Neka susjedu crknu dvije!

U jeku rasprave o porezima na šećer u bezalkoholnim pićima, povećanju trošarina na duhanske proizvode i alkoholna pića dolazi do izražaja onaj pravi, rekao bih balkanski mentalitet. Sigurno ste i vi naletjeli na komentatore koji s velikim žarom navijaju za što veće oporezivanje svega što oni ne koriste. Porez je loš ako pogađa mene, ali je odličan ako pogodi moga susjeda.

To je potpuno u skladu s onom starom hrvatskom poslovicom o susjedovoj kravi. Nismo se intelektualno i moralno pomaknuli stoljećima jer isti taj mentalitet "neka meni crkne krava, samo da susjedu crknu dvije" proganja nas i danas, rekao bih više nego ikada.

Što ljudi vide dobro u tome što će njihovi susjedi, bližnji, pa i nepoznate osobe, biti više porezno opterećene? Argument o tobožnjem boljitku za javno zdravstvo i proračun je šupalj kao i bilo koji argument u korist ove vlade. Dobro znate da novac od trošarina za cigarete ne ide za zdravstvo, ni trošarine od alkohola ni porez na slatke sokove ne ide u zdravstvo. Vaše zdravlje neće ništa biti bolje ni naše bolnice neće ništa biti kvalitetnije zato što će vaš susjed imati manju kupovnu moć.

Njih nije briga za zdravstvo niti za državni proračun, naravno. Njima je do kažnjavanja onih koji imaju drugačiji životni stil ili neku drugačiju naviku koju oni, tobože čistunci, smrtno osuđuju. Raspravljao sam s jednom gospođom koja priznaje da puši cigarete, ali se svejedno veseli povećanju poreza jer ona ne pije slatka pića, ne daje ih svojoj djeci i želi da se, citiram, "kazne roditelji koji loše odgajaju i nezdravo hrane svoju djecu". Ne bih se baš kladio da ona nikada svojoj djeci nije dala, barem nesvjesno, nešto što nije baš zdravo.

To sam primijetio kod mnogih žena, najbolje znaju kako treba odgajati tuđu djecu pa obožavaju se zgražati kad vide neku ženu kako hrani ili oblači svoje dijete onako kako one to ne bi radile. Takva majka, po njima, zaslužuje biti kažnjena. Po džepu.

Što je zdrav život? Naravno, svi znamo da nije dobro jesti previše slatku niti masnu hranu. Nije dobro ni provoditi previše vremena u stolici i za računalom. Trebali bismo se što više kretati u prirodi, jesti voće, piti vodu itd. Svi manje-više znamo što je zdravo, a što nije, ali opet će većina nas izabrati ponekad da svojevoljno učinimo stvari za koje znamo da nisu dobre za naše zdravlje. Zašto? Zato što smo ljudi. Zato što znamo da ćemo svi jednog dana umrijeti, bez obzira koliko živjeli zdravo i izbjegavali sve one užitke koji nam nanose štetu. Treba li nas stvarno država u tome onemogućavati? Ne. Kad to država krene raditi, a već je dobrano krenula, ulazimo u sferu tiranije. Uskoro će nam ograničiti seksualne aktivnosti jer, pazite, i previše seksa može biti itekako štetno za zdravlje, a u nekim slučajevima i pogubno. I što sad? Hoće li oporezivati seks po snošaju?

Zato molim vas, poštedite nas tih prodika i dijeljenja pameti. Drago mi je zbog svakoga tko je našao sebe u zdravom životu, tko se dobro osjeća bez proizvoda koji sadrže šećer, mast, bez mesa, bez alkohola, cigareta itd. Iskreno sam sretan zbog vas i ne bi mi palo na pamet da vas uvjeravam da odustanete. Ali to vam ne daje za pravo da mislite kako ste zato vredniji od onih koji svojevoljno biraju živjeti drugačije.

Slušam ovakve stvari: "Treba ih opaliti po džepu!". Ljudi koji to govore, a to je jako česta uzrečica kod nas, zapravo su u srcu lopovi, džeparoši, koji bi rado pljačkali ljude po ulici samo kad bi mogli i kad bi znali da zbog toga neće odgovarati. Nisu ni približno kao oni kojima je uzrečica "Ja bih ih poslao na Goli otok", takvi su baš expert level. Ali oni prvi, sitni džeparoši, u ovakvoj su državi došli na svoje. U nekoj anarhiji krali bi novac i stvari od susjeda. Danas to ne trebaju, dovoljno je da izglasaju političara koji će uzeti kroz ovakve poreze novac od njihovog susjeda i onda ga redistribuirati njima.

Zato se toliko vesele porezima koji će opaliti po džepu "njih, a ne mene". Nadaju se da će barem mali dio tog novca završiti u njihovom džepu. Ali neće, opet se lažno nadate. Neće. Završit će kao što i inače novac poreznih obveznika završi u ovoj državi - na računima menadžera u nekom propalom brodogradilištu.