N1 televizija je na svome portalu ne tako davno objavila tekst Borisa Dežulovića "Jebo vas Vukovar". Zbog samog naslova članak je izazvao veliku pažnju javnosti, što je vjerojatno i bila svrha. Novinari u drugim redakcijama, oduševljeni takvim rječnikom, odmah su ga prenijeli.

Protiv Dežulovića su tada neke nacionalističke udruge podnijele kaznenu prijavu, koja je ubrzo odbačena uz objašnjenje da novinar ima pravo na slobodu izražavanja i satiru.

To je bila apsolutno ispravna odluka DORH-a bez obzira na Dežulovića čije tekstove samo zbog higijene u bilo kojoj kulturnoj državi nitko ne bi ni objavio ni čitao. Ali ovo je ipak još uvijek Balkan, mjesto gdje patetika i nostalgija za bivšim režimima ima prođu kod jedne sitne, ali vrlo glasne manjine koja je mahom napunila novinarske redakcije.

Dakle, u ovoj zemlji postoji sloboda izražavanja javnog mišljenja i psovka, kao takva, ima svoje mjesto - očito, jer svi novinari su je barem tada branili.

Što je s time danas? Sasvim druga priča. Neki bezveznjaković u zagrebačkoj gradskoj skupštini, čija je svrha inače izglasavanje Tomaševićevih hirova, da bi privukao pažnju na sebe namontirao je video tako da izgleda kao da je oporbena vijećnica Dina Dogan komentirala njegov isprazni govor o ljepotama gradskog javnog poduzeća ZG Holding - psovkom.

Mediji su skočili kao da je ispalila atomsku bombu na Zagreb. Od jutra su pljuštale novinarske reakcije, sve redom zgražanja na njen "neprikladan rječnik". Još je bolje što su možemaški trolovi na društvenim mrežama požurili optužiti ženu da je "seljakuša" i da tako "jedna dama ne bi smjela govoriti".

Dakle, problem je u tome što je žena. Po možemaškoj sekti, žena ne smije psovati. Muškarac može, čak štoviše poželjno je kad to radi, što smo vidjeli kod Dežulovića čije psovanje ne samo brane i potiču, već i slave.

Ne pišem ovo radi možemaša koji podmeću oporbenim političarima. Ovo je zapravo još jedna priča o neobjektivnosti i neprofesionalnosti novinarstva u Hrvatskoj. Kada su urednici shvatili da ljudi znaju da je snimka podmetnuta, samo su prekinuli hajku. Nije im palo na pamet prozvati svoga ljubavnika koji je to napravio.

Ako ste radikalni ljevičar, očito vam je sve dopušteno - varati javnost, podmetati, psovati u javnoj raspravi kao kočijaš, pa i pjevati ustaške pjesme - sve to prolazi, čak je i poželjno. Međutim, ako slučajno niste njihovi i potpuno s njima u talu, onda za vas vrijede sasvim druga pravila, onda će vam se kroz povećalo gledati svaka riječ. Onda morate biti svetac, inače ste nadrapali.

Mediji su jako bitan stup svakog demokratskog društva, a mediji u Hrvatskoj su neobjektivni, neprofesionalni i krajnje pristrani. To je jako opasno.