Ne pritišćite djecu za prosjek - snaći će se ona i bez toga

2.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Više od iste autorice
Zašto na licima švicarskih konobara i ugostitelja nema umora ni zabrinutosti?
Zaboravite kvote: Ženska prava počivaju na jakoj ekonomiji i slobodama
Ovo njemačko selo bi mogao biti Čepin
Kako su se škole ukrcale na vlak Osijek - Šibenik
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Ne pritišćite djecu za prosjek - snaći će se ona i bez toga

Kao mama djeteta u višim razredima osnovne škole suočena sam s bizarnim konceptom „stiskanja“ djece, posebno ako pokazuju znakove inteligencije, u prosjek 5.0 jer inače neće moći upisati srednju. Meni to zvuči toliko sumanuto da mislim da su u školi od mene odustali kao od kandidatkinje za stiskanje djece. Znate ono kad vam netko nešto priča, a vi se toliko puta začudite i pitate: "Oprostite, kako to mislite?" – s istinskom zbunjenošću, da druga strane odustane. Nema smisla razgovarati s nekim tko apsolutno ne razumije o čemu pričate.

Možda bih ja „stisnula“ da mi je cijela priča makar malo dohvatljiva. Ali nije. Doista nije. Tim više ne mogu vjerovati koliko je ljudi zahvaćeno ovim suludim konceptom.

Ovo sam ljeto par puta čula o razočarenju roditelja u petaše jer su popustili te imaju čak dvije četvorke (loši, loši petaši!), ponovno sam slušala o drami upisa u pristojnu srednju koja je moguća samo onima koje se „stisne“ u taj 5.0, a posebno je bizarna šutnja kad se u većem društvu obitelji priupita za uspjeh mog sina – a ja kažem, zadovoljna sam, prošao je s 4,5. Ne znaju ljudi što da kažu od nelagode.

Tišina, zbunjenost. Kao da sam rekla da mi je dijete napustilo školu i pod mojim blagoslovom postalo dio nekog bizarnog kulta. Ili kao da pljačka pekarnice, a ja skupljam novac. Doista sam zgrožena numerloškom sujevjernošću kojom se gleda na dječje ocjene.

Za što odgajamo djecu, zapravo? Što ih učimo stiskanjem?

Naivna kakva jesam, vjerujem da djetetu treba dopustiti da isproba svoje strategije učenja, da pogriješi, da se sam suoči s posljedicama svojih odluka, i po meni je jako uspješan – zreliji je nego je bio, uči bolje nego što je učio, a neke loše ocjene je zaslužio ili pretjerano sigurnošću u sebe (to je lako) ili izbjegavanjem i odugovlačenjem.

Sve je to zakon uzroka i posljedice, činjenica života i bitno mi je da se djeci obije o glavu u zaštićenom periodu, u igraonici zvanoj djetinjstvo i da ga nauče prije negoli pohrle grlom u kredite, nepromišljene poslove i odnose, prije nego prihvate životne izbore čije posljedice ne žele. Nisi učio, dobio si lošu ocjenu, e, sad Miki, moraš opet učiti i vući nevolju za sobom – to je ono što djecu učimo.

Rimljani su samo sirovina za takve životne lekcije, zar ne?

Što dijete točno dobiva time da uči, „stisnut“, pod roditeljevom paskom, ne razvijajući svoju neovisnost, intrinzičnu motivaciju, ne preuzimajući odgovornost za svoj uspjeh ili neuspjeh i promatrajući se u zatvorenu sustavu 5 vs.ne-5? Ništa. Ali, sustav dobiva poslušnu ekipicu kojoj možeš uzeti mirovinu, a oni će reći – ajoooj, i nastaviti raditi ono što su im rekli da moraju.

Napor da se uniformira klince, da ih se golom silom utrpa u određeno ponašanje – ma kako ono bilo loše za njih – za mene je mogući izvor ovako pasivnog naroda koji trpi što god mu netko kaže da mora.

Dio naših četvorki je plod mog učenja djece da postave svoje granice i ne boje se posljedica – u nekoliko navrata djeca su bila pod ogromnim pritiskom hrpe ispita, zadaća, projekata koje su morali napraviti i lektire, sve nakramano u par dana, bez koordinacije škole. Bitno mi je odgojiti djecu koja su hrabra i koja prihvaćaju odgovornost za sebe, i onda kad ih košta. Učila sam da ne moraju učiniti sve što im se kaže. Ne kada to prelazi granicu zdravog razuma.

Ocjene kao supstitut smisla

Odakle je iznikla ova nasilna ideja o „stiskanju“ djecu – u ocjene? Ne u izvrsnost, ne u govorništvo, ne u inovativnost, nego u ocjene, i to strahom od budućnosti?!

Rekla bih iz raspada same esencije škole kod nas. Iz sveopćeg gubitka povjerenja u njihov pravi smisao. Nekad su škole bile lučonoše prijeko potrebnog, teško dostupnog i oskudnog znanja. Donosile su istinsku, potrebama društva prilagođenu vrijednost.

Danas, škole kakve imamo su mock up obrazovanja kakvo trebamo. I svi to znaju. Djeci se tupe činjenice koje oni vrlo često znaju od treće godine života, pa i sama djeca izgube poštovanje za školu. Ili ih se zasipa zastarjelim kugličnim miševima ili se juri kroz gradivo kao da nema sutra. A djeca nisu za jurenje. Djeca moraju doživjeti, opipati, izmaštati, promisliti. Ponekad mislim da bih radije da mi dijete padne koji razred – nego da pomisli da je normalno „juriti“ kroz bilo što. Pa tako stvarate kandidate za burn-out, ljude s poremećenom pažnjom, površne ljude...smanji gradivo, povećaj dubinu...

U nemoći da se datim programom, metodama i uvjetima nametne istinski interes i postignu pravi rezultati, zadržala se puka forma, koja je poprimila oblike hajke na ocjene, uz „stiskanje“, obiteljsku dramu i upošljavanje roditelja u neku vrstu nekvalificiranih asistenata u učenju u noćnoj smjeni.

Čak i ako ih ne stisneš – snaći će se

Ima mi smisla potaknuti, pa i stisnuti djecu da doista uče. Da izdrže svoje treninge. Da odrade svoje kućne poslove prije nego što idu van ili da zarade svoje WIFI vrijeme, da dovrše što su počela, da se ispričaju ako su sagriješila, ali koncidionirati nezrelu djecu da ganjaju petice, i to prijetnjom „nećeš se upisati u srednju“ u dobi od 12 godina čini mi se u najmanju ruku poremećenim.

I kad me zastrašena susjeda pitala: "A gdje ćeš upisati dijete ako ti nema 5.0?" – odgovorila sam: "A što ja znam. U gimnaziju u Sisak. Što fali? Možda baš imaju fantastične nastavnike, a malo djece. Sjest će na autobus i putovati u Sisak."

Pozdrav gimnaziji u Sisku.

Ako se tendencija rastjerivanja ljudi nastavi, moguće da moje dijete ima individualnu nastavu u gimnaziji u Sisku, što vjerujem da bi moglo biti fantastično, tako da ako samo malo zaviriš izvan kutije, svijet izgleda prilično perspektivno. A osim Siska, tu je i Varaždin, Čakovec, Duga Resa, Švicarska, Irska, Kanada...i cijeli veliki svijet mogućnosti van ovog vrzinog kola i bunila Sluđene Naše. I uostalom Youtube, gdje se, zapravo, naša djeca spremaju za poslove budućnosti.

Mislim da ima kandidata u ovoj zemlji koje treba „stisnuti“ da poboljšaju brojke. Ali, ti kandidati nisu djeca. I nisu u pitanju ocjene, u pitanju je novac poreznih obveznika i javni servisi čijem ocjenjivanju konačno treba dati više pozornosti nego ocjenama naših klinaca. Njih pustite na miru da gledaju edukativne videoklipove na Youtubeu.




Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Sindikati koriste svake izbore za reketarenje vlasti kako bi poboljšali materijalne uvjete svojih štićenika. Pritom najviše nastradaju upravo njihovi štićenici.

Demokratski ciklusi reketarenja

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo Irska i Novi Zeland bitno su smanjili udio poreznih prihoda u BDP-u, ostatak razvijenog svijeta je povećao, tako da su priče o divljem kapitalizmu neutemeljene.

Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: