Svjedoci smo povratka retorike s početka 1990-ih iako nema rata, nema nikakve prijetnje ratom, a Srba je višestruko manje.

Još prije desetak godina, da ste negdje čuli izraze "četnici", "srbočetnici", "jugokomunisti" ili "lojalni Srbi" - vjerojatno bi bila neka zajebancija. To su bili izrazi iz prve polovine 1990-ih kad su se koristili u politici i medijima, da bi nakon rata otišli u zaborav.

Posljednjih par godina, opet slušamo iste izraze u medijima, politici, na društvenim mrežama...I nije zajebancija. Što se dogodilo?

I dok za 1990-e postoji realno opravdanje - bili smo u nametnutom ratu, groznom ratu, pod agresijom. Na području RH tada je živjelo oko 12 posto Srba i većina njih nije htjela prihvatiti neovisnu Hrvatsku. Imali su podršku iz Srbije i od JNA, što je bilo ključno za oružani ustanak. Srbi na neokupiranom području morali su se vraški truditi da dokažu svojim susjedima lojalnost prema hrvatskoj državi, inače bi imali gadnih problema. Oni koji su se uspjeli dokazati, za njih bi se reklo da su "lojalni Srbi" ili "naši Srbi", "dobri Srbi" i sl. Ostali su bili srbočetnici.

OK, za sve to postoji razumno opravdanje i sve je to imalo svoje realne razloge u tadašnjim okolnostima, ali ovo danas izgleda kao neki izrazito loš SF film. Oko 4 posto stanovništva Hrvatske danas čine Srbi, nema rata niti ikakve realne prijetnje od izbijanja bilo kakvog oružanog ustanka, Srbija opet ima gadno vodstvo, ali ni približno toliku moć kao 1990., plus njihov je trenutno najveći problem kako objasniti svojim građanima da je Kosovo izgubljeno. Nema, dakle, nikakvih prijetnji za Hrvatsku od Srba danas, ali svejedno, opet se osjeća onaj isti animozitet i netrpeljivost kao 1990-ih. Možda čak i veći nego tada. To ne mogu nikako razumjeti.

Srbi danas, ponovno, moraju dokazivati svoju lojalnost hrvatskoj državi kao 1991. Ne očekuje se niti od jednog Hrvata da dokazuje koliko voli i poštuje Hrvatsku. Nitko neće provjeravati mene što ja radim dok svira himna niti će mi itko prigovoriti za sjedenje. Zašto? Imam hrvatsko ime i prezime, jasno. Da se slučajno zovem, recimo, Jovo Jovanović, sad bi mjerili domoljublje u svakoj mojoj rečenici, u svakom slovu.

Kako je do toga došlo? Što je bio taj "trigger" za ponovno buđenje ratne antisrpske retorike u Hrvatskoj? Zna li tko? Volio bih da svoja mišljenja o tome napišete u komentarima na našoj Facebook stranici jer ja stvarno nemam ideje. Znam da je tome uvelike pridonijela poplava raznih desničarskih portala koji do prije 5 godina nisu ni postojali. Danas ih ima najmanje 10 i svi se ponašaju kao da je 1991. pa treba konstantno mobilizirati ljude da budu spremni za uzeti pušku i odlazak na frontu. OK, ima nabrijanih luđaka, to je jasno, ima ih svuda, ali ovakve stvari posljednjih godina masovno Hrvati puše. Zašto?

Nemoguće je oteti se dojmu da se to događa zato što nekim ljudima to odgovara, prvenstveno mislim na hrvatsku vlast. Dok su građani zaokupljeni Srbima, neće se buniti protiv korumpirane hrvatske vlasti. Jer ćemo ih uvijek podsjetiti da bi moglo biti puno gore. Mogli bi imati, recimo, nekog Srbina na vlasti, zamisli to. Ovako su naši pa je dobro kakvi god bili.

Samo tijekom zadnjih 8 godina Hrvatsku je trajno napustilo oko 350.000 Hrvata. Za usporedbu, godine 1994. u Hrvatskoj je bilo oko 360.000 izbjeglica s okupiranih hrvatskih područja i iz BiH. Ispada da su hrvatske vlasti, dakle vlasti države čije vi poštovanje od drugih zahtijevate, otjerale iz zemlje otprilike jednako ljudi kao JNA. Kad bismo dodali i činjenicu da se desetljećima provodi antipoticajna politika prema obiteljima i rađanju djece, koja je dovela i do izrazito negativne stope nataliteta, možemo reći da je hrvatska država čak i više naštetila hrvatskom narodu od okupatorske vojske 1990-ih. Razlika je samo u tome što su tadašnje izbjeglice u velikoj mjeri vraćene svojim domovima nakon 1995., a ovi što su otišli 2010-ih vjerojatno se neće vratiti nikada.

Za još jednu usporedbu, budući da nas iz susjedne Srbije često vole podsjetiti na ono što oni nazivaju "protjerivanje" stanovništva tijekom Oluje, da je ova država "protjerala" skoro dvostruko više ljudi 2010-ih nego 1995. tijekom Oluje. Naravno, nisu svi koji su otišli 2010-ih samo Hrvati, ali velika većina je hrvatske nacionalnosti. A to nisu učinili Srbi, to nisu učinili srbočetnički okupator potpomognut jugokomunističkom JNA, nego naši ljudi, čistokrvni hrvatine koje ste vi birali na izborima. To je naša država koju bismo trebali poštivati, kojoj trebamo biti zahvalni što je uopće imamo jer tko zna, mogli smo imati nekog Srbina na vlasti koji bi protjerao...stotine tisuća ljudi kao oni?

Domoljublje u većem dijelu svijeta, samo po sebi, nije ništa loše nego dobro i potrebno. Ali domoljublje u Hrvatskoj očito ne može bez nacionalizma i iracionalne mržnje. Ovaj narod izgleda da nema osjećaja za granicu kad domoljublje prelazi u toksični nacionalizam. On nije štetan za naše susjede ili sugrađane srpske nacionalnosti. On je štetan za nas, za Hrvate koji od njega ne vide što se događa. Ne vide pljačku zemlje, naroda, radnog stanovništva, a sve u ime domoljublja. Svaki put kad na televiziji vidite da se netko poziva na Domovinski rat i domoljublje, provjerite stanje na računu i novčanike. Vrlo vjerojatno je riječ o spinu da skrene pažnju s pljačke poreznih obveznika.