Marksist otkriva nelogičnosti Marxovih teorija: Koliko su one relevantne u 21. stoljeću?

18.1.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
3


IZVOR: THE ECONOMIST

Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju

Marksist otkriva nelogičnosti Marxovih teorija: Koliko su one relevantne u 21. stoljeću?


IZVOR: THE ECONOMIST

Komunizam se urušio prije skoro prije trideset godina, ali je utjecaj Karla Marxa i dalje živ. Marxistički pristupi nalaze se u nekim od najzanimljivijih djela povijesti i sociologije koja se danas objavljuju. Marxova djela, uključujući "Komunistički manifest", napisan s Friedrichom Engelsom 1848. godine, imala su veći utjecaj na moderni svijet nego što je itko očekivao. Od deset glavnih zahtjeva manifesta, možda su četiri ispunjena u mnogim bogatim zemljama, uključujući "besplatnu edukaciju za svu djecu u javnim školama" i "progresivni porez na dohodak".

Nema boljeg vodiča za marksizam od Garetha Stedmana Jonesa s Kraljevskog sveučilišta u Londonu. U novoj knjizi nudi bogate opise Marxovog života, od kojih je velik dio potrošen u siromaštvu. "Karl", rođen u Njemačkoj, radio je tri do četiri dana bez spavanja i stalno je bio bolestan (njegova beskompromisna prehrana, koja se temelji na "vrhunskim jelima, dimljenoj ribi, kavijaru i kiselom krastavcu zajedno s vinom Moselle", pivo i likeri - teško može pomoći). Opisan je kao neugodan: arogantan, rasistički i stalno posuđuje novac od Engelsa.

Za čitatelje koji su najviše zainteresirani za takve detalje, preporučujemo biografiju Marxa, objavljenu 1999. godine, Francisa Wheena koja može biti bolji izbor. Knjiga g. Stedmana Jonesa prije svega je intelektualna biografija, koja se usredotočuje na filozofski i politički kontekst u kojem je Marx pisao. Doktorirao je filozofiju 1841. godine i bio je okružen žestokim raspravama o posljedicama industrijalizacije i mjestu religije u suvremenom svijetu. Bio je strastveni čitatelj The Economista dok ga je javno odbacivao kao "europski organ aristokracije financija".

Za razliku od onoga što se često navodi, Marx nije izmislio komunizam. Radikali, uključujući Pierre-Josepha Proudhona (1809.-65.) i Chartistički pokret u Engleskoj, dugo su koristili jezik koji će moderni čitatelji prepoznati kao "marksizam" - "uživati ​​političku jednakost i ukinuti imovinu"; "rezervna vojska rada" i tako dalje.

Koji je onda njegov doprinos? Velik dio svog vremena proveo je u neslaganju s drugim radikalima, napadajući osobito Proudhona, kojeg je on usporedio s jednim od "buržoaskih ekonomista". Daleko značajnije, pokušao je pružiti opći teorijski opis kako je kapitalizam djelovao, posebno u "Kapitalu" koji je objavljen 1867. godine.

Njegova karakterizacija kapitalizma elegantna je u svojoj jednostavnosti. Svaki dan, tvrdio je, radnici su proizveli veću vrijednost robe nego što je bilo neophodno da bi se održali. Kapitalisti su prisvojili ono što je preostalo. Radnici nisu mogli dobiti taj višak jer nisu imali vlastiti kapital (strojevi, zgrade i tako dalje). No, kako su oni proizveli više, stvorili su više kapitala, čime su ojačali dominaciju kapitalista. "Sustav koji naizgled odmara na ravnopravnoj i fer razmjeni može dosljedno donositi višak jednoj od stranaka u razmjeni".

G. Stedman Jones je povjesničar s marksističkim sklonostima. Čitatelj bi stoga očekivao ​​zvonjavu prihvaćanja ideja velikog čovjeka. Međutim, autor je u mnogim dijelovima vrlo kritičan. Na primjer, on ističe da je Marx pokazao "sklonost razvoju političke ekonomije", velika pogreška s obzirom na to kako se to područje brzo mijenja. Još uvredljivija kritika: "Grundrisse", nedovršeni rukopis koji mnogi neomarksisti vide kao blago teorije, ima "nedostatke u temeljnim argumentima".

G. Stedman Jones je iznimno kritičan prema dijelovima "Kapitala". U jednom odlomku, Marx je pokušao odgovoriti na zagonetku: promjena razina ponude i potražnje objašnjava zašto cijena robe ide gore ili dolje, ali ne objašnjava zašto je ravnoteža cijena te robe ono što jest. Na primjer, zašto su jagode skuplje od jabuka?

Da bi riješio zagonetku, Marx se oslonio na "teoriju vrijednosti rada". Pokušao je dokazati da je cijena robe određena time koliko je radno vrijeme uloženo u nju - što je pokazalo kako su radnici iskorišteni. Međutim, on je "samovoljno isključio relativnu poželjnost ili korisnost roba", kaže g. Stedman Jones, koji bi većinu ljudi pogodio kao očito objašnjenje. Autor apelira na mnoge Marxove učenike: ako dobro proučite gusta, teorijska poglavlja "Kapitala", bez obzira koliko se trudili, teško je izbjeći zaključak da u njemu postoji dosta gluposti.

Prava vrijednost takvog djela, u očima g. Stedmana Jonesa, leži u dokumentaciji stvarnog svakodnevnog života s kojima se suočavaju engleske radničke klase. Marx je sintetizirao "izvanredno bogatstvo statističkih podataka, službenih izvješća i komada novinskih izvješća" kako bi pokazao koliko je težak život za mnoge ljude koji žive u najnaprednijoj zemlji u svijetu. Ipak, čak i njegova empirijska istraživanja imala su nedostatke, nešto što g. Stedman Jones ističe. Nije obratio dovoljno pozornosti, na primjer, na objektivne mjere životnog standarda (kao što su stvarne plaće), koje su se 1850-ih jasno poboljšale.

Najvažniji dojam iz ove knjige je da je Marxova reputacija (barem u nekim dijelovima) kao ekonomista-filozofa bez premca, daleko precijenjena. Marx je planirao napisati "Kapital" u više svezaka. Prvi je završio. Ali kada je došlo do pisanja drugog, shvativši da će se suočiti s nepremostivim intelektualnim preprekama, pozivao se na bolest (iako se činilo sasvim sposobnim obavljati druge vrste istraživanja). Karl je bio u žiži intelektualnog razvoja 19. stoljeća. No, mit je impresivniji od stvarnosti.




Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U Hrvatskoj će ovo zvučati čudno i nestvarno, ali u civiliziranom svijetu građani imaju prava.

Sutkinja u SAD-u prijavila građanina zbog objava na Facebooku. Pogodite kako je to završilo...

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mnogi čitatelji nisu razumjeli zašto se Trudeau ima potrebu ispričati. Misle da je riječ o pretjeranom teroru političke korektnosti, ali nije.

Zašto je maskiranje u crnca rasistički čin?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Euroskeptici jako vole pljuvati Europu govoreći da je ona nedemokratska. Ali Juncker i Tusk ne mogu zatvoriti vrata ovog parlamenta, podsjeća vođa RE-a.

Verhofstadt spustio euroskepticima: ʼAko želite uspoređivati nešto sa Sovjetskim Savezom, pokažite prstom u Westminsterʼ

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mora se ispričavati zbog stvari koje su nekoć bile normalne ili bezazlene i to bi ga moglo stajati gubitka izbora.

Trudeau je žrtva vlastite gluposti

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandinavski model će nam dati izbor da radimo i nakon 65. godine - tko želi. Međutim, to će teško moći spasiti mirovinski sustav od kolapsa.

Kosor predlaže skandinavski model za mirovinski sustav. Možda je to najbolje za sve, ali hoće li biti dovoljno?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još nedavno su bili zadovoljni represivnim državnim aparatom. Sada više nisu...

LGBT portal, koji je slavio kazneni progon homofoba iz Zadra, sada cvili zbog represivnog državnog aparata

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Riječ 'zlorabitelji' ušla je u hrvatski rječnik kao sinonim za male poduzetnike i obrtnike koji 'varaju' državu plaćajući manji porez nego što je to Vlada zamislila da bi trebali.

Želite se riješiti zlorabitelja? Smanjite porezno opterećenje!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijima kruže naslovi kako su paušalni obrti masovno 'varali državu'. To nije točno, ljudi koriste zakonske mogućnosti.

Ne, paušalci nisu varali državu. Novi zakon će ih poslati u ilegalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Premijer je potvrdio da novinari trebaju imati posebne privilegije u tretmanu države, a predsjednica podsjeća na Staljina.

Katastrofalne reakcije Kolinde i Plenkovića: Državni vrh se ismijava iz naših prava

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: