Manji utjecaj države na naše živote - to bi bila najbolja reforma

Sjedim neki dan s ekipom koja se polako okuplja oko portala Liberal.hr i snimam ljude oko sebe. Čovjek inficiran virusom marksizma rekao bi da osobe koje se zalažu za kapitalizam i liberalizam pripadaju establišmentu, da voze skupe aute i vrte ključevima u Bossovom odijelu. Istina je, naravno, totalno drugačija. Riječ je o ekipi koja je sve u životu napravila sama, sa svojom glavom i dvije ruke, o škvadri što, rekli bismo pejorativno, pripada ulici, a ne uglađenim građanskim salonima.

I upravo to je najveći uspjeh istinske liberalne ideje koja se zadnjih godina zakoturala u Hrvatskoj. Postoje dvije skupine unutar sve brojnijih liberala, osoba koje se zalažu za slobodnog pojedinca i slobodno tržište. Prva koja je do tih spoznaja došla kroz literaturu, ponajprije ekonomsku i druga koja je spoznajno, kroz životno i poslovno iskustvo, shvatila da je država korumpirana tvorba što parazitira na neovisnima, poštenima, radinima i inteligentnima i služi kako bi ih podjarmili pokvareni, lijeni zlikovci.

Postoje, naravno, oni što još uvijek smatraju da je moguća bolja Hrvatska, da je izgledno da će u dogledno vrijeme doći do promjena i reformi koje će državu suzbiti na krotkog slugu, a ne pokvarenog, zlog gospodara. To je svakako legitiman stav, ljudi vjeruju i u luđe stvari i doista još postoji šansa da se takvo što dogodi. Međutim, ta šansa je iz godine u godinu sve manja. Paraziti raznih fela, pripadnici glasačke mašinerije HDZSDP-a i metastaza tog mentaliteta poput Milana Bandića, dovoljno su brojni da promjenu ne dopuštaju. Politička elita shvatila je modus operandi koji glasi - otmi svima i daj svojima. Onda ti njihovi disciplinirano glasaju, a ostatak škvadre zdvojno pizdi i ne čini ništa da se to promijeni.

Ameri to lijepo zovu concentrated benefits, dispersed costs, a ja to zovem banditskom otimačinom što ovom zemljom hara od 1941. ili 1945. godine, ovisno kako se zoveš.

Zato čvrsto vjerujem da će umjesto raznih crackpot ideja tipa Živog zida ili završnog stadija sifilisa prije pojave antibiotika koji neki još zovu i državni socijalizam, sve više pametnih i neovisnih osoba shvaćati da je najbolja reforma polagano ubijanje utjecaja države na naše živote. Ako je utjecaj države malen, onda ti je sasvim svejedno tko je na vlasti.

„Da, ali država nas štiti od zlih krupnih kapitalista koji bi zavladali da sve prepustimo tržištu!“ - reći će sifilitičari. Apsolutno, gledaj recimo Todorića. Zahvaljujući uhljeb pregaocima, političarima i dobroj državi, svi smo megajebeno zaštićeni od njegovog idiotskog vođenja državnog kombinata koje su mu udbaške strukture dale na upravljanje, a neke budale su pomislile da je sve to tržište.

Tko još vjeruje u ta sranja kako nas država štiti i da su joj interesi malog čovjeka na prvom mjestu? Ako ne pripadaš uhljepskoj sljedbi ili si ovisni cronyjevac, a i dalje briješ da te država štiti od divljeg kapitalizma, onda si nepopravljivo glup. Najdivljiji kapitalizam je upravo ovaj naš balkanski, gdje je umjesto slobodnog tržišta država glavni i često jedini arbitar.

„Da, ali mi ćemo omogućiti da državom vladaju mali ljudi, a ne političari!“. Je, jeben ti je plan. Sad mi daj jedan primjer iz povijesti kada su ti mali ljudi ostali mali, a nisu se osilili u faking etatističke Godzille. Cijeli naš korumpirani politički sustav samo je nastavak jednog plana po kojem mali ljudi vladaju u korist malih, onog iz 1945. Sjajno je uspio.