Problem nasilja neće se riješiti forsiranjem ideoloških sukoba

22.10.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Problem nasilja neće se riješiti forsiranjem ideoloških sukoba

Uz gadne zločina prema ženama, razne slučajeve nasilja u obitelji i općenito nasilje svuda oko nas (a ne samo u gradovima-slučajevima), krenula je i sasvim razumljiva reakcija javnosti kroz prosvjede i pritisak na institucije da se nešto poduzme dok takve pojave ne postanu normalne i dio svakodnevne statistike. To je odlično – ništa političare i ine donositelje odluka ne tjera na akciju kao javni bunt i tisuće ljudi koji viču na sav glas da nešto ne valja.

Za početak uopće nije teško postići slaganje oko osnovnih stvari – nasilje bilo kojeg oblika je neprihvatljivo i treba biti primjereno kažnjeno ili još bolje spriječeno u samom nastanku. Žene su u većem postotku žrtve nasilja u obitelji, seksualnih zločina i trebaju dobiti svu zaštitu onih kojima je to posao, a posebnu zaštitu trebaju djeca i maloljetnici kao posebno ranjiva skupina. Kako to postići nije baš lagan zadatak, ali se poanta nalazi i u imenu posljednjeg prosvjeda "Pravda za djevojčice".

Što je ključno za pravdu? Funkcionirajući aparat zaštite osobne slobode svakog građanina gdje su ključni policija i sudovi. Dakle, ako tražimo pravdu za djevojčice i općenito pravdu za sve žrtve zločina, način na koji ćemo to dobiti je da zahtijevamo puno bolji rad policije i sudova. Policija bi u svakom slučaju morala više djelovati preventivno i reagirati na rane znakove nasilja u obitelji, da počinitelji ne budu samo "od ranije poznati policiji" i djelovati puno šire od samog hvatanja počinitelja kad se zlo već dogodilo. Za hrvatsko pravosuđe ne treba previše trošiti riječi – sporo, puno grešaka i bizarnih presuda, sa sucima koji bi ponekad i sami mogli sjesti na optuženičku klupu.

Osim toga, sudovi sude prema zakonima koje im donosi Sabor pa je time zatvoren krug institucija koje su izravno odgovorne za trenutno stanje stvari. Svaku od tih institucija treba jasno i glasno prozivati jer ih plaćamo da rade svoj posao i zapravo je krivca ovdje vrlo lako naći i označiti.

Izgleda jednostavno, ali izgleda da ipak nije jer se kao i uvijek u priču umiješaju političke i svjetonazorske razlike kojima tu uopće nema mjesta. Iz tog razloga mi je apsolutno neprihvatljivo da se u priču o sprečavanju nasilja ubacuju priče o ljevici i desnici, feminizmu, pozicijama moći bijelih muškaraca i slično. To je u redu kao dio političke diskusije o ravnopravnosti spolova, sukoba raznih političkih ideja, ali nimalo ne pomaže u konkretnim slučajevima gdje je podbacila zaštita pojedinaca i osuđivanje zločina.

Osim ovih ideoloških naklapanja o moći bijelog muškarca (u Hrvatskoj gdje ih je 99% takvih pa se vidi da je to samo copy-paste američkih kolega), neke od ideja idu i konkretno protiv vladavine pravnih normi, kao primjerice ona da se žrtvi neizostavno mora vjerovati. To vrijedi u slučaju društvene okoline, žrtve su zaista dodatno traumatizirane ako im okolina (posebno obitelj i prijatelji) ne vjeruje ili im pristupe s onim debilnim - možda si i ti malo kriv/a. Međutim, na sudovima se nikome ne treba a priori vjerovati, pa ni žrtvi. Sudovi moraju biti objektivni i suditi svaki slučaj zasebno. Nekad je krivnja očita i lako dokaziva, ali čak i u tim slučajevima je nužno provesti cijeli postupak. Nekad su stvari puno kompliciranije, ali iz toga razloga i imamo sudove i policiju da savjesno dokažu tko i za što točno je kriv.

Kad se sve skupa zbroji i oduzme – imamo ozbiljan problem s nasiljem. Ja ne vidim kako grupno-identitetsko-politički rat tu može ikako pomoći, ne može pomoći ni povijesno pripisivanje krivnje patrijarhatu ni bijelim muškarcima, ne mogu pomoći heštegovi i influensanje. Jedini način na koji možemo izaći iz kruga nasilja je da se netko s time pozabavi sustavno, objektivno i hladne glave, a za tu svrhu već plaćamo poprilično velik državni aparat (koji će sad dobiti 6% povećanja plaće). I vrijeme je da pravdu počnemo tražiti na pravoj adresi (a to nije Pantovčak, koliko god se Kolinda pravila blesava) i da se ne iscrpljujemo u još jednoj inačici grupa protiv grupe do sljedeće vijesti iz crne kronike.

Kad takve vijesti prestanu biti tako česte, onda možemo popričati i o patrijarhatu i o pozicijama moći.


Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: LIZ WOLFE

Stanovnici Hong Konga žele sačuvati ono što imaju: bogatu metropolu koja njeguje zapadne vrijednosti

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još malo o turističkoj sezoni: Kako stojimo u usporedbi s drugim zemljama?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijska hajka bila je posve neopravdana: Iza nas je još jedna rekordna turistička sezona

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije američke općine više ne postoje: Stanovništvo nije htjelo plaćati lokalne namete pa su se samoukinuli

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS-ov doprinos kampanji ʼDa se bolje razumijemoʼ: Hrebak majstorski spustio Pupovcu i Škori

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ribićeva rulja se okrenula protiv njega: Tko je to mogao predvidjeti?

Ekonomija

PIŠE: HENRY HAZLITT

Henry Hazlitt (1894-1993) bio je novinar i kolumnist koji je pisao o ekonomiji za New York Times, Wall Street Journal, Newsweek i druge poznate novine i časopise. Autor je knjige 'Economics In One Lesson' (1946).

Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rezultat Švedske na PISA testu ruši rasističke mitove i argumente protiv vaučerizacije u isto vrijeme

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dobra vijest: Hrvati su među najboljim govornicima stranog engleskog jezika u svijetu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: