Splitski gradski vijećnik Martin Pauk je neki dan u Međugorju snimio kako Zdravko Mamić moli krunicu. "Zdravko Mamić među okupljenim mnoštvom u Međugorju na mikrofonu vodi molitvu krunice. Ako krene danas, treba moliti pokoru još nekih 150 godina da iskupi grijehe" – komentirao je Pauk.

Zdravko Mamić je trenutno medijski najeksponiraniji hrvatski bjegunac (više od Todorića, Kutle, svojedobno Sanadera...). Zbog toga se svaki njegov korak više analizira nego nekome drugome. Također, Mamić se voli javno eksponirati. On je showman – zabavljač i voljeli ga mi ili ne, ta mu uloga jako dobro ide. Uvijek je u fokusu i uvijek je medijski praćen. Puno je jača medijska ličnost od mnogih političara, dužnosnika, pa čak i samih nogometaša. Doduše, vjerojatno je i nama Hrvatima bitniji nogomet i situacija oko nogometa nego Agrokor ili druge stvari. Tako i time ljudi koji rade u nogometu, pogotovo Mamić. Njegovi medijski nastupi su uvijek odzvanjali, a njegove pažljivo birane riječi u tim nastupima se i dalje recitiraju kao Cesarićeve pjesmice u kavanskim razgovorima ili se koriste kao doskočice.

Nogomet, a i sport, u suštini je nekako odraz društva pa se po tome situacija oko nogometa slično odvija kao i u ostalim segmentima društva. Nema smisla da sad ulazimo u to je li Mamić u pravu ili nije. On tvrdi da mu je suđenje namješteno, da to sve produkt duboke države itd. Recimo i Todorićeva retorika ne razlikuje puno od njegove. Krivci su po njima duboka država (ili neki drugi oblik države), neki od ministara, premijer, pravosuđe. Sud je ipak rekao drukčije, a Mamić otišao u BiH.

Neću pričati o tome je li Mamić kriminalac, je li pošten, je li ukrao ili nije. To je za ovaj tekst irelevantno. Zašto uopće pišem ovaj tekst? Kako je Mamić „čovjek s ceste“, on savršeno osjeti puls naroda i zna kad, što, kako treba reći. Zna kojem dijelu naroda se obraća, zna čime može privući pažnju na sebe. Također, kao i većina ovog naroda, sebe smatra domoljubom i velikim katolikom. Upravo zbog toga Mamić ide u najpoznatije katoličko (marijansko) svetište u ovom dijelu Europe. Je li on stvarno vjernik ili samo glumac, ne mogu znati. I ne želim se time baviti. Želim ukazati na par stvari kako vjernicima, tako i nevjernicima.

Kao katolik, znam što Međugorje znači jednom katoliku, pa ako baš hoćete, Hrvatu – katoliku. Ono je simbol objave Boga vjernicima (ne mislim tu na svjetleću Gospu i slične marketinške cirkusarije), nego nešto što vam daje miru i podiže vam duhovnost i vašu initmnu vezu s Bogom. To je Međugorje.

I ako je Mamić kao vjernik u Međugorju našao ovo gore nabrojano, dobio je puno više od onih milijuna eura koje posjeduje. Isto tako, molitva krunice ima svoje značenje. Ona je najjednostavniji način za postizanje vještine meditativne molitve. U kršćanstvu je cilj meditativne molitve usmjeriti svoje misli prema Bogu i prema stvarima koje su povezane s Njim.

Dalje, zajednička molitva prema vjerovanju ima posebnu moć. Isus je rekao: "Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj Nebeski. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima." Zajednički molimo u obitelji recimo kod jela ili u crkvi, a može se i na otvorenom kao u ovom slučaju.

E sad, mnogi kažu da nije problem molitve, već je problem taj što Mamić predvodi molitvu pred mnoštvom. Međutim, to ne bi trebao biti problem vjernicima. Kao prvo, predvoditi molitvu može svatko. Doslovno svatko. Dovoljno je da pokaže dobru volju, što Mamić svakako ima. Motivi u tome su nebitni, bitno je da je zajednička molitva i svatko ustvari moli za svoje nakane ili za zajedničku nakanu koja je unaprijed određena. Npr. skupimo se nas par i molimo krunicu da Hrvatska uđe u finale SP-a. Može se zajednički moliti i da se Mamića oslobodi optužbi, također legitimno. Slično je bilo noć prije oslobađajuće presudi Gotovini i Markaču, kada se cijelu noć molilo diljem RH. Kako crkva i ljudi mogu moliti za čovjeka koji je osuđen za kriminal? Krist sam kaže: "Nisam došao pozvati na pokajanje pravednike nego grešnike." Kao vjerniku, nije mi pretjerano drago kada netko osuđen za kriminal reklamira Crkvu. Ali opet, kao vjernik moram se pomiriti da je i on kao i ja dio Crkve i da će on kao i ja odgovarati pred Bogom za svoja (ne)djela.

Za dokazivati kriminal imamo ovozemaljski sud i trebamo istjerati pravdu na ovozemaljskom sudu, dok se u Božji sud ipak ne možemo miješati.

No, isto tako me užasno smeta kod vjernika relativiziranje. Mamić je osuđen (prvostupanjska presuda, ali ipak je presuda) i postao bjeguncem. Izjave tipa "Samo Bog mu može suditi" su, da mi Bog oprosti, gluposti. Zašto? Zato jer smo sami kreirali institucije kao što su društvo i država, a time i pravosuđe. Kako za vjernike, tako i za nevjernike. Isus je umro na križu nevin, čvrsto vjerujući da život smrću tek počinje. Opiranje ovozemaljskom sudu, a to upravo Mamić radi, nije po Kristovom nauku.

Proučavajući crkvene učitelje prvih stoljeća vidjet ćete da su bili izopćeni iz društva i ne samo to, nego su sami podnosili muke na koje su ih stavljali ljudski sudovi. Puno ih je osuđeno na smrt i to najgore moguće načine.

Kršćani, od prvih učenika (Petra i Pavla) do Konstatinovog vremena nisu gledali na sudove drukčije nego kao na zlo koje treba strpljivo podnositi, a ne opirati mu se. Znači, izjave "Samo Bog mu može suditi" stoje kada pričamo o spasenju njegove duše, ali nikako kada govorimo o ovozemaljskom sudu. Država nam je takva kakva je, nije sređena po pitanju puno toga. No, isto tako zakoni i sudstvo postoje sa svim svojim manama i vrlinama. Ovo je možda politički sud kako neki tvrde, ali je sud koji svi prihvaćamo samim životom u ovoj državi. Znači da, pogotovo ako ste vjernik, trebate prihvaćati sud ove države jer to i je suština Isusovog nauka koji je i sam bio žrtva ljudskog nepravednog suda, a nije pobjegao u drugu državu i mantrao "Samo Bog mi može suditi".

Ne smijemo biti licemjerni. Kad nam odgovara pozivati se na zakon i državu, a kad nam ne odgovara mantrati o nepravdi i Božjem sudu. Svrha vjere i Boga je da dobijemo snagu da prođemo kroz ovozemaljski život sa svim njegovim nepravdama i mukama i izborimo se za Kraljevstvo nebesko, a ne da manipuliramo u javnosti Bogom kad nam odgovara.