Moglo bi biti i gore: Zamislite da je Leaković ministrica rada

Hrvatska demokratska zajednica vodi klijentelističku ekonomsku politiku koja se zasniva na vanjskom zaduživanju i cijeđenju poreznih obveznika te konstantnom povećavanju javne potrošnje. Da je takva politika loša ne trebamo puno raspravljati, dovoljno je pogledati podatke Eurostata i vidjeti da su nas po BDP-u po glavi stanovnika i osobnoj potrošnji prestigle sve članice Europske unije koje su nas donedavno gledale u leđa osim Bugarske, a samo je pitanje trenutka kad će nas i Bugarska prestići.

Znam da zvuči nevjerojatno, ali moglo bi biti i gore. Ako mi ne vjerujete, pogledajte izjave koje daje Karolina Leaković, povjerenica u sindikatu SDP-a i jedna od sudionica u izradi novog SDP-ovog programa, na svome Facebook profilu ili u intervjuima različitim medijima. Kad vidite njene bisere i ako uzmete u obzir da nisu šala (gospođa je 100% ozbiljna), shvatit ćete da bi zaista moglo biti i gore. Mogao je SDP biti na vlasti i tada bi vrlo vjerojatno Leaković bila ministrica rada i mirovinskog sustava. Probajte zamisliti to na trenutak.

"Trebalo bi jasno definirati i regulirati studentski rad te ga, putem inspekcije rada, nadzirati", kaže Leaković u nedavnom intervjuu za Novosti i dodaje: "Treba definirati maksimalni broj radnih sati za studente tjedno, iznos minimalne satnice, a radni odnos i sva prava iz njega detaljno regulirati ugovorom."

Zanimljivo je da ona, kao sindikalna povjerenica, toga očito nije ni svjesna, ali studentski rad već je reguliran (i prereguliran) praktički kao rad prema ugovoru na neodređeno. Inspekcija rada već nadzire studentski rad. Lani sam zapošljavao neke studente preko SC-a i morao sam za njih raditi satnicu koju su popunjavali baš poput svakog drugog radnika. U knjigovodstvu su mi gospođe rekle da inspekcija rada traži te dokumente. To stvarno nema smisla jer studentski rad se već kontrolira preko SC-a koji ima pravnu službu koja će intervenirati ukoliko se student požali da ga poslodavac izrabljuje. Međutim, popunjavanje satnice (radno vrijeme) služi kao dokaz da student nije radio više od dozvoljenog prema ZOR-u. Dakle, inspekcija rada već nadzire studentski rad i radno vrijeme studenta je već ograničeno, a poslodavac koji to prekrši bit će kažnjen isto kao da je to napravio s redovnim radnikom.

Problem kod takvih preregulacija je u tome što to samo iziskuje više papirologije i gubljenja vremena za studente i poslodavce. Kod mene su radili studenti fizički udaljeni od mene, znači iz drugih gradova, pa sam im zbog inspektorata morao slati poštom dokumente da upišu vrijeme provedeno na radu i potpišu, a ja sam svaki dokument morao pečatirati. Ne može se preko interneta jer potpis i pečat ne smiju biti fotokopirani.

Takvo maltretiranje nema smisla u stvarnosti i nikome ne pomaže jer ako neki radnik pristane raditi više nego što država dozvoljava, on će onda napisati u satnicu da je radio manje i opet ga država nije zaštitila. Ne znam kakav još dodatni "nadzor" gospođa Leaković želi, možda da se otvori posebna inspekcija za studentski rad? Možda da bude po jedan inspektor na svakog studenta pa da inspektor uživo nadzire studenta na poslu kako bi se uvjerio da nije riječ o eksploataciji?

Minimalna cijena studentskog rada je već određena u svakom SC-u, samo što ne postoji jedinstvena kao kod redovnog rada, a to je zapravo dobro. Studentski centri su ispravno zaključili da ne može isto vrijediti čišćenje snijega i web dizajn. Leaković ili nije informirana pa ne zna da su minimalne cijene već određene ili bi htjela sve poslove staviti pod isti nazivnik i tako napraviti istu grešku koju radi država s redovnim radom.

Gospođa Leaković jako voli riječ "eksploatacija" (izrabljivanje), ali ona može, ovisno o gledištu osobe koja je koristi, značiti bilo što. Za mene, ako je riječ o svjesnim odraslim ljudima koji svojevoljno postignu neki dogovor i ako se obje strane pridržavaju dogovora, nema govora o eksploataciji. Međutim, za mnoge socijaliste bilo koji rad je eksploatacija. Mene živo zanima što ona misli o svome radu u SDP-u.

Zamislite na trenutak da je ona ministrica rada. Kao da nam nije dosta besmislenih propisa i regulacija kojima se maltretiraju i radnici i poslodavci, zamislite kako bi bilo da nam na vlast dođe ovakva osoba koja ima fetiš na reguliranje i državnu kontrolu. Ja to ne želim ni zamisliti.