Teorija o ravnoj Zemlji stara je vjerojatno koliko i čovjek, a u teorije zavjere bismo je mogli svrstati od onog trenutka kada je znanstvena zajednica postigla konsenzus o obliku zemljine kugle. To je najstarija i najdugovječnija teorija zavjere, ali do njene popularizacije došlo je zahvaljujući internetu i prvenstveno Youtubeu. Posljednjih 10 godina sve više ljudi koristi popularne internetske servise za informiranje i edukaciju, što je svakako pozitivno, ali moramo imati dozu kritičkog mišljenja i razumijevanja da bismo mogli razdvojiti relevantne izvore od prevaranata i šarlatana.
Nemaju svi ljudi tu umnu sposobnost. I tako smo dobili globalni trend povećavanja ravnozemljaša. Ljudi im se uglavnom smiju i ismijavaju, što je razumljivo s obzirom da je riječ o potpunom ignoriranju i kontriranju svega što nas znanost odmalena uči. Ali meni je od početka u toj priči fascinantno nešto drugo, a to je nepovjerenje.
Ravnozemljaši nisu nužno glupi ljudi, needucirani niti su neinformirani. Oni jednostavno imaju duboku dozu nepovjerenja u ljude. U čovjeka kao vrstu, u sve što je čovjek postigao tijekom svoje evolucije. U naš napredak. Oni ne vjeruju ničemu, to je tolika razina nepovjerenja da je ja čak i ne mogu dokučiti.
Pazite, ovdje nije riječ o nepovjerenju prema pojedinim elitama, koje je razumljivo i prema njima moramo imati razvijeno kritičko mišljenje, propitkivati svaki potez. Oni ne vjeruju u ljudsku vrstu, u tisuću godina znanstvenog rada, uvjereni su da je sve to jedna velika laž. Pokušavam si u glavi posložiti razmišljanje osobe koja ozbiljno vjeruje da je cijela znanost lažirana, da su svi u tome nekako umreženi i da je svima cilj prevariti "običnog malog čovjeka". To su vrlo, vrlo mračne sfere u kojima se ti ljudi nalaze.
Mnogima je do takvog razmišljanja pomogla religija, ili bolje rečeno vjerski fanatizam, jer sam vidio da ravnozemljaši svoje teorije zasnivaju na riječima iz Biblije koju shvaćaju doslovno. Za njih je čak i Crkva (a veliki su vjernici) dio te velike zavjere. Sve je umreženo protiv njih, odnosno nas. Zamislite to!
Pisao sam jednom nešto o tome, dosta sam razmišljao, vodio razgovore s nekim dobrim prijateljima koji su upali u te vode i naravno - nisam ih uspio razuvjeriti jer njihova vjera je prejaka. Bilo koji znanstveni argument oni će odbaciti u startu jer ne vjeruju u znanost. Sve je laž.
A onda sam vidio da su ih počeli pljuvati svi, bez ikakve analize i uopće pokušaja pronalaska izvora takvom vjerovanju. Političari, znanstvenici, novinari počeli su javno dokazivati svoju inteligenciju i intelekt tako što su objavljivali statuse: "Zemlja nije ravna ploča!". Bravo ljudi, evo da to niste rekli, nikada ne bih pomislio da ste pametni. Sjetite se samo bannera HNS-a pred prošle parlamentarne izbore; školska ploča i na njoj piše: "Zemlja nije ravna ploča". HNS nas je uvjerio da su pametni, bravo!
Dakle, kad sam vidio da je postalo mainstream hvaliti se da znate da Zemlja nije ravna ploča, rekao sam sebi - neću se više uopće doticati te teme. I nisam. Do danas.
U svjetlu novih događanja u Hrvatskoj, kad su se u popularnoj politici pojavili neoluditi, podsjetilo me to upravo na ove ravnozemljaše. Ima jako puno sličnosti i poveznica između ravnozemljaša i neoludita.
Neoluditi su luditi 21. stoljeća, oni koji se danas boje nove tehnologije i automatizacije rada jer se boje za radna mjesta. Tvrde da automatizacija ostavlja ljude bez posla pa država mora reagirati; ili treba nekako spriječiti automatizaciju, ali to im je ipak jasno da baš i nije moguće, pa su skloniji ideji da je država ograniči, uspori i naravno - oporezuje.
Kažu: "Roboti ne plaćaju poreze i doprinose" - iz toga zaključuju da je poslodavac, koji zaposli robota umjesto čovjeka, na dobitku jer mu novac ostaje (?!), negdje ga skriva i ne daje državi. A s druge strane, država treba zbrinuti onog radnika koji je ostao bez posla. Kako će to učiniti ako je škrti poslodavac uzeo novac umjesto da plati porez i doprinos za radnika?
Problem u toj tezi je samo taj što je ona netočna od početka do kraja. Poslodavac koji zaposli robota proizvest će više, rad će biti produktivniji pa će više i zaraditi. Ali taj poslodavac na kraju dana mora platiti poreze državi - na dobit, na dohodak onih radnika koji jesu zaposleni (jer ni roboti ne mogu raditi sami od sebe).
Budući da su mu se prihodi povećali, povećala se i suma koju uplaćuje u porezima državi. Tako da je država na dobitku sa svakim novim robotom, bez ikakvih dodatnih poreza. Od tog dobitka, koji su stvorili roboti, država može (i treba) financirati reedukaciju radnika koji je ostao bez posla.
Sad dolazi još bolji dio. Poslodavcu su povećani prihodi, on ima više novca za nova ulaganja. Ulaže ih u nove poslove, otvaraju se nova radna mjesta (često i ona kakva nisu postojala prije 10, 20 ili 50 godina). To su mahom profinjenija radna mjesta s manje fizičkog rada i većom zaradom za radnika.
Dakle, automatizacija postiže pozitivne rezultate za sve zainteresirane strane: za poslodavca, radnika i državu. Bez ikakvih dodatnih oporezivanja! Ideja o dodatnom oporezivanju robota značila bi usporavanje ovog pozitivnog procesa te tehnološkog i društvenog napretka. Ako će roboti koštati poslodavca više zbog državnih poreza, onda ih poslodavac neće koristiti kao što bi ih koristio da nema dodatnih troškova. A ako se roboti budu manje koristili, bit će manje onih pozitivnih efekata i nove vrijednosti iz prethodna dva odlomka.
Vidite? Sve je tako jednostavno, a i podaci o broju robota u industriji diljem svijeta te stopi nezaposlenosti i visini plaća potkrepljuju ovo što sam napisao. Najviše robota po stanovniku imaju Južna Koreja i Singapur. To su zemlje s iznimno niskom stopom nezaposlenosti, vrlo visokim plaćama i iznimno kvalitetnim državnim uslugama obrazovanja i zdravstva, što znači da država očito zarađuje dobro od te automatizacije rada u privatnom sektoru bez ikakvog dodatnog oporezivanja.
Sve ove činjenice, nažalost, ne igraju nikakvu ulogu za neoludite. Oni imaju svoju vjeru, baš poput ravnozemljaša, ne vjeruju u znanost. Niti kad im pokažete da se proces tehnoloških inovacija događa već više od 200 godina i da stalno nestaju neka radna mjesta (i stvaraju se nova), dakle to nije ništa novo i dosad nije urodilo nikakvom katastrofom - njima to opet ništa ne znači.
Oni su potpuno gluhi na činjenice, znaju samo ono što njihova religija govori. A njihova religija kaže: "država d'uradi nešto". Poput bilo koje sekte, pa tako i poput ravnozemljaša, neoluditi nemaju povjerenja u čovjeka, u dobre namjere ukupnog tehnološkog napretka i građana koji ga guraju - a to su u prvom redu tehnološki stručnjaci, poduzetnici i investitori. Oni polaze od pretpostavke da ljudskost ne postoji u takvom svijetu, samo profit koji je po njima nešto grozno i nepoželjno pa ga treba suzbiti. Riječ je, dakle, o ideologiji.
Problem je još veći ako znamo da su među neoluditima često intelektualci, uvaženi akademici, političari koji pucaju jako, jako visoko. Mainstream mediji im daju daleko veći prostor nego ravnozemljašima. Ravnozemljaši, poput bilo koje sekte, žele proširiti svoju vjeru, ali nemaju ni moć niti želju da vladaju svijetom. Neoluditi imaju i žele svoju vjeru prisilno, putem zakona, nametnuti svima nama. Oni bi silom zaustavili napredak i vratili nas u srednji vijek.
Sadašnjost je bolja za prosječnog građanina svijeta nego ikada u povijesti čovječanstva. Ljudi danas žive dulje i rade manje. Što je još bolje, rade sve lakše poslove. Oni što se odjednom boje za radna mjesta na tvorničkoj traci još donedavno su cvilili kako poslodavci izrabljuju tu radnu snagu. Sada, kad ih više ne žele izrabljivati, to je odjednom problem? Uostalom, kome je san cijeli život raditi na tvorničkoj traci, otkud tolika žalost za takvim radnim mjestima?
Naravno, ljudima koji izgube posao država treba pomoći da se prekvalificiraju i treba im ponuditi privremenu socijalnu zaštitu, ali za to se ne moraju uvoditi novi porezi jer, kao što sam objasnio, država će automatizacijom ostvariti veće prihode.
Budućnost izgleda super i trebamo se tome veseliti, a ne opirati. Naša djeca živjet će dulje od nas, imat će veće blagostanje od nas, radit će manje od nas i bolje poslove. I svatko će imati vlastitog robota koji će za njega raditi sve one stvari po kući, u dvorištu ili na poslu koje ne volimo uvijek raditi. Život će im biti lakši i zanimljiviji jer će imati više vremena koje će posvetiti vlastitom duhovnom napretku, rekreaciji ili što god ih zanima. To je dobro. Toga se ne trebamo bojati i definitivno ne bismo trebali raditi ništa što bi moglo zakočiti, zaustaviti ili spriječiti takvu budućnost za našu djecu i unuke.
