Moderni Robin Hood: Što se krije iza ideje o progresivnom oporezivanju?

1.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Moderni Robin Hood: Što se krije iza ideje o progresivnom oporezivanju?

Zavist je izvor najvećeg broja osobnih i društvenih promašaja. Sva ova priča oko toga kako je imovinska nejednakost problem počinje zavišću. Zašto bi bila moja briga što Bill Gates ima tristo puta više novca nego ja? Na koji način to mene čini manje sretnim? Što, treba da mu otmem pola pa da trošim? Tek onda bih bio proklet.

I ona priča o suosjećanju sa sirotinjom je šuplja. Kome smeta što je netko sirotinja, slobodan je pomoći. Ali ne, ja bih preko tuđih leđa spašavao sirotinju, da budem Robin Hood. Ta priča o dobrodušnom lopovu je puko romantiziranje vlastite ljenosti i zavisti. Lakše je dehumanizirati one koji imaju više pa onda od njih oteti. Robinu Hoodu je bila kratka koža na leđima pa mu se nije pokretao neki posao da zaposli sirotinju ili da zaradi proizvodeći nešto pa da dio da u dobrotvorne svrhe. Lijenost i zavist, to je ono što pokreće Robina Hooda u našim glavama.

Ako vam ovo gore izgleda kao banalizacija i ljuti vas, odlično. Znači, imam vašu pažnju. Što ustvari mislim pod ovim da je Robin Hood ljenčina? Taj lijeni Robin Hood smo u stvari mi svaki put kad nam zasmeta "nepravda" u društvu, ali nam je teško nešto miroljubivo učiniti da bismo tu "nepravdu" ispravili. Umjesto toga tražimo dežurnog krivca i pokušavamo ga dehumanizirati. Kada ga dehumaniziramo, onda je lakše od njega nešto i oteti. Ionako smo sebe uvjerili da je on do toga došao na nemoralan način. Dakle, u našoj svijesti to njemu u stvari ni ne pripada. Mi samo vraćamo drugima ono što im ionako pripada.

Kad stvari postavimo ovako, nije teško opravdati upotrebu fizičke sile protiv onih koji trenutno imaju više. Sljedeći korak je sebe uvjeriti kako sama činjenica da netko ima više od nas znači da je on do toga došao na nepošten način. Poslije tog koraka spremni smo podržati svaku nasilnu preraspodjelu dobara kojom se uzima od onih koji imaju više i daje onima koji imaju manje. Pod nasilnom ovdje podrazumijevam i zakonsku preraspodjelu jer i ona u sebi ima prijetnju silom.

Povijesnih primjera imamo pregršt. Ne moramo se pozivati na vjerojatno najekstremniji od svih kad su nacisti Židove bankare optužili za ekonomske nedaće Njemačke. Ne moramo se pozivati ni na svoju povijest kad su komunisti optužili "kulake" i buržoaziju za nedaće proletera i seoske sirotinje. Nakon toga uslijedio je krvavi pir, a sve pod plaštom uspostavljanja socijalne pravde preraspodjelom imovine. Dakle, ne moramo da se pozivamo na te krvave događaje. Ima robinhoodovske zavisi i lijenosti napretek svuda.

Možemo se zadržati u sadašnjem vremenu i prostoru. Kad ljude pitate zašto podržavaju oporezivanje, obično kažu da je to zato što žele pomoći sirotinji. Ali, ako je to tako, zar ne bismo i sami mogli dati jedan dio svojih prihoda sirotinji dobrovoljno, bez sile zakona? Odgovor koji na to tipično dobivam je: "Dao bih ja, ali drugi ne bi dali." Dakle, svatko bi dao, ali ne vjeruje da bi drugi dali. Ni ovo nije veliki problem. Ako smo iskreni da bismo dali, onda je potrebno samo ignorirati vlastitu sumnju prema drugima. Ako je točno da ljudi ne vjeruju da bi drugi dali u dobrotvorne svrhe i zato ni sami ne daju, ovo je očit primjer zavisti. "Eh, što bih ja nekome pomogao svojim sredstvima, a ostali da ne plate ništa?" To je mentalitet zavisti.

I ne samo da druge treba prisiliti da pomognu da mi slučano ne bismo bili "oštećeni", nego oni koji imaju više od nas trebaju i dati više nego mi. Ako ne daju, upotreba sila protiv njih je opravdana jer smo se prije toga psihički pripremili pričom u kojoj oni koji imaju više nikako to nisu mogli steći poštenim putem.

Odbijam ovako razmišljati. Moja pomoć drugome ne ovisi o tome koliko netko treći želi pomoći. Ne očekujem od bogatih da bilo koji dio svojih prihoda daju sirotinji ako to i sami ne žele. Ne vjerujem da je opravdano silom preraspoređivati imovinu i prihode. Vidio sam previše slučajeva traženja žrtvenog jarca za vlasite probleme da bih vjerovao da to vodi nečemu dobrom.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
O autoru
Predrag Rajšić je profesor ekonomije na sveučilištu Guelph u Ontariju, Kanada. Rođeni Petrinjac. U slobodno vrijeme piše blog "Loose Ends in Economics". >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: