Zakoni protiv govora mržnje na koncu sankcioniraju pripadnike manjina i one koji se bore protiv širenja mržnje

22.1.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Prvi amandman nema nikakvog utjecaja na privatni sektor, ali to ne znači da ne trebamo koristiti druge legitimne načine za osiguravanje slobode govora na društvenim mrežama.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Zakoni protiv govora mržnje na koncu sankcioniraju pripadnike manjina i one koji se bore protiv širenja mržnje

Prvi amandman nema nikakvog utjecaja na privatni sektor, ali to ne znači da ne trebamo koristiti druge legitimne načine za osiguravanje slobode govora na društvenim mrežama.
PIŠE Mario Nakić

Govor mržnje i sloboda govora - ponovno aktualna tema u Hrvatskoj, nakon što je Vlada najavila kontroverzni "Zakon o ponašanju na internetu" kojim se planira ograničiti slobodu komentiranja na društvenim mrežama. Ovakav zakon zadire u ljudska prava, ne samo zbog slobode govora, već i zbog činjenice da je riječ o državnom zadiranju u privatne odnose između privatne kompanije, koja je vlasnik društvene mreže, i njenih korisnika.

Korisnici Facebooka, na primjer, svojevoljno su pristali na uvjete ponašanja na Facebooku koje je ta privatna tvrtka odredila, onog trenutka kad su kliknuli "pristajem" ispod uvjeta korištenja prilikom registracije profila. Ne ulazim sad u to koliko ljudi uopće pročita te uvjete, činjenica je da smo na njih pristali ako smo kliknuli "pristajem". Nismo morali. Nitko nije prisiljen ni obavezan koristiti Facebook, to je stvar naše dobre volje.

Facebook, Twitter, Youtube i druge društvene mreže i internetski servisi temelje se na najosnovnijim tržišnim zakonima o ponuđaču i korisniku usluge te njihovoj dobrovoljnoj interakciji, suradnji. Usprkos tome, rastu pritisci vlada diljem svijeta na društvene mreže jer države traže kontrolu nad onim što korisnici objavljuju. Političarima se ne sviđa tolika sloboda na internetu bez njihove kontrole. Pa su uveli razne antitržišne regulacije. Njemačka već ima zakon koji predviđa veliku novčanu kaznu za vlasnike društvenih mreža ako ne uklone govor koji je kažnjiv po njemačkom zakonu. Dakle, umjesto da progoni onoga tko je autor tog govora, državi je lakše kazniti vlasnika platforme na kojoj je korisnik to izjavio. Takvi pritisci dovode do postrožavanja kriterija na društvenim mrežama te su prisilili njihove vlasnike da pojačaju kontrolu nad sadržajem koji korisnici objavljuju.

Sad će i Hrvatska uvesti takav zakon, ali će naša vlada, osim kažnjavanja društvenih mreža (jer to vjerojatno neće ići lako - postoji i međunarodno pravo), uvesti kažnjavanje administratora stranica na Facebooku gdje se primijete neželjeni komentari.

Nadine Strossen je poznata američka aktivistica borbe za ljudska prava, bila je dugogodišnja predsjednica organizacije za zaštitu građanskih prava ACLU, a danas je profesorica na pravnom fakultetu sveučilišta u Manhattanu, New York. Židovka čiji je otac stradao u Holokaustu, a zastupala je 1990-ih neonaciste u pravnoj bitci za pravo da slobodno marširaju. Podsjećamo, Nadine i ACLU su dobili tu bitku i Vrhovni sud je presudio da Prvi amandman američkog Ustava štiti i pravo neonacista na mirno okupljanje i javno izražavanje svojih političkih stavova. Nedavno je objavila knjigu "Mržnja - zašto joj se trebamo suprotstaviti slobodom govora, a ne cenzurom". U intervjuu za Reason TV, objasnila je neke zanimljive stvari koje se tiču i slobode govora na društvenim mrežama.

"U SAD-u ne dozvoljavamo da govor bude cenzuriran samo zato što ga oni koji imaju moć smatraju govorom mržnje, ali govor s porukom mržnje može biti kažnjen ako je u točno određenom kontekstu direktno nanio točno određenu štetu nekome. Da bi netko bio kažnjen zbog govora mržnje, mora se dokazati njegova namjera da svojim govorom dovede do nasilja koje je nanijelo štetu nekoj osobi ili skupini ljudi.

Američki vrhovni suci svih ideoloških pozadina - od ljevice do desnice - konstantno su rušili svaki zakon i propis koji bi bio na štetu slobode govora jer se slažu da je ona temelj našeg društva. Ali usprkos tome, mnoga sveučilišta su donijela propise koji su protivni slobodi govora, samo su im promijenili nazive. Više ih ne nazivaju propisi protiv govora, nakon što je ACLU sve takve propise osudila, sada ih nazivaju propisima civilnog društva, što je prilično preuveličan i distorziran koncept zaštite rasnih i drugih manjina od maltretiranja."

Strossen je u svojoj knjizi iznijela niz primjera iz europskih država, koje imaju zakone protiv govora mržnje, gdje se pokazalo da su ti zakoni na kraju služili za ušutkavanje onih koji se bore protiv mržnje.

"Svaki zakon protiv govora mržnje na koncu služi nedemokratskim političkim snagama u društvu, kao što i zakoni protiv droge služe narko bossovima. Kod zakona o govoru mržnje problem je još veći zato što je njihov koncept subjektivan i ovisi o stavovima onoga tko prosuđuje. Mržnja je emocija. Ono što jedna osoba mrzi, druga osoba voli. Oni koji provode zakone kod takvih zakona dobivaju mogućnost da se koriste vlastitim vrijednostima u donošenju odluka čiji je govor prikladan, a čiji nije. A ti ljudi su podložni utjecaju javnosti i volji većine, što znači da neće gledati na ljudska prava pojedinca ako većina želi da bude osuđen. Na taj način u pravilu stradaju pripadnici manjina."

Na primjer, zakon koji je 1965. u Velikoj Britaniji uveden protiv nacizma, ali je na njegovoj osnovi dosad osuđeno više aktivista protiv nacizma nego ljubitelja nacizma. Također, u Francuskoj je na osnovu tog zakona osuđena aktivistica za LGBT prava, a njemačkom ministru pravosuđa je Twitter obrisao jedan status - kao govor mržnje zbog korištenja riječi "idiot" prilikom opisivanja antiimigranata.

"Slažem se potpuno sa svima koji tvrde da ima puno diskriminacije u našem društvu. Baš radi toga smatram da trebamo odbiti svaku ideju da predamo moć pojedincima iz takvog, diskriminatorskog društva, da sami biraju što je prikladno reći, a što je opasno. Jer njihove vrijednosti će uvijek biti onakve kakve su vrijednosti većinskog dijela stanovništva."

Što se tiče govora na platformama koje su u privatnom vlasništvu, poput Facebooka i Twittera, Ustav nema nadležnost.

"Prvi amandman, kao i većina ostalih ustavnih amandmana u SAD-u, nema nikakvog utjecaja na privatni sektor. Ali to ne znači da ne trebamo koristiti druge legitimne načine da se borimo za slobodu govora i na privatnim platformama, pogotovo zato što one imaju toliko veliku moć.

Način na koji Facebook postavlja svoju politiku protiv govora mržnje i način na koji provodi tu politiku je primjer za udžbenike kako dobre namjere mogu rezultirati neizbježnim problemima. Sada blokiraju LGBT skupine zato što koriste riječi poput 'peder'. Blokiraju i kritičare mržnje ako iskoriste takve riječi u argumentiranju svoje kritike. Korisnici se trebaju izboriti za bolji tretman i veću slobodu, korisnici imaju tu moć i to je jedini način kad je riječ o privatnim tvrtkama. Ali to je teško s obzirom na političke pritiske u posljednje vrijeme", objašnjava Strossen.

 

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza odgovora onih koji su bili voljni da odgovore na pitanja Liberala

[ANKETA] EU izbori: Za koga ćete glasati?

Ljudska prava

PIŠE: TOMISLAV STIPIĆ

Kako je jedan vrsni pisac zaradio hrpu uvreda i prijetnji samo zbog jedne alegorije

Slobodni pisci jamac su slobodne Hrvatske

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prvo im je smetao uvoz, a sad im smeta i izvoz. Jesu li oni uopće svjesni koliko je međunarodna trgovina bitna za svako gospodarstvo, pa tako i hrvatsko?

Zašto, pobogu, nekim ljudima smeta trgovinski sporazum o slobodnom izvozu?

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stariji od 65 godina šire čak 7 puta više lažnih vijesti nego mladi. Ništa ne korelira sa širenjem dezinformacija tako dobro kao dob.

Istraživanje otkrilo: Što ste stariji, veće su šanse da ćete pasti na lažne vijesti

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokazalo se da Beljak ne zna ni što se proizvodi i izvozi iz njegovog grada, a on je gradonačelnik.

Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kandidat Mosta za EU parlament Ivan Prskalo tvrdi jedno, a njegova kolegica s liste Ines Strenja sasvim drugo.

[ANKETA] Kojem Mostu vjerujete?

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji su pet godina ponavljali priču kako pčele izumiru, a cijelo to vrijeme broj pčela u svijetu se povećavao.

Mit o izumiranju pčela (a u zadnje vrijeme i ostalih kukaca)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

SDP-ov 'James Bond' ukrao je Varteksov slogan bez pitanja i koristi ga u svojoj političkoj kampanji, ali to čak nije najgore u ovoj priči...

Je li Maras zaboravio kako se odnosio prema Bakiću dok je bio ministar?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovi ljudi su najzaslužniji za ovakav uspjeh hrvatske brodogradnje i još traže od države da nastavi s istim modelom kao i dosad.

Radnici Uljanika štrajkaju, nije ih briga za brodove. Neka Amsterdamska koalicija plati brodovlasnika!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više nije moguće ni izraziti saučešće s obiteljima stradalih u terorističkom napadu, a da vas nakon toga ne napadnu horde SJW-a ove ili one boje - jer niste izabrali najbolju riječ.

Hrvatski konzervativci optužuju Obamu i Clinton za vrijeđanje kršćana. Koliko njihove optužbe imaju smisla?

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Predsjednik popularne američke zaklade za ekonomsku edukaciju posjetio je Dubrovnik i objavio tekst o njegovoj bogatoj povijesti.

Dubrovačka Republika - dragulj srednjovjekovne Europe

Društvo

PIŠE: RONALD BAILEY

Trendovi u planiranju obitelji, rastu realnog dohotka, padu realnih cijena energenata, pošumljavanje i poljoprivreda

Dan planeta Zemlje: 5 razloga za slavlje

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: