. 

Etika i moral su specifični za vremenske periode i određena društva. Ono što je prihvatljivo i što se potiče u jednom vremenu i društvu može biti zlo u drugom. Možda i postoje određeni civilizacijski dosezi pojedinih kultura koji se mogu neupitno nazvati dobrima, kao npr. ukidanje ropstva, ali u pravilu, granicu između dobra i zla nemoguće je objektivno definirati. Kao što Nietzsche kaže, potrebno je otići "izvan dobra i zla".

Kada odemo izvan kategorija dobra i zla, ono što ostaje, kao najviša vrijednost je – stvaranje vrijednosti za druge. U svim civilizacijama, počevši od Maja koje su prinosile ljudske žrtve pa do današnje gdje se ljudske sudbine žrtvuju za privid sigurnosti, jedina pogonska sila ljudske vrste i civilizacije je stvaranje vrijednosti.

Samo društvo koje ne cijeni ovu najvišu vrijednost može si priuštiti nešto poput lockdowna. Samo takvo društvo može si dozvoliti podjelu na esencijalne i neesencijalne radnike i poslove. Svaki posao je potreban onome tko ga je stvarao i tko je uložio svoj život u njega. Svaka esencijalna i neesencijalna podjela je mutna granica kao ona između dobra i zla. Izađimo iz tih okvira i promatrajmo ljudske djelatnosti kao stvaranje vrijednosti.

Stvaranje vrijednosti ne doprinosi samo civilizaciji i funkcioniranju ekonomiji i društva kao nekakvim apstraktnim pojmovima. Što je najvažnije, stvaranje vrijednosti doprinosi onome što je opipljivo, zdravlju svakog pojedinca koji se zbog njega osjeća korisnim i biva nagrađen za svoj rad. Kada bi lockdown bio zaboravljen, ostali bismo s istim problemima jer je zadao posljednji udarac najvišoj vrijednost čovječanstva, onoj koja je iznad dobra i zla.

Sada će mnogima postati jasno da bez stvaranja vrijednosti, ili još gore, zabranjivanjem stvaranja vrijednosti, život postaje jako skup. Nesumnjivo, za to će biti okrivljen nezasitni kapitalizam kojemu je cilj samo profit, što naravno nema veze s istinskom idejom kapitalizma. Kapitalizam donosi obilje zato što nagrađuje najveću moralnu vrijednost čovječanstva – stvaranje vrijednosti za druge, što naposlijetku rezultira i zadovljavanjem vlastitog interesa.

Društvo koje ne vrednuje staranje vrijednosti od strane svakog pojedinca, izgubit će se u mutnim granicama dobra i zla. Nažalost, bez društvene svijesti o važnosti stvaranja vrijednosti ne možemo održati tržišnu ekonomiju i nastaviti uživati u sigurnosti i obilju resursa koje nam ona omogućuje.