Mama, a kakvo je ovo mjesto? (true story)

3.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Više od iste autorice
Zaboravite kvote: Ženska prava počivaju na jakoj ekonomiji i slobodama
Zašto na licima švicarskih konobara i ugostitelja nema umora ni zabrinutosti?
Ovo njemačko selo bi mogao biti Čepin
Kako su se škole ukrcale na vlak Osijek - Šibenik
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Dubrovačka Republika - dragulj srednjovjekovne Europe
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Tko je Hayek?
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Mama, a kakvo je ovo mjesto? (true story)

Baš ne volim birokraciju. I to ne samo jer je neefikasna, pregolema i besmislena, nego jer sam po strukturi ličnosti neformalna, usmjerena ka supstanci i nervira me svaki nepotreban korak – korak koji ja vidim nepotrebnim. Jasno da mi je onda muka hodati po šalterima. Ubija me to.

Prvo, ubija me kriptičnost jezika. Ti ljudi misle da se cijeli svijet vrti oko tri formulara koje pečatiraju dvadeset godina i što god ti pitaš, oni izrecitiraju preko volje nešto što zvuči kao skraćen pregled šahovske partije - C2, G5, na šalter E5. Da stvar bude kafkijanskija, uskoro ispadne da se tako može i ne mora, što proceduralni dio mene (u onom smislenom aspektu proceduralnog) naprosto potuče do koljena.

Mene na tim šalterima uvijek životinjski zaboli glava i krene mi pulsirati neki dio mozga koji ni ne znam da imam. I uvijek sam na rubu emotivnog pucanja od čistog ubitačnog pulsiranja tog nekog nepoznatog dijela mozga s kojim dođem u kontakt samo na šalterima.

Drugo, taj dizajn. Ti zidovi koji se ljušte i pločice koje otpadaju i fotelje rashodovane sa snimanja serije "Bolji život". Estetski me boli također.

A onda redom radno vrijeme, logika procesa, pa cijene koje plaćam, pa razgovori...


Žaleći se tako jednom o grozomornim iskustvima na šalterima Porezne dobila sam savjet kolegice poduzetnice: - Povedi djecu. Djelovat ćeš im ljudskije. Kao poduzetnica ti si klasni neprijatelj. Kad vide da si mama, odmah se zabave s djecom i sve ide lakše.

Well, okej. Drugi dan obukla sam se u mamu, obukla djevojčici najljepšu haljinicu, vezala kečke, turila u ruke neku lutkicu i idemo mi – na Poreznu. Po ljudski tretman.

No, stvari su se otele kontroli. Moje dijete, naviklo na vrli novi sjajni svijet modernih ureda, optimizma, turističkih inovativnih animacija, lijepih restorana se ukočilo, uhvatilo me za ruku i dovoljno glasno prošaptalo, doslovce ledenim glasom: - Mama, kakvo je ovo mjesto?

Pogledala sam očima djeteta. Hrpe prašnjavih fascikala u zloćudno zagasitim bojama oslonjene na sve zidove u labilnoj ravnoteži, ofucan uredski namještaj, nahero prozori, prljavi zastori...Sve je bilo nekako – sivkasto i dijete se prestravilo.

- Ljubavi, ovo ti je Porezna uprava. Ova dobra teta sakuplja novce da biste vi djeca imali vrtiće, ceste, da bismo imali vojsku koja nas brani...
- Mama, ova teta radi u vrtiću?! – reklo je dijete još zericu prestravljenije, osvrćući se kroz užasnu atmosferu naših šaltera, kao lik nekog horor filma koji je upravo postao svjestan da ga neman vreba, da je neman stvarna i da mu je za petama.

Uglavnom, nasmijala sam se teti s Porezne, sada sigurna da me ne kači najveća kazna ni za što, ali uvijek mogu pokušati: - Djeca - rekla sam i zamolila papir po koji sam došla, nervozno gladeći djetetovu glavicu.

A onda se teta s Porezne stvarno pokazala čovjekom, odnekud izvadila bombone, dala djetetu žig da pečatira iako je dijete bilo vrlo oprezno u prihvaćanju darova. Srećom, djeca su slatka i kad imaju razgročane oči u užasu. Mislim da je gospođa s Porezne mislila da je dijete sramežljivo.

Ali, dobila sam papir bez ikakvih pitanja i ovo je bio, barem po mene, najugodniji posjet Poreznoj ikad. I najporazniji...





VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autorici
Željka Babić je poduzetnica i blogerica iz Zagreba te povremena kolumnistica na portalu Roditelji.hr. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Škola

PIŠE: LIBERAL.HR

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Justin Amash je na Twitteru objavio da je Trump učinio stvari koje su za impeachment, a 'strančevanje' narušava sustav provjera i ravnoteže vlasti.

Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: