Ne podržavam ʼmoliteljeʼ pred bolnicama, ali njihova zabrana ne bi pomogla nikome

Neki ljudi, uključivši mene, mogli bi pomisliti kako nas je ova pandemija odnosno državna ograničavanja prava u vezi nje, osvijestila o našim pravima i slobodama. Nešto poput onog klišeja "tek kad izgubiš, shvatiš što si imao". Stvarno sam imao dojam da su ljudi općenito počeli više cijeniti neke vrijednosti poput kretanja, govora, izbora i svega sličnog što smo zapravo gotovo svi uzimali zdravo za gotovo.

Većina medija prenijela je vijest kako Španjolska planira uvesti zatvorske kazne za prosvjednike koji "maltretiraju žene ispred bolnica u kojima se obavljaju pobačaji". To još uvijek nije stupilo na snagu, no izgledno je da će u vrlo kratkom roku postati zakon s obzirom da je prošao u zakonsku proceduru s 204 glasa za, 144 protiv i bez suzdržanih u španjolskom parlamentu. Vjerujem kako će ta priča završiti i na Europskom sudu za ljudska prava, no prvo treba pričekati da zaista takav zakon stupi na snagu.

Prvo, ovo nije tekst o pobačaju. Da se razumijemo, ni ta zabrana koju donose španjolski zastupnici nema puno veze sa samim pobačajem.

Na prvotni šok to je kod naših medija, ali i kod čitatelja izazvalo oduševljenje. Mislite da ćete ovako spriječiti eventualno omalovažavanje i vrijeđanje žena ispred bolnica koje idu na jedan težak medicinski zahvat? Mislite da ćete ovako spriječiti osobe u naumu da mole i da se okupljaju u javnosti? Pa tek će se sad okupljati i moliti te će još iskoristiti takav zakon da sebe prikažu kao žrtvama.

I opet će se dogoditi ista priča, a to je da one osobe za koje se zastupnici navodno bore – najviše plate tu "borbu". Uostalom, možemo li govoriti uopće o omalovažavanju i vrijeđanju kada par ljudi stoji ispred bolnice i moli? Ne remete javni red i mir, stoje, pričaju tj. mole. Odmah ističem kako se ja ne slažem s tim što takve osobe to rade niti ih u tome na bilo koji način podržavam. Štoviše, mislim da gube vrijeme i da mogu raditi puno korisnije stvari, no imam li ja onda pravo njih u tome sprječavati i zabranjivati im nešto čisto zato jer se razilazimo u pojedinim pitanjima i svjetonazorima?

Zašto bih ja mislio da ja imam pravo stajati ispred bolnice i pričati s ekipom, a oni to isto pravo nemaju?

Ovdje je, naravno, riječ o povredi temeljnih ljudskih prava - prava na slobodu govora i prava na okupljanje. Jedan narod u Europskoj uniji ta dva temeljna prava na kojima počiva među ostalim i sama Europska unija i njezina pravna stečevina krene ograničavati (i to ovaj put neovisno o covidu) i što se dogodi kod nas? Mi to slavimo? Ozbiljno? Zar i nakon lockdowna? Što, stvarno ništa nismo naučili?

Dakle, ljudi se okupe ispred bolnice i mole. Svatko to ima pravo i treba imati pravo u jednoj demokratskoj i europskoj državi. Skupite ekipu i odite ispred bolnice - pričajte cijeli tjedan, mjesec dana, godinu dana, koliko god želite. Na to imate pravo. Ukoliko žele stajati ispred bolnice i moliti odnosno govoriti, na to jednostavno imaju pravo. O tome da se imaju pravo okupljati također. Naravno, do određene mjere (buka i sl.), kada to već treba prijavljivati policiji itd., ali je sve OK dok nema nasilja. To je jednostavno tako u demokratskim zemljama. Uostalom, ukoliko Vas netko počne vrijeđati izravno, uvijek imate pravo na tužbu protiv te osobe.

Nametanje vlastitih stavova i svjetonazora drugim osobama čisto zato što se ne slažete s njima imamo u Saudijskoj Arabiji, Sjevernoj Koreji, većini afričkih zemalja, Rusiji, Bjelorusiji, Kini itd. Zar želimo težiti takvoj "demokraciji"?

Zašto je to bitno? Zato što se sutradan može dogoditi suprotna situacija gdje će na vlasti biti oni koji su dijametralno suprotni vašim stajalištima pa će onda oni vaša temeljna prava i slobode ograničavati na način da će propisivati što se smije govoriti, a što ne smije. I imate li pravo s ekipom otići van iza 22 sata ili nemate.

Napominjem, ovo nema veze sa abortusom koji uopće nije tema ovog članka. Tema je da pojedini mediji slave ograničavanja prava govora i okupljanja u Europskoj uniji. I još gore, imaju veliku podršku javnosti u tome.

Također moram priznat kako me nije šokirala činjenica da su mnogobrojne feminističke organizacije u Španjolskoj pozdravile ovu odluku. Feminizam nažalost gubi značaj kakav je nekoć davno imao kada su se žene upravo borile za pravo slobode govora da bi im danas njihove kolegice jednako tako to ograničavale.

Siguran sam da neovisno o ikakvom stajalištu, ne biste voljeli da vam netko brani da se vidite s ekipom u gradu ispred škole, bolnice, ispod sata ili negdje drugdje. Ili još gore, da vam netko brani nešto govoriti. To smo sve već nažalost jednom prošli i platili jako skupo da bismo danas došli do toga da se može slobodno govoriti i kretati (izuzev mjera zbog korone, ali to nije ni tema sad). Zato pripazite sljedeći put kada tako olako podupirete nešto tako opasno kao što je ograničavanje temeljnih ljudskih prava i sloboda.