Vezani članci:
Kako sam shvatila da sam liberalka
F.A. Hayek: Zašto nisam konzervativac
Šveđani i Finci pokrenuli ozbiljnu i otvorenu raspravu o neoliberalizmu - na znanstvenoj razini
Kako su se Rudan i Večernjak poskliznuli na Švedskoj, 3. dio: Liberalizam, život i kapitulacija
Koronavirus, lockdown i klasični liberalizam
Žižekova kritika liberalizma je neutemeljena, deplasirana i 100% pogrešna, evo zašto!
Gdje liberalizam škripi
Brinu li liberali uopće za društvo?
Protivnici liberalizma koriste stare i isprobane metode: Tko zapravo prezire ʼobičnog čovjekaʼ?
Predstavljamo: Šonje & Polšek - Prešućeni trijumf liberalizma
5 najčešćih zabluda hrvatskih novinara o liberalizmu
Ludwig von Mises o politici: Zašto liberalne stranke gube
Trumpizam i liberalizam ne idu skupa
Mises o toleranciji, religiji i crkvama
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Red Istanbulske, red aviona, red Putina, red kulturološko-vjerskog rata
Mnogi u Hrvatskoj misle da si liberalan ako želiš drugima uskratiti slobodu
U prva 4 dana preko 3.400 ljudi riješilo je naš test. Što mislite, koliko su Hrvati liberalni?
Liberali danas trebaju braniti temelje zapadne civilizacije koja je začeta upravo na principima liberalizma
Zašto ljevica i liberalizam nikako ne idu skupa
Hippie pokret i liberalizam: Što iz njega možemo naučiti
Liberal je onaj koji stane u obranu ljudskih prava onih s kojima se ne slaže
Izazovi liberalizma u 21. stoljeću
Vrijeme je da građani kažu DOSTA napornim ekstremistima
Je li liberalizam stvarno prijetnja očuvanju tradicionalne obitelji?
Lijevo ili desno - kako se u svijetu percipira politički liberalizam?
Amsterdamska koalicija i liberalizam
Kako su hrvatski 'liberalni' političari pogrešno shvatili liberalizam
Stjepan Radić: Liberalizam (1902)
Nastavak: Je li liberalizam suprotstavljen katoličkom socijalnom nauku?
Novo na Liberalu:
Izvana zeleni, iznutra neoliberali
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto cijene rastu: O populizmu, politici i pohlepi
Plenković poručio da ga nije briga što građani RH misle o sigurnosnoj politici
Ne, novinari nisu žrtve. Evo zašto su se okomili baš na Lovrena
Postoji li put do mira u Ukrajini?
Je li umjetna inteligencija pristrana? Evo što ChatGPT kaže o sebi i svome ʼbiasuʼ
Zakon o oporezivanju ʼekstraprofitaʼ bi mogao imati problem s Ustavom. Evo zašto...
Spremni za (s)rat
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Korona je postala smaračina, ali treba nastaviti podsjećati na šarlatane u znanosti i medijima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Helga ima problem s crncima na Twitteru
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Nova runda Indexovih napada na osnivača Liberala
Premijerka Novog Zelanda u UN-u najavila rat protiv slobode govora na internetu
Iran nam treba biti podsjetnik da je ʼMoralna policijaʼ sumrak humanosti
Preraspodjela je uvijek loša ideja - Hayekova lekcija koju vrijedi ponoviti
Koronaški brojači smrti pretvorili su se u krvožedne ratne navijače
Tajna ʼprekomjerne dobitiʼ: Kako profit transakcijom u državni proračun postaje moralan?
Politička situacija pred izbore u Švedskoj 2022.: Liberali uz desne populiste
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Svi smo u mladosti prošli indoktrinaciju kolektivizmom, a samo neki se uspiju toga riješiti
Postoji nešto puno gore od inflacije. To je nestašica
Tri obilježja po kojima možemo prepoznati propagandu
Stariji sugrađani žrtve su propagande straha i loše politike. Ne smijemo ih ostaviti na cjedilu
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Politika tzv. ʼsamodostatnostiʼ je put u propast
Hrvatska vlada ulaže dodatnih 45 milijuna kuna u snažnije dezinformiranje građana
Problem liječničke savjesti može se riješiti bez zadiranja u ičije pravo

Mises je bio u pravu: Znanje iz ekonomije neizbježno vodi u liberalizam


Piše: Mario Nakić
9.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Mises je bio u pravu: Znanje iz ekonomije neizbježno vodi u liberalizam


Piše: Mario Nakić
9.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

"Znanje iz ekonomije neizbježno vodi u liberalizam", napisao je Ludwig von Mises u djelu "Kritika intervencionizma" 1929. godine. Ta rečenica nije njegovo hvalisanje niti veličanje svjetonazora koji je ovaj ekonomist promicao, već puka činjenica, s time da on pritom nije mislio samo na liberalizam u ekonomiji. Govorio je o liberalizmu općenito - kao društveno-političkom pravcu. Znanje iz ekonomije, za one koji dosljedno prate ekonomske zakonitosti, zaista vodi u liberalizam. Dopustite da objasnim.

Ekonomija je društvena znanost koja proučava i analizira načine proizvodnje, distribucije, trgovine i konzumiranja dobara i usluga. Cilj ekonomije je poboljšati životne uvjete u nekom društvu i postaviti zdrave temelje za ostvarenje prosperiteta. Sve liberalne ekonomske škole polaze od teze da ekonomija treba omogućiti što veći izbor dobara i usluga koji će biti dostupni što širem krugu ljudi. To nije nikakva dogma. Prirodna i znanstveno utemeljena činjenica je da je pojedinac materijalno bogatiji kad mu je dostupan veći izbor robe i usluga koje poželi konzumirati.

Temelje svih liberalnih ekonomskih škola postavio je Adam Smith još krajem 18. stoljeća u epskom djelu "Bogatstvo naroda". On je utjecao na sve škole ekonomije, s time da do 20. stoljeća nisu ni postojali drugi ekonomski pravci osim socijalizma i liberalizma. Konzervativci su u nedostatku vlastitih ekonomskih učenja prihvatili Smitha, Bastiata i druge liberalne ekonomiste 18. i 19. stoljeća. Smith je jednostavno prepoznao prirodne, elementarne ekonomske zakonitosti koje je opisao tako da se one mogu dalje razrađivati, ali ih se u praksi jednostavno ne može srušiti. Sve antiliberalne škole ekonomije u povijesti i danas zapravo samo pokušavaju naći načina kako bi se u praksi izbjegle Smithove zakonitosti ponude i potražnje te kupca kao krajnji cilj svake ekonomske akcije.

Marx i Engels pokušali su okrenuti proces u drugom smjeru i težište postaviti na proizvodnji (da proizvodnja postane cilj, a ne sredstvo), ali to se pokazalo u praksi lošom idejom. John Maynard Keynes i njegovi sljedbenici pokušavaju dokazati da postoje slučajevi kad država treba "potaknuti" tržište, ali i to se u praksi često pokazuje kao loša ideja. Uvijek se sve svodi na što bolji i veći izbor za kupca koji voli da mu je sve što želi imati što dostupnije. Zbog tog kupca postojat će ponuda bez obzira na državne intervencije, zbog tog kupca će se stvarati radna mjesta koja su samo sredstvo, ali taj kupac je cilj svega.

Zato se liberalni ekonomisti uvijek nastoje usredotočiti na to kako kupci ne bi bili zakinuti za svoj izbor dok političari teže podilaziti posebnim skupinama ili pojedincima među proizvođačima i trgovcima, ali na taj način uvijek štete kupcu koji biva zakinut za izbor ili dostupnost određenog proizvoda ili usluge.

Politika koja zatvara tržište nije dobra za bogatstvo naroda jer narod je siromašniji kad mu se ograničava izbor. Zamislite, recimo, da ste zatvoreni u prostoru s još desetak ljudi i svatko od vas se specijalizirao da nešto proizvodi. Vi sadite, recimo, krumpir i budući da ste posadili više nego što vam treba, želite taj višak prodati susjedima od kojih biste onda mogli kupiti drugo povrće. Ali, ne vole svi vaši susjedi krumpir pa će vam se mogućnost prodaje suziti samo na onu dvojicu koja vole. Sad zamislite da se taj prostor proširi na još 90 ljudi. Među stotinom ljudi sigurno će se naći puno više ljubitelja krumpira i sorte koju baš vi sadite. Sad već možete podizati cijenu i očekivati da ćete za svoj krumpir više dobiti. Također, među 100 ljudi naći ćete i veći izbor povrća koje vi želite kupiti, što znači da ćete moći birati prema kvaliteti i cijeni.

Drugim riječima, trgovina u većem društvu se više isplati nego trgovina u manjem društvu. Ista stvar je u ekonomskoj politici na nacionalnoj razini. Društvo koje se otvara trgovinski prema drugim zemljama i teži ka što slobodnijoj trgovinskoj razmjeni s drugim nacijama više će imati šanse profitirati i to u oba smjera - i kao prodavači i kao kupci. To znači, nacionalizam se ne isplati. Kada želite prodati nešto, ako će netko u Japanu nuditi više za vaš proizvod, prije ćete prodati njemu nego svome sunarodnjaku koji će vam nuditi manje, zar ne? A onaj Japanac će opet biti sretan jer to što on kupuje od vas sigurno ne može naći tamo i zato je spreman za to više novca izdvojiti. Drugim riječima, otvorenost i sloboda od predrasuda se isplati u ekonomiji. Diskriminacija se ne isplati. Slobodno tržište nagrađuje inkluzivnost i otvorenost, a kažnjava one koji se zatvaraju u svoje granice i svađaju sa svojim susjedima ili ne žele imati posla s ljudima koji su po nečemu drukčiji od njih. Takvi neće profitirati jer u homogenom društvu će svi jednako vrednovati dobra i usluge, a znamo da se najviše profitira kad nađete ljude koji će vaš proizvod vrednovati više.

Poznavanje ovih elementarnih zakonitosti vodi i u društveni i politički liberalizam jer čovjek naprosto počinje shvaćati kako nikakve predrasude prema ljudima druge nacionalnosti ili vjeroispovijesti, nikakve izolacije niti nacionalizam nemaju smisla. Uz razumijevanje ekonomije postajemo otvoreniji i tolerantniji, a to su neke od temeljnih vrijednosti liberalizma.

Znanje iz ekonomije će vas uvjeriti i da nema smisla uvoditi zakonske zabrane za droge, alkohol, kocku, prostituciju i sl. Jednostavno, dok god postoji potražnja za nečim, postojat će i ponuda - na ovaj ili onaj način. Ako država zakonom zabrani ponudu, ona neće nestati nego će se preseliti u zonu crne ekonomije i postat će skuplja zbog većeg rizika proizvodnje. Poznavatelji ekonomskih zakona, stoga, bez obzira na njihovo osobno mišljenje o navedenim porocima, zauzimaju liberalni stav da država treba ukinuti zabrane koje postoje da bi sprječavale ljude od njihovih vlastitih izbora.

Mises je, dakle, s tom rečenicom rekao jako puno i mislio je na liberalizam u najširem mogućem značenju. Stoga mislim da bi svako društvo, a pogotovo naše, trebalo više učiti i bolje razumjeti osnove ekonomije kako bismo se lakše otvorili prema svijetu i bolje razumjeli izazove koji su pred nama.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.