Je li Kolakušić populist? Rekao je dvije stvari koje se drugi političari u RH ne usude reći

Mislav Kolakušić, europarlamentarac koji je najavio kandidaturu za predsjednika, opet je gostovao u emisiji "Nedjeljom u 2" kod Aleksandra Stankovića na HRT-u. Kažem "opet", zato što mu je to drugo ili treće gostovanje u zadnje dvije godine u istoj emisiji, što mislim da je čak rekord.

Kolakušić je prilično misteriozan tip političara. Iako je na sceni već dosta dugo, još uvijek ga je jako teško smjestiti u određenu političko-ideološku ladicu, što nije nimalo dobro jer kod takvih političara ne znate što možete očekivati. Njegova publika je, međutim, prilično homogena. Riječ je većinom o ekstremnim ljevičarima, što se može vidjeti po rezultatima na Poligrafu. Glasači Mislava Kolakušića su socijalisti koji žele maksimalno države u gospodarstvu.



Baš radi toga me prilično iznenadio u današnjem gostovanju kod Stankovića gdje je rekao da bi on, da je premijer, napravio velike rezove u javnom sektoru. Spomenuo je otpuštanja od 20 do 30 posto djelatnika u državnoj i lokalnoj upravi te "ukidanje brojnih tijela što bi dovelo do otpuštanja oko 100.000 ljudi".

Problem s tom računicom je taj što u državnoj i lokalnoj upravi ne radi 100.000 ljudi. Broj svih državnih i javnih službenika je, prema podacima Ministarstva uprave, 2017. godine iznosio oko 248.000. Do danas je taj broj sigurno porastao na 250 ili 260 tisuća budući da država stalno uhljebljuje nove ljude. Ali i dalje, otpuštanje 100.000 državnih i javnih službenika znači više od 30 posto i moralo bi zahvatiti puno više od same državne i lokalne uprave.

Svejedno, bez obzira na lošu matematičku računicu, moram reći da je to prilično hrabra izjava. Za ljevičare koji žele više države - a to je njegovo glasačko tijelo - nije baš dobro najavljivati masovna otpuštanja u javnom sektoru.

Još bolje - rekao je jasno i glasno da ne bi popustio pod ucjenama sindikata prosvjete. Mislim da je to jedini predsjednički kandidat koji je rekao NE. Ovo je jako važno i iznimno hrabro, mora se priznati. Zoran Milanović je rekao "Ja bih im dao", Kolinda je isto stala na stranu sindikata, praktički skoro svi političari su ih podržali. Dejan Kovač je govorio o promjeni načina financiranja školstva i nagrađivanja rezultata, što je također super, ali ne sjećam se da je itko osim Kolakušića jasno rekao da ne bi pristao na njihove zahtjeve.

Za Kolakušića često govore da je populist. I ja sam to o njemu mislio, ali više nisam siguran. Ovakve izjave u ovom trenutku u Hrvatskoj sigurno nisu populizam. To nije nešto što većina građana Hrvatske želi čuti, to nije nešto što mu može donijeti političke bodove, pogotovo kod njegove publike. To je baš suprotno, rekao je vrlo nepopularne stvari, ono što se ostali hrvatski političari boje reći.

Još uvijek ne znam što da sveukupno mislim o njemu. O većini ekonomskih pitanja izbjegava se izjasniti. Ima neke vrlo čudne ideje oko smanjenja broja zastupnika u Saboru (to je populizam i totalno nepotrebno), povećanja predsjedničkih ovlasti itd. Ali neke druge stvari, koje je iznio u javnost, toliko su napredne za hrvatsku političku scenu da zaslužuje aplauz.