Mama, a kakvo je ovo mjesto? (true story)

3.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Više od iste autorice
Zašto na licima švicarskih konobara i ugostitelja nema umora ni zabrinutosti?
Zaboravite kvote: Ženska prava počivaju na jakoj ekonomiji i slobodama
Ovo njemačko selo bi mogao biti Čepin
Kako su se škole ukrcale na vlak Osijek - Šibenik
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Mama, a kakvo je ovo mjesto? (true story)

Baš ne volim birokraciju. I to ne samo jer je neefikasna, pregolema i besmislena, nego jer sam po strukturi ličnosti neformalna, usmjerena ka supstanci i nervira me svaki nepotreban korak – korak koji ja vidim nepotrebnim. Jasno da mi je onda muka hodati po šalterima. Ubija me to.

Prvo, ubija me kriptičnost jezika. Ti ljudi misle da se cijeli svijet vrti oko tri formulara koje pečatiraju dvadeset godina i što god ti pitaš, oni izrecitiraju preko volje nešto što zvuči kao skraćen pregled šahovske partije - C2, G5, na šalter E5. Da stvar bude kafkijanskija, uskoro ispadne da se tako može i ne mora, što proceduralni dio mene (u onom smislenom aspektu proceduralnog) naprosto potuče do koljena.

Mene na tim šalterima uvijek životinjski zaboli glava i krene mi pulsirati neki dio mozga koji ni ne znam da imam. I uvijek sam na rubu emotivnog pucanja od čistog ubitačnog pulsiranja tog nekog nepoznatog dijela mozga s kojim dođem u kontakt samo na šalterima.

Drugo, taj dizajn. Ti zidovi koji se ljušte i pločice koje otpadaju i fotelje rashodovane sa snimanja serije "Bolji život". Estetski me boli također.

A onda redom radno vrijeme, logika procesa, pa cijene koje plaćam, pa razgovori...

Žaleći se tako jednom o grozomornim iskustvima na šalterima Porezne dobila sam savjet kolegice poduzetnice: - Povedi djecu. Djelovat ćeš im ljudskije. Kao poduzetnica ti si klasni neprijatelj. Kad vide da si mama, odmah se zabave s djecom i sve ide lakše.

Well, okej. Drugi dan obukla sam se u mamu, obukla djevojčici najljepšu haljinicu, vezala kečke, turila u ruke neku lutkicu i idemo mi – na Poreznu. Po ljudski tretman.

No, stvari su se otele kontroli. Moje dijete, naviklo na vrli novi sjajni svijet modernih ureda, optimizma, turističkih inovativnih animacija, lijepih restorana se ukočilo, uhvatilo me za ruku i dovoljno glasno prošaptalo, doslovce ledenim glasom: - Mama, kakvo je ovo mjesto?

Pogledala sam očima djeteta. Hrpe prašnjavih fascikala u zloćudno zagasitim bojama oslonjene na sve zidove u labilnoj ravnoteži, ofucan uredski namještaj, nahero prozori, prljavi zastori...Sve je bilo nekako – sivkasto i dijete se prestravilo.

- Ljubavi, ovo ti je Porezna uprava. Ova dobra teta sakuplja novce da biste vi djeca imali vrtiće, ceste, da bismo imali vojsku koja nas brani...
- Mama, ova teta radi u vrtiću?! – reklo je dijete još zericu prestravljenije, osvrćući se kroz užasnu atmosferu naših šaltera, kao lik nekog horor filma koji je upravo postao svjestan da ga neman vreba, da je neman stvarna i da mu je za petama.

Uglavnom, nasmijala sam se teti s Porezne, sada sigurna da me ne kači najveća kazna ni za što, ali uvijek mogu pokušati: - Djeca - rekla sam i zamolila papir po koji sam došla, nervozno gladeći djetetovu glavicu.

A onda se teta s Porezne stvarno pokazala čovjekom, odnekud izvadila bombone, dala djetetu žig da pečatira iako je dijete bilo vrlo oprezno u prihvaćanju darova. Srećom, djeca su slatka i kad imaju razgročane oči u užasu. Mislim da je gospođa s Porezne mislila da je dijete sramežljivo.

Ali, dobila sam papir bez ikakvih pitanja i ovo je bio, barem po mene, najugodniji posjet Poreznoj ikad. I najporazniji...




Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Sindikati koriste svake izbore za reketarenje vlasti kako bi poboljšali materijalne uvjete svojih štićenika. Pritom najviše nastradaju upravo njihovi štićenici.

Demokratski ciklusi reketarenja

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo Irska i Novi Zeland bitno su smanjili udio poreznih prihoda u BDP-u, ostatak razvijenog svijeta je povećao, tako da su priče o divljem kapitalizmu neutemeljene.

Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon što je ulupala milijarde eura u Uljanik i 3. maj te najavila da će nastaviti to raditi i ubuduće, ova vlada nema nijedan argument da može odbiti zahtjeve sindikata.

Zašto vlada mora pristati na svaki zahtjev sindikata državnih i javnih službenika

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: