U lipnju, kada nisu bile nikakve represivne mjere na snazi, Hrvatska je imala dnevno u prosjeku 0,13 mrtvih s covidom. U drugoj polovini mjeseca smrtnost je bila ravno nula. To se nekima očito nije svidjelo pa je Stožer uveo 30. lipnja obavezu nošenja maski u sredstvima javnog prijevoza - u tramvajima, autobusima, vlakovima i taksiju. Sljedeća dva tjedna već smo imali 13 novih smrti. Onda su 15. srpnja uveli obavezu nošenja maski u svim trgovinama, poslovnicama i institucijama. Nakon toga, u kolovozu, zaraza se konačno počela ozbiljno širiti.

Novinari su prvo govorili: "Maske štite, nosite maske jer nitko ne želi novi lockdown". Pa su uveli maske i u školama od rujna. Jer maske štite i tako ćemo izbjeći zatvaranje škola što, naravno, nitko ne želi. OK.

Onda su počeli ozbiljni pritisci. Što su se maske više nosile, to se zaraza brže širila i povećavao se broj mrtvih. Mediji su počeli šiziti. "Slovenija uvodi policijski sat, kad ćemo mi? Slovenija uvela totalni lockdown, kad ćemo mi? Njemačka, Francuska uvode strože mjere, Hrvatska šuti" i slično. Onda su u pomoć pozvali tešku artiljeriju - Đikića, Štagljara, Nesriću i ekipu. Svakodnevno granatiranje iz doslovno svih mainstream medija nešto je s čime se Plenkovićeva vlada ne može nositi.

Pa su malo postrožili mjere. Prvo su ograničili broj ljudi u kafićima i restoranima, pa su im stišali glazbu. Pa su uveli obavezne maske i u kafićima i restoranima. Novinare, međutim, to nije zadovoljilo. "To nisu nikakve mjere. To nije ništa. Trebaju nam strože mjere. Pogledajte Sloveniju, Njemačku, Francusku", šizili su novinari.

Konačno, premijer Andrej Plenković je krajem studenog pokleknuo pred napadima, a usput je dobio i novčani poticaj iz Bruxellesa, pa je zatvorio kafiće i restorane. Novinari i Đikić su na trenutak bili zadovoljni. Ali samo na trenutak, jer brzo su shvatili da još uvijek ima dosta prostora koji nije iskorišten. Recimo, škole. Pa su počeli tupiti o tome kako djeca i mladi prenose zarazu ("superširitelji"). OK, vlada je onda zatvorila srednje škole.

Plenković doslovno čini sve da udovolji zahtjevima ekstremista. Ne znam kako ih drukčije nazvati jer oni stvarno imaju ekstremističke zahtjeve: traže masovno zatvaranje, represiju. To je ekstremizam, pogotovo zato što ni za jednu od tih mjera nitko nije pitao kakve će imati rezultate.

Nakon svake novouvedene mjere zaraza se naglo proširila i smrtnost je dodatno porasla. Kao da oni stvarno žele da umre što više ljudi. Očito je da te mjere ne djeluju. To svaki put i sami priznaju jer traže uvođenje novih.

Normalna osoba bi, kada vidi da nešto ne funkcionira kako bi trebalo, onda ukinula tu mjeru. Ali ne naša vlada. Kada vide da dosadašnje mjere ne funkcioniraju ili čak pospješuju širenje zaraze, oni te mjere zadrže i još ih postrože. I još uz njih, dodaju nove, slične mjere za koje se već unaprijed može znati da će polučiti slične rezultate kao i sve dosadašnje.

Iskreno ne vjerujem da je to u interesu vlasti, mislim da su sve te mjere njima više tlaka i novi problemi. Očito je da oni rade pod pritiskom dijela znanstvene zajednice i medija. Mediji, kada se svi zajedno udruže, postaju strašno moćna sila koja će iskamčiti od vlasti što god poželi. Sada imamo prilike vidjeti kako to može strašno izgledati.

Koji je njihov interes u ovakvoj situaciji, pitate se? Očito im ne bi odgovaralo da se ukinu sve voodoo metode i da se Hrvatska vrati na postavke iz lipnja kada gotovo nije bilo umrlih s covidom. Kad bismo ukinuli maske i ponovno otvorili kafiće, restorane i noćne klubove, više ne bi bilo covida u tolikoj mjeri pa o čemu bi onda novinari pisali? Nadam se da ste primijetili s kakvim uzbuđenjem govore o smrti na dnevnicima svih nacionalnih televizija. Otkrili su da je smrt jako seksi i da to privlači ljude da ih prate. Mnogi građani su se navukli na brojanje umrlih kao klinci na drogu. Sve to je otišlo predaleko. Mislim da dobar dio Hrvatske ne bi imao smisla u životu da ne pogleda koliko je danas ljudi umrlo i koliko je danas novih crnih rekorda srušeno.

Mediji su našli svoj novi smisao - objavljivanje osmrtnica. Njima je u interesu da ovo potraje što dulje ili da ostane za stalno. A o "stručnjacima" da ne govorim. Za likove poput dr. Nesriće, Kolarića i Štagljara nikad ne bih čuo da nije ovog ludila. A sada ih gledamo svakodnevno, postali su najpopularnije osobe u zemlji. Mislite li da bi oni voljeli da se epidemija pobijedi pa da se oni vrate u svoju anonimnost? Ne bih rekao.

Zato, iako je očito da mjere ne djeluju, Vlada će ih nastaviti provoditi. I još će ih postrožiti. I još će uvesti nove. Ima još prostora. Osnovne škole uglavnom još uvijek rade, to treba zatvoriti. Dosta malih biznisa još uvijek radi - i to treba zatvoriti. Maske još uvijek nisu obavezne na svim otvorenim površinama - dobro, šta se čeka? Dajte nam da nosimo maske svuda i stalno! Imamo tek 90-ak umrlih dnevno, to nije ni stotinu. Dajte nam više mjera, strože mjere pa da show bude još veći. Strože mjere. Sada i odmah.