Razvoj umjetne inteligencije omogućava brzu i efikasnu obradu ogromnog broja podataka, njihovo procesuiranje i sve moguće računalne operacije. To je potaknulo znanstvenike koji još uvijek sanjaju o novim mogućnostima planske socijalističke ekonomije, ovaj put uz pomoć AI tehnologije.

Austrijski ekonomist Ludwig von Mises je početkom 1920-ih objasnio nikad osporenu teoriju da je fatalna boljka socijalizma nemogućnost izračuna realnih cijena. Ako nema slobodnog tržišta, ako država određuje cijene robe i usluga, onda proizvođači i trgovci ne primaju signale potrošača o tome koje su usluge potrebnije i gdje je veća potreba. Prema tome, državni centralni planeri ne mogu znati što treba proizvoditi, a što ne; u kojoj industriji treba zaposliti više ljudi, a u kojoj manje manje; u koje trgovine treba poslati više određenih proizvoda, a manje drugih. Morat će nasumično odlučivati o ovim stvarima, što mora dovesti do konstantnih nestašica i viškova, a to posljedično dovodi do gospodarske stagnacije i siromaštva, tvrdio je Mises.

Njegovu kritiku socijalizma lijevi ekonomisti su ozbiljno shvatili te su tražili načine kako će državna vlast u planskoj ekonomiji odgovoriti na taj izazov. U Sovjetskom Savezu bili su zaposleni desetci tisuća službenika čiji je jedini posao bio prikupljati podatke o količini prodanih artikala s različitih područja. Međutim, birokracija je toliko troma i spora po svojoj prirodi, da nisu mogli nikako pogoditi želje potrošača u pravom trenutku, tako da su nestašice, redovi pred trgovinama za najosnovnije namirnice i racionalizacije bili svakodnevica.

Sada, kad imamo umjetnu inteligenciju, ljudi koji i dalje ne razumiju posve kako ekonomija funkcionira i sanjaju o središnjem planeru, misle da bi AI mogao biti rješenje tom nedostatku socijalizma na koji je Mises ukazao. Po njima, umjetna inteligencija može biti programirana da prikuplja mnoštvo podataka s terena i na toj osnovi država može donositi odluke i planirati gospodarstvo. Nekoliko ozbiljnih studija je u zadnjih 5 godina objavljeno na tu temu.

Primjerice, američki profesor prava Ted Parson je predstavio Max, AI model koji prekriva tržišta pigouvijevskim prilagodbama cijena - porezi ovdje, subvencije ondje - sve dok se svaka eksternalija ne neutralizira. Računalni znanstvenik Spyridon Samothrakis predlaže mrežu podatkovnih središta i planera kako bi vodio ekonomsku koordinaciju, raspodjelu resursa i proizvodnju. Ekonomist Leo Schlichter tvrdi da bi sustav umjetne inteligencije mogao smanjiti proizvodnju, poštovati ekološka ograničenja i zadovoljiti ljudske potrebe putem participativnih nadzornih ploča i petlji povratnih informacija. Njihov je stav jednostavan: umjetna inteligencija može pomoći u zamjeni funkcije cijena i slobodnog tržišta koje ih generira.

Ne tako brzo, odgovaraju ekonomisti Marian L. Tupy i Peter Boettke u članku nedavno objavljenom u Wall Street Journalu.

Naime, umjetna inteligencija je dobra u prikupljanju velike količine podataka iz prošlosti. Ali planiranje se odnosi na budućnost. Umjetna inteligencija može eventualno prepoznati određene trendove na tržištu, ali ona ne može predvidjeti kada i kako će se dogoditi promjena tih trendova u budućnosti. Ne može predvidjeti inovacije do kojih će sigurno doći i koje mijenjaju ne samo trendove, već i čine da cijela tržišta nestaju i stvaraju se nova.

"Slobodna tržišta, nasuprot tome, kontinuirano proizvode stvarne i pouzdane informacije o cijenama. To se događa kroz međudjelovanje triju P-jeva (property rights = privatno vlasništvo, prices = cijene i profit & loss = dobitak i gubitak). Te institucije prisiljavaju sudionike da se uključe u igru ​​- snoseći stvarne troškove za pogreške i zarađujući profit za točna predviđanja. Simulirana tržišta ne mogu replicirati ovu povratnu informaciju. Bez posljedica, algoritamski izlazi ne uspijevaju izazvati prave procjene ili značajne prilagodbe ponašanja.

Ekonomski prvaci umjetne inteligencije brkaju obradu podataka s otkrićima i previđaju kako poticaji oblikuju podatke koje umjetna inteligencija prima. Ako politički akteri utječu na cijene, tada je unos u algoritme već iskrivljen. "Smeće unutra, smeće van" i dalje vrijedi - samo što se sada smeće brže obrađuje i pakira u tehnički žargon. Umjetna inteligencija može izgledati precizno, ali ima iste crne točke koje su uništavale prethodne napore centralnog planiranja.

Ključno je da tržišta koordiniraju postojeće znanje i generiraju nove informacije. Sustav cijena otkriva skrivene nedostatke i pomaže u otkrivanju neiskorištenih prilika. Taj proces otkrivanja je motor rasta. Centralno planiranje od strane birokrata ili algoritama ne može ga zamijeniti. Kao što je Friedrich Hayek primijetio, "vrijednost slobode počiva na prilikama koje pruža za nepredviđene i nepredvidive radnje".

Ekonomija i inženjerstvo ne mogu se međusobno zamijeniti. Ako alokacija postane tehnički problem, a umjetna inteligencija rješenje, društvo može preusmjeriti talente s istraživanja na optimizaciju. Ali prosperitet ovisi o eksperimentiranju, a ne o izvršenju nacrta. Ekonomisti bi trebali prihvatiti ono što je Hayek nazvao katalaksijom - red rođen iz razmjene među strancima, od kojih svaki teži novim ciljevima s razvijajućim sredstvima. Centralizirana inteligencija zamrzava taj proces, zamjenjujući dinamičnu evoluciju rigidnošću.

Umjetna inteligencija je moćan alat za prepoznavanje obrazaca i poboljšanje procesa. Ali ne može zamijeniti slobodna tržišta. Ne može generirati stvarne cijene, uzeti u obzir oportunitetne troškove ili snositi poduzetnički rizik. Ekonomska vitalnost i dalje ovisi o slobodnoj razmjeni, a ne o rutinama optimizacije koje se izvode u sterilnim podatkovnim centrima. Umjesto oživljavanja centralnog planiranja s umjetnom inteligencijom, kreatori politika trebali bi se usredotočiti na jačanje institucionalnih temelja koji omogućuju stvarnu koordinaciju tržišta", zaključuju autori.