Na današnji dan 1980. umro je najveći likvidator komunista s ovih prostora

4.5.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Zelena ljevica ima previše povjerenja u HDZ i Bandića. Svi njihovi prijedlozi već su isprobani i propali
Građani Teksasa na referendumu izglasali da u Ustav uđe zabrana uvođenja poreza na dohodak
Top 5 najnebuloznijih ekonomskih zabluda u Hrvata
Zašto je dobro što su demokrati osvojili većinu u Kongresu
Dobili su povišicu minimalca, sad se čude što dobivaju otkaze ʼbez razlogaʼ
HSLS-ov prijedlog: Otpustiti 10 posto nastavnika, ostalima povećati osnovicu i koeficijent
Novinarka koja je napadala ʼuvozni lobiʼ sada se žali što ne može naći uvozne proizvode u trgovinama
Najbolje ćete zaštititi hrvatsku obitelj ako je pustite na miru
Libertarijanci imaju prvog kongresmena u povijesti: Amash objavio i kandidaturu za predsjednika SAD-a
Michigan postao 10. američka država koja je legalizirala marihuanu
Je li ovaj ekonomski analitičar dao najbolji prijedlog rješenja za zdravstvo?
Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?
Bunjac konačno ima ozbiljnu konkurenciju, ali ne u Hrvatskoj nego u susjedstvu
Drug Kovačević očito misli da su žene niža i hendikepirana bića
Evo što su američki novinari pisali o Hitleru i Mussoliniju prije početka WW2
Zašto Hrvati romantiziraju Orbana?
Ovaj lik je car: Bio je potpredsjednik antireformske vlade, a sada se sjetio da Hrvatska treba reforme
Tko je Abiy Ahmed, etiopljanski premijer koji je osvojio Nobela za mir?
Domoljub je svatko tko ostaje u Hrvatskoj, a nije uhljeb
Mate Mijić tvrdi da političar ne može biti katolik ako ne glasa za zabranu pobačaja. Nije u pravu...

Na današnji dan 1980. umro je najveći likvidator komunista s ovih prostora


PIŠE Mario Nakić

Drugovi i drugarice, umro je drug Tito. Na današnji dan, 4. svibnja 1980. cijela je Jugoslavija bila u suzama. To je bio jedan od onih dirljivih trenutaka u našoj povijesti kojih se naša javnost voli prisjećati. Jedinstvo. Bratstvo i jedinstvo.

Tito je bio "jedan od glavnih pokretača antifašističke borbe, pokretač narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije, čovjek koji je industrijalizirao i opismenio dotad zaostalu Jugoslaviju"...i, povrh svega, bio je velik čovjek. Jer imao je najveći sprovod.

To su, ukratko, stvari koje danas čitamo u hrvatskim medijima. Nije da su nešto izlagali jer drug Tito je zaista imao veliku paradu na sprovodu uz čitav niz visokih dužnosnika iz cijelog svijeta. Vau! Novinar Indexa ističe da je bio "uvjereni komunist i antifašist", novinari portala 100posto se čude mladima koji "ne znaju dovoljno o antifašističkom vođi". A kako je to moguće kad su upravo novinari proveli pola prošle godine uvjeravajući javnost u dobrote i uzvišenost Njegovog lika i djela?

Ja bih, uz sve navedene Titove zasluge, podsjetio na još jednu, onu kojoj se ne pridaje dovoljno pažnje, a možda bi trebalo. Tito je bio najveći krvnik komunista u povijesti ovih prostora.

Krenimo od početka. Tito je stupio na čelo Komunističke partije Jugoslavije prije samog početka Drugog svjetskog rata zahvaljujući čuvenoj Staljinovoj čistki. Gotovo svaki veliki komunistički vođa na čelo partije je došao na manje-više isti način - likvidiranjem svojih neistomišljenika u istoj partiji. Pa zašto bi naš drug Tito bio iznimka?

Tijekom Staljinove čistke, od 1937. do 1939. godine, u Moskvi je strijeljano cijelo dotadašnje vodstvo KPJ. Neki povjesničari tvrde da ih je Tito "cinkao" Staljinu da su "trockisti", a Staljin se rješavao takvog kadra diljem Europe. Od oko 900 komunista s područja cijele Jugoslavije, uhićeno je najmanje 800. Od toga je gulage preživjelo samo njih 40-ak. Ubijeno je između 600 i 700, među kojima su bili i dotadašnji generalni sekretari: Filip Filipović, Sima Marković, Đuro Cvijić, Jovan Mališić i Milan Gorkić. Da stvar bude gora, isti ti ljudi su od početka podržavali Staljinovu čistku, da bi onda stradali od nje.

Međutim, jugoslavenski komunisti, koji su se u tom trenutku našli usred Građanskog rata u Španjolskoj, na konferenciji u Barceloni izjasnili su se protiv Titovog preuzimanja KPJ i za mjesto glavnog sekretara imenovali su Blagoja Parovića. Oni su zbog toga optuženi za "trockizam", a Parović je ubijen kod Madrida u nerazjašnjenim okolnostima. Josip Broz je u Moskvi potpisao izjavu u kojoj se negativno izjašnjava o svojim dotadašnjim suradnicima i 1939. od strane Komiterne biva imenovan generalnim sekretarom KPJ.

Nakon Drugog svjetskog rata za Tita i KPJ počinju novi problemi. Do 1948. trudili su se biti što privrženiji Staljinu, ali Josif Staljin im nije vjerovao. Uslijed zaoštravanja odnosa s Moskvom (mi smo učili kako je Tito rekao Staljinu "NE" iako danas neki povjesničari tvrde da je bilo zapravo suprotno, ali rezultat je isti), Tito započinje svoju čistku u redovima KPJ. Nije likvidirao i zatvarao samo otvorene staljiniste, većina je bila zapravo zbunjena jer su dotad mislili da trebaju maksimalno podržavati Staljina u svemu. Povjesničar Martin Prevšić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju situaciju 1948. godine opisuje riječima:

"Kako se sukob zaoštravao, tako je bilo sve manje tolerancije za prosovjetska stajališta. Čak i za zbunjenost, a takvih je bilo mnogo, jer članovima Partije nije bilo jasno kako nakon tri godine intenzivne staljinizacije odjednom SSSR i Staljin više nisu, da tako kažem, uzori. Ratna psihoza, strah, staljinistički mentalitet, pa čak i osobni motivi bili su pokretači čistke koja je zahvatila više od 17 tisuća ljudi interniranih u logore. Izbačenih iz Partije i na razne druge načine kažnjenih članova Partije bilo je puno više. I sam Goli otok otvoren je u ljeto 1949., kad je vrhu Partije postalo jasno da pomirenja neće biti i da se odnosi mogu samo pogoršavati...To je posebno tragična epizoda Golog otoka i signal koliko je surov bio obračun sa Staljinovim pristašama, i kakva je zapravo tada bila staljinistička narav jugoslavenskih komunista. Bez obzira na njihovu podršku Staljinu, zapanjujuća je činjenica da su ti ljudi teško maltretirani, ponižavani, zapravo uništavani. Bilo je tu devet sudionika Oktobarske revolucije, 25 boraca građanskog rata u Španjolskoj, tzv. Španaca, mnogi osnivači KPJ, generali, ministri, narodni heroji...Tito se bojao da bi svi oni mogli biti jezgra nove KPJ, posebno stari komunisti, pa su izolirani u poseban logor na Golom otoku. Teško je to danas predočiti. Da se heroje sa Sutjeske ili sudionike Oktobarske revolucije tjera da tuku jedni druge."

Ukupno je do 1952. godine uhićeno preko 270.000 ljudi u Jugoslaviji, među kojima su bili i oni koje se sumnjičilo za nacionalizam i oni koje se sumnjičilo za staljinizam. Oko 5.000 komunista emigriralo je u SSSR kako bi izbjegli likvidaciju ili Goli otok.

Iako je i ustaški poglavnik Ante Pavelić tijekom svoje diktature u 2. svjetskom ratu zatvarao i likvidirao komuniste, on se više usredotočio na svoje "neprijatelje" koji nisu imali veze s politikom - a to su bili random Srbi, Židovi, Romi...Ako ćemo gledati isključivo uhićivanje komunista izvan ratnih borbi, onda je Tito ipak šampion. To je zasluga koja mu se rijetko priznaje. Ni mnogi današnji ljubitelji Njegovog lika i djela možda ne bi preživjeli da je On sada živ.

 

Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: