Mark Zuckerberg traži od države da regulira politički govor na internetu. Što to u praksi znači za nas?

8.4.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

On ima svoje razloge, ali svi su loši. I samo će ubrzati opadanje Facebooka kao omiljene destinacije za ljude diljem svijeta.
IZVOR: REASON

Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Tko je Hayek?
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Dubrovačka Republika - dragulj srednjovjekovne Europe
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju

Mark Zuckerberg traži od države da regulira politički govor na internetu. Što to u praksi znači za nas?

On ima svoje razloge, ali svi su loši. I samo će ubrzati opadanje Facebooka kao omiljene destinacije za ljude diljem svijeta.
IZVOR: REASON

Uz ispriku Albertu Camusu, internet je danas umro. Ili možda jučer. Ili prošlog tjedna ili prošle godine.

Važno je da Mark Zuckerberg, osnivač i glavni izvršni direktor Facebooka, izričito poziva na državno reguliranje političkog govora na svojoj platformi i šire. U zahtjevu za ograničavanjem izražavanja na društvenim medijima, Zuckerbergu se pridružuju ne samo lijevi demokrati poput senatorice Elizabeth Warren (D-Mass), već i konzervativni republikanci kao što su senator Ted Cruz (R-Texas) i senator Josh Hawley ( R-Mo.), koji pozivaju na ekvivalent doktrine pravednosti na Twitteru i sličnim stranicama.

Za one od nas koji još uvijek vjerujemo u slobodu izražavanja, ovo je odvratan razvoj događaja. Internet, koji se nekada promovirao kao motor bez presedana za slobodu govora svih vrsta, polako, ali sigurno, zaključava se državna TV postaja u Venezueli.

Prošlog tjedna, Zuckerbergov tekst, naslovljen "Vjerujem da trebamo aktivniju ulogu vlade i regulatora", objavljen je na stranicama Washington Posta kako bi na svojoj platformi i drugim oblicima društvenih medija spriječio društvenu štetu. To je pojačanje misli koje je objavio prije godinu dana, neposredno prije davanja kongresnog svjedočenja, kada je kazao kako pozdravlja propise i čak će pomoći zakonodavcima da ih napišu. "Mislim da je pitanje više ono što je ispravna regulacija, nego treba li nam regulacija ili ne", rekao je tada. Kada ga je Kongres prošlog proljeća ispekao na žaru, priznao je neugodnu istinu o propisanom filtriranju i cenzuriranju: "Kada dodate još pravila koja tvrtke moraju slijediti, to je nešto za što samo veće tvrtke poput naše imaju resurse. Za manju tvrtku koja je tek počela raditi, bit će puno teže da se prilagodi." Čini se, međutim, da ni on ni naši izabrani lideri nemaju problema s tim.

Zuckerberg je u intervjuu kod Georgea Stephanopoulousa na ABC Newsu rekao da ne bi trebalo biti na Facebooku i drugim privatnim tvrtkama da postavljaju i provode svoja pravila za sudionike, pogotovo kada je riječ o političkom govoru. Umjesto toga, tvrdi da su Facebook i druge tvrtke sada "digitalni ekvivalent gradskoj četvrti", što poziva vladinu regulaciju i cenzuru govora (više o tome kasnije). Iz njegova razgovora sa Stephanopoulosom:

STEPHANOPOULOS: Mora li [politički govor ili oglašavanje] reći, "Glasaj za", ili, "Glasaj protiv", na primjer...

ZUCKERBERG: Pa, da. To je točno. Svi zakoni oko političkog oglašavanja danas se prvenstveno fokusiraju na kandidata i izbore, tako da, "Glasajte za ovog kandidata na ovim izborima." Ali to nije, prije svega, ono što smo vidjeli da Rusija pokušava učiniti, kao i kod drugih koji su se pokušavali miješati u izbore. A ono što smo vidjeli da su radili govorilo je o političkim pitanjima koja razdvajaju. Istodobno su vodili različite kampanje na društvenim medijima pokušavajući se boriti za imigraciju ili protiv imigracije. A cilj nije bio, zapravo, unaprijediti raspravu. Bilo je to samo da se ljudi podstaknu i razdvoje. Aktualni zakoni oko političkog oglašavanja ne smatraju da su pitanja rasprave politička. Dakle, to je samo jedan od primjera gdje znate, nije mi jasno, nakon što sam nekoliko godina radio na tome, želimo li da privatna tvrtka donese takvu temeljnu odluku o tome, što je politički govor. I kako bi to trebalo regulirati?

Ako "mi" ne želimo da privatna tvrtka odluči što je ili nije politički govor, čini se još očitijim da ne želimo da vlada to učini, posebno ako to znači da se govor može zabraniti iako ne spada u zakone o kampanji. Ako Prvi amandman štiti bilo što, to je politički govor, ma kako teško bilo da se to definira. Bez obzira na njihove namjere, zakoni o financiranju kampanja i drugi pokušaji kontrole političkog govora uvijek su proizvoljni i koriste se za ograničavanje, a ne za širenje političkog dijaloga.

Dalje u intervjuu, Zuckerberg govori o povećanju broja i kvalitete raznih izvješća o tome koji se materijal cenzurira, bilo zbog poticanja nasilja, utjecaja na glasove ili drugih razloga. Koliko god takav takav mehanizam mogao biti nesavršen, takav pokušaj transparentnosti daleko je manje destruktivan način da se korisnicima da kontekst i informacije nego primjena prethodnog ograničenja na razgovore na Facebooku ili drugim platformama tako da, kao što Zuckerberg sugerira, država sastavi nadzorne odbore od "40 ljudi koji su stručnjaci za slobodu govora i sigurnosti da donose obvezujuće odluke o tome što je legitiman sadržaj, a što nije". Facebookov "ograđeni vrt" bio bi jednako slobodan kao sveučilišni "siguran prostor" koji nudi bojanje slikovnica i stiskanje igračaka studentima u izbornoj noći.

Zuckerbergov entuzijazam za sadašnjim vladinim korakom je razumljiv. Od izbora 2016. godine, rijetko koji tjedan ne donese novu priču o nekim kršenjima privatnosti ili velikim skandalima vezanim za Facebook. Ne čudi što se čini da tvrtka gubi značajan broj korisnika u Sjedinjenim Državama, a prosječna starost korisnika se penje, što nije dobro za njegovu budućnost. Demokrati još uvijek pogrešno krive Facebook zbog toga što su Hillary Clinton koštali izbora jer su stranice koje kontroliraju Rusi smanjile odaziv birača dok su republikanci ljuti na Facebook, također s nula dobrih dokaza, tvrdeći da su konzervativni glasovi potisnuti na Facebooku i drugim uslugama kao što je Twitter.

U potezu koji bi trebao zabrinuti svakoga tko je zainteresiran za ograničenu vladu, senator Hawley iz Missourija nedavno je zatražio da Twitter napravi istragu treće strane kako bi vidio je li suspendirao više desničarskih korisnika od lijevih. U većini komercijalnih sektora, ta vrsta dvostranačkog Malachi Cruncha, u kombinaciji sa zabrinutošću na tržištu, neizbježno vodi pozivima za regulaciju od strane tvrtki zabrinutih zbog pada prihoda i položaja. Činjenica da se takvi pozivi donose u ime javnog dobra samo ih čini još gadnijim.

No, Zuckerberg je na kraju krajeva kratkovidan, pogotovo kad tvrdi da Facebook i druge platforme društvenih medija zapravo funkcioniraju kao "digitalni ekvivalent gradskoj četvrti". Svi sudovi su dosad presudili da su platforme društvenih medija zapravo više poput trgovačkih centara. To jest, to su privatni prostori koji ne moraju dopustiti slobodu govora na isti način kao što to čini stvarna gradska četvrt. U slučaju krajem prošle godine, američki Okružni sud presudio je da YouTube, u vlasništvu Googlea, ima svako pravo odlučiti koji se videozapisi pojavljuju na njegovoj usluzi i mogu li služiti za zaradu ili ne. Tužitelj u tom slučaju, konzervativna organizacija Prager University, tvrdio je da su YouTube i druge usluge zapravo javni prostori koji bi se trebali pridržavati širih jamstava Prvog amandmana.

Upravo tako Zuckerberg sada opisuje Facebook - kao "gradsku četvrt". Pozivanje vladinog nadzora na njegovo poslovanje moglo bi pomoći da se nekoliko godina zaustavi dominantna tržišna pozicija Facebooka - sjetite se, on je voljan pomoći im da napišu propise! - ali naposljetku ta vrsta suradnje samo odgađa propadanje tvrtke, ne sprječava je.

Što je još važnije, proizvodnja sve više propisa koji donose više ograničenja govora iz beskrajno velikog broja razloga umanjit će vrijednost Facebooka kao mjesta gdje ljudi mogu ići dijeliti nešto zanimljivije od recepata i obavijesti o smrti. U ime očuvanja neke nejasne predodžbe o zajednici, ona će stvoriti osušeni prostor koji ima sve manje vrijednosti za sve nas. To zapravo i nije tragedija, jer web stranice dolaze i odlaze (RIP My Space itd.).

Ali to je ipak gubitak. Daleko bolje rješenje je da platforme poput Facebooka i Twittera pomognu korisnicima da razviju snažnije vještine medijskog opismenjavanja, tako da svi možemo lakše uočiti podvale, manipulacije i dezinformacije i razviti kritičke vještine čitanja, a istovremeno pružiti i robusnije alate za blokiranje materijala koje ne želimo vidjeti. Briljantnost društvenih medija je u tome što stvara beskonačan pješčanik u kojem možemo pronaći sve više zanimljivih mjesta za igru ​​dok izbjegavamo siledžije i udarce, no subjektivno ih odlučujemo definirati. To je bio animirajući duh interneta i zbog čijeg prolaza bismo trebali tugovati.

Autor: Nick Gillespie / Reason

 

VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
SVIJET
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dugogodišnji američki senator je s preko 75 godina postao milijunaš, ali tek nakon što je napisao bestseller. Hrvatski ministri ne moraju napisati bestseller da bi postali milijunaši.

Dva političara i multimilijunaša. Pronađi razliku!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska i Slovenija su svoj dug otplatile, ali Srbiji je preostalo za otplatiti još 1,7 mlrd. eura.

Srbija još uvijek plaća Titove dugove i otplaćivat će ih sljedeće 22 godine

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mislav Kolakušić ima najrealnije šanse pobijediti na predsjedničkim izborima. Ovo nije podrška već upozorenje.

Svi pričaju o Kolindi i Milanoviću, ali Kolakušić bi mogao iznenaditi. Pripremite se za budućeg predsjednika!

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otvorene granice su istinski liberalni koncept koji su u prošlom stoljeću najviše promicali neki konzervativni političari.

Otvorene i zatvorene granice

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most i HSLS su se zakačili oko toga tko se prvi sjetio pokrenuti inicijativu za ustavnu zaštitu vode koja je ustavom već zaštićena.

Tko je gluplji - Most ili HSLS?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Iako postoji mnogo argumenata i razloga za optimizam, trebamo inzistirati na reformama bez kojih nema značajnijeg rasta.

Hrvatskoj treba brži i zdraviji rast, a bez strukturnih reformi on nije moguć

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Toliki izljevi mržnje prema poslodavcima - onim ljudima koji stvaraju novu vrijednost - i strah od stranih radnika svojstveni su naciji koja ne želi napredak.

Hrvati će jednom morati prihvatiti da su radne migracije - u oba smjera - sasvim normalna pojava

Politika

PIŠE: EDUARD PETRANOVIĆ

Zoran Milanović može ugroziti šanse HDZ-ovoj Kolindi Grabar-Kitarović, a to znači da ne postoji jamstvo HDZ-ove premoći.

Zašto bi kandidatura vođe najgore hrvatske vlade bila dobra za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: