"U cilju transparentnosti, Večernji list želi naglasiti da je od prvog trenutka kada nam je Sandro Silajdžić pokazao svoje dokumente, u rodnom listu jasno pisalo prezime Vuković. Prezime Silajdžić naš sugovornik koristi u spomen na preminulu majku, Hijadetu Silajdžić, koja mu je uz baku bila jedina rodbina tijekom života u Americi", piše Milena Zajović na portalu Večernjeg lista.

Ovaj nevješti izgovor zapravo je priznanje da je gospođa Zajović pokušala obmanuti javnost objavljivanjem netočnih informacija iako je, kako sama kaže, od početka znala da su neistinite. U tome je također imala punu podršku uredništva i nakladnika Večernjeg lista.

U čemu je stvar? Prethodna dva dana Večernji list je objavio dva članka, koje oba potpisuje novinarka Zajović, u kojima pišu o čovjeku po imenu Sandro Silajdžić. Nema ni spomena tome da to nije njegovo ime i prezime. Tek nakon što je javnost došla do istine, gospođa Zajović i uredništvo Večernjeg lista pokušavaju umanjiti štetu izmišljajući ovako sulude i krajnje patetične izgovore. No, pravo je pitanje zašto su pokušali obmanuti javnost.

Idemo ispočetka. Zajović je prije dva dana izašla javno sa srcedrapajućom ljubavnom pričom koju su odmah podržale Maja Sever i cijela novinarska mafija. Priča ide otprilike ovako:

"Ovo je Sandro. On je protjeran iz SAD-a. Protjerao ga je Trump, odnosno njegov ICE. Sandro je bio izbjeglica iz BiH tijekom rata 1990-ih. 30 godina živio je normalno u Detroitu sa zelenom kartom i onda ga je ICE prvo zatvorio na 8 i pol mjeseci bez suđenja i suda, da bi ga potom protjerao u Hrvatsku. Razlog je taj što je Sandro u mladosti, još u srednjoj školi, jednom uhvaćen s malo marihuane. Sandro je u SAD-u imao sve: posao, skupe stvari, dobre automobile, a sada je ostao bez svega. S Hrvatskom nema ništa zajedničko osim putovnice. Ovdje nema rodbine, ne poznaje nikoga i treba pomoć."

Priča je ovako, već na prvi pogled, u najmanju ruku čudna. Prvo, kako netko može 30 godina živjeti u SAD-u sa zelenom kartom? Drugo, zašto bi SAD nekoga držali 8 i pol mjeseci u zatvoru bez razloga prije deportacije? Iz perspektive američkih poreznih obveznika, to bi bio besmisleni trošak. Zašto ga nisu odmah deportirali? Osim ako je, naravno, zbog nečega trebao odslužiti zatvorsku kaznu. I treće, otkud mu hrvatska putovnica?

Kako je sama Zajović napisala, čovjek nema s Hrvatskom ništa zajedničko osim putovnice. I nije joj uopće palo na pamet da ga priupita pa kako je došao do nje.

Postoje, naime, uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva za one koji nisu rođeni u Republici Hrvatskoj, a "nema ništa s Hrvatskom" nije jedan od njih.

Na njenu priču brzo su se zakačile i ostale standardne signalizatorice vrlina u hrvatskim medijima pa je naš Sandro imao mini turneju po televizijama, a narativ je svuda bio isti. Kod Mojmire Pastorčić je čak rekao da je tijekom rata, kao 5-godišnjak, bio u izbjeglištvu u Makarskoj gdje ga je "hrvatska armija uhvatila" i da je tamo "proveo nekoliko mjeseci u logoru" (?!).

Čovjek mrtvo-hladno priča o logoru za djecu u Makarskoj i nitko ga od novinara nije pitao o čemu, dovraga, govori. Nevjerojatno.

Dva dana mediji su uporno gurali javnosti ovu nevjerojatnu i romantičnu priču o jadnom prognaniku iz Trumpovog SAD-a, koja je svakome s imalo mozga morala paliti alarm za podvalu. Ljudi su ubrzo otkrili da postoji na društvenim mrežama profil stanovitog Sandra Vukovica iz Detroita, koji izgleda vrlo slično Sandru Silajdžiću s malih ekrana, istog je godišta i bavi se istim poslom kao i naš Sandro.

Taj Sandro Vuković, međutim, ima malo drukčiji kriminalni dosje od Silajdžića kojeg su nam novinarke predstavile. Na stranici Judyrecords, koja je databaza američkih sudova, nema ni spomena Silajdžićevog problema s marihuanom iz srednjoškolskih dana, ali ima drugih djela (kaznenih i prekršajnih) koja su povezana s ilegalnim nošenjem i nepromišljenim korištenjem vatrenog oružja.

Na Okružnom sudu Macomb okruga u Michiganu Vukovićevi predmeti vezani za ilegalno nošenje i nepromišljeno korištenje oružja datiraju od 2009. do 2015. godine. Svi su predmeti zaključeni priznanjem krivnje. Na 3. sudskom okrugu u 2016. optužen je za dva djela, od kojih je jedna optužba odbačena (ona za nošenje skrivenog vatrenog oružja), dok je druga zaključena priznanjem krivnje (za pokušaj nošenja skrivenog vatrenog oružja).

Budimo pošteni prema čovjeku, svi njegovi kazneni predmeti datiraju otprije bar 10 godina. Zadnje desetljeće čini se da je poštivao zakon. Ne vjerujem da je on ozbiljna prijetnja sigurnosti za bilo koga u Republici Hrvatskoj, premda je vjerojatno lagao hrvatskoj javnosti. Svejedno, nije u redu kriviti njega. Iskreno se nadam da će gospodin naći svoju sreću u Hrvatskoj, da će ovdje uspjeti naći pošten posao i dokazati građanima RH da ova država nije pogriješila što ga je udomila.

Puno veći i ozbiljniji problem su hrvatski mediji, odnosno oni koji ih koriste za manipuliranje, muljanje i dezinformiranje javnosti kako bi postigli neki svoj politički ili ideološki cilj. U ovom konkretnom slučaju, to se odnosi prvenstveno na novinarku Zajović iz Večernjeg lista, na Maju Sever koja služi kao koordinatorica za širenje propagande i na sve njihove krakove u svim drugim medijima - od Mojmire Pastorčić na RTL-u do svih na N1 televiziji, Jutarnjem listu itd. Svi su oni u tome sudjelovali.

Zamislite da ljudi nisu doznali o lažnom prezimenu koje su nam mediji pokušali podvaliti. Oni bi nastavili tupiti s pričom o jadnom prognaniku iz strašnog i okrutnog Trumpovog SAD-a, koji nije ništa skrivio osim malo marihuane iz srednjoškolskih mladenačkih dana. Zajović i njeno uredništvo nemaju hrabrosti ni javno se ispričati svojim čitateljima zbog očitog pokušaja prijevare i manipulacije, već se vade na smiješne i šuplje izgovore. Na primjer, sada tvrde da nisu spominjali druge prijestupe jer mu je to "izbrisano iz dosjea" te su ga, po njihovim riječima, vlasti protjerale isključivo zbog marihuane.

Znači, trebali bismo povjerovati da su vlasti "obrisale iz dosjea" oružanu pljačku i druga oružana djela koja su javno dostupna svima, a ostavili su mu raniji prijestup zbog manje količine marihuane.

Nakon svega, teško je povjerovati ičemu iz te lude priče, možemo sa sigurnošću reći da ne znamo apsolutno ništa o tom čovjeku i da ga mediji iz nekog - samo njima poznatog razloga - žarko žele predstaviti za nekoga tko on nije.

Moram ovdje primijetiti još jednu stvar - lijevi novinari, koji jako mrze Trumpa i desnicu, inače su gorljivi protivnici 2. amandmana i prava na posjedovanje oružja u SAD-u. Ali kada je to potrebno, kao u ovom slučaju, vrlo rado će hrvatskoj javnosti pokušati uvaliti nekoga tko je višestruko kažnjen upravo zbog oružja, to će čak pokušati sakriti od javnosti. Jako zanimljivo!

Što se tiče imigracijske politike u SAD-u, ona se zapravo nije značajno mijenjala zbog Trumpa. Prema američkom zakonu, zelena karta nije pravo nego povlastica i ona ima svoje uvjete. Jedan od glavnih uvjeta je poštivanje američkih zakona. Ako onaj koji boravi u SAD-u sa zelenom kartom prekrši neki zakon, po zakonu mora biti deportiran iz zemlje. To što se taj zakon počeo ozbiljno provoditi tek u drugom mandatu predsjednika Donalda Trumpa, ne znači da nije postojao i ranije.

Drugim riječima, ovdašnje novinarke krive Trumpa što provodi zakon koji je postojao i prije njega. Pritom lažu, izvrću činjenice i svjesno dezinformiraju javnost.

Sjećate se slučaja s časnom?

Da pravna država u Hrvatskoj funkcionira, policija bi već posjetila novinarke, njihove urednike i nakladnike u Večernjem listu, Jutarnjem listu, N1 televiziji, RTL-u i svim drugim redakcijama koje su se protekla dva dana trudile širiti tako očite dezinformacije i obmanjivati javnost radi vlastitih političkih i ideoloških interesa. Još gore, iskoristili su jadnog čovjeka i njegovu nesreću za vlastitu borbu protiv američkog predsjednika, općenito SAD-a i usputno signaliziranje vrlina. Svjesno su izvrgle čovjeka ruglu i vrlo vjerojatno ga navodile da laže.

Ali to nećete vidjeti. Neće biti hajke na dezinformatore, neće biti policijskog i pravosudnog epiloga protiv onih koji su to prouzročili i napravili. Ništa od toga jer, kao što već rekoh, riječ je o novinarskoj mafiji koja je iznad zakona; koje se policija i pravosuđe boji. Ono što svi možemo, to je izvući pouku iz ovoga i znati za ubuduće, da možemo prepoznati svaku sljedeću njihovu spačku. A bit će ih još sigurno.