Mama, a kakvo je ovo mjesto? (true story)

3.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Više od iste autorice
Kako su se škole ukrcale na vlak Osijek - Šibenik
Ovo njemačko selo bi mogao biti Čepin
Zaboravite kvote: Ženska prava počivaju na jakoj ekonomiji i slobodama
Zašto na licima švicarskih konobara i ugostitelja nema umora ni zabrinutosti?
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Mama, a kakvo je ovo mjesto? (true story)

Baš ne volim birokraciju. I to ne samo jer je neefikasna, pregolema i besmislena, nego jer sam po strukturi ličnosti neformalna, usmjerena ka supstanci i nervira me svaki nepotreban korak – korak koji ja vidim nepotrebnim. Jasno da mi je onda muka hodati po šalterima. Ubija me to.

Prvo, ubija me kriptičnost jezika. Ti ljudi misle da se cijeli svijet vrti oko tri formulara koje pečatiraju dvadeset godina i što god ti pitaš, oni izrecitiraju preko volje nešto što zvuči kao skraćen pregled šahovske partije - C2, G5, na šalter E5. Da stvar bude kafkijanskija, uskoro ispadne da se tako može i ne mora, što proceduralni dio mene (u onom smislenom aspektu proceduralnog) naprosto potuče do koljena.

Mene na tim šalterima uvijek životinjski zaboli glava i krene mi pulsirati neki dio mozga koji ni ne znam da imam. I uvijek sam na rubu emotivnog pucanja od čistog ubitačnog pulsiranja tog nekog nepoznatog dijela mozga s kojim dođem u kontakt samo na šalterima.

Drugo, taj dizajn. Ti zidovi koji se ljušte i pločice koje otpadaju i fotelje rashodovane sa snimanja serije "Bolji život". Estetski me boli također.

A onda redom radno vrijeme, logika procesa, pa cijene koje plaćam, pa razgovori...

Žaleći se tako jednom o grozomornim iskustvima na šalterima Porezne dobila sam savjet kolegice poduzetnice: - Povedi djecu. Djelovat ćeš im ljudskije. Kao poduzetnica ti si klasni neprijatelj. Kad vide da si mama, odmah se zabave s djecom i sve ide lakše.

Well, okej. Drugi dan obukla sam se u mamu, obukla djevojčici najljepšu haljinicu, vezala kečke, turila u ruke neku lutkicu i idemo mi – na Poreznu. Po ljudski tretman.

No, stvari su se otele kontroli. Moje dijete, naviklo na vrli novi sjajni svijet modernih ureda, optimizma, turističkih inovativnih animacija, lijepih restorana se ukočilo, uhvatilo me za ruku i dovoljno glasno prošaptalo, doslovce ledenim glasom: - Mama, kakvo je ovo mjesto?

Pogledala sam očima djeteta. Hrpe prašnjavih fascikala u zloćudno zagasitim bojama oslonjene na sve zidove u labilnoj ravnoteži, ofucan uredski namještaj, nahero prozori, prljavi zastori...Sve je bilo nekako – sivkasto i dijete se prestravilo.

- Ljubavi, ovo ti je Porezna uprava. Ova dobra teta sakuplja novce da biste vi djeca imali vrtiće, ceste, da bismo imali vojsku koja nas brani...
- Mama, ova teta radi u vrtiću?! – reklo je dijete još zericu prestravljenije, osvrćući se kroz užasnu atmosferu naših šaltera, kao lik nekog horor filma koji je upravo postao svjestan da ga neman vreba, da je neman stvarna i da mu je za petama.

Uglavnom, nasmijala sam se teti s Porezne, sada sigurna da me ne kači najveća kazna ni za što, ali uvijek mogu pokušati: - Djeca - rekla sam i zamolila papir po koji sam došla, nervozno gladeći djetetovu glavicu.

A onda se teta s Porezne stvarno pokazala čovjekom, odnekud izvadila bombone, dala djetetu žig da pečatira iako je dijete bilo vrlo oprezno u prihvaćanju darova. Srećom, djeca su slatka i kad imaju razgročane oči u užasu. Mislim da je gospođa s Porezne mislila da je dijete sramežljivo.

Ali, dobila sam papir bez ikakvih pitanja i ovo je bio, barem po mene, najugodniji posjet Poreznoj ikad. I najporazniji...

Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Liberalima bi trebalo biti važno samo da svi imamo jednako pravo kandidature i jednake mogućnosti. Ishod ne smije ovisiti o našim urođenim karakteristikama.

Zašto se liberali trebaju suprotstaviti spolnim kvotama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novi ministar razvoja i investicija najavljuje porezne rezove i ukidanje zakonskih barijera za poslovanje i investiranje.

Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iako se Ursuli von der Leyen može spočitati puno objektivnih primjedbi na njen rad i program, našim oporbenim zastupnicima smeta samo njena nacionalnost.

Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iz njegovog pitanja premijeru ispada kao da su domaći poslodavci dobri, a strani poslodavci krše radnička prava. Ali većina Hrvata se s njim ne slaže.

Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska je po udjelu radnika, zaposlenih u industrijskoj proizvodnji, na razini Njemačke i Austrije.

Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: