Nema pljačke, pronevjere, krvi, prostakluka ni kukanja. Dakle, nije zanimljivo...

FOTO: Facebook/Youtube
23.11.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Nenad Bakić i Mate Rimac dokaz su da nema uspješnog poduzetništva bez inovativnosti i vizije. Vizije za bolje društvo.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nema pljačke, pronevjere, krvi, prostakluka ni kukanja. Dakle, nije zanimljivo...

Nenad Bakić i Mate Rimac dokaz su da nema uspješnog poduzetništva bez inovativnosti i vizije. Vizije za bolje društvo.
PIŠE Mario Nakić

Živimo u zemlji gdje su glavne zvijezde političari. O njima svi pričaju, svi ih znaju i njihove nam se face smiješe s naslovnica na kioscima i internetskim portalima. O televiziji da i ne govorim. Uz političare tu i tamo zablista neki nogometaš ili starleta. Ima i poznatih "poduzetnika", o takvima čitamo redovito u crnoj kronici. Poduzetništvo je mainstream kad netko pronevjeri milijarde kuna, naravno, porijeklom iz državnog proračuna, kad se nađe pod istragom DORH-a ili je u bijegu od pravosudnih organa RH.

Stoga nije ni čudo što je percepcija poduzetništva u Hrvatskoj na niskoj grani. Postaje li čovjek poduzetnik zato da bi što prije zgrnuo brdo love i kupio bijesni automobil ili da bi napravio pozitivne promjene za zajednicu? Sad će netko reći "kakva zajednica, to je privatni biznis, ljudi su poduzetnici radi sebe". To je samo djelomično točno jer svaki poduzetnik, da bi postao uspješan, mora svojom aktivnošću prvo učiniti neke pozitivne promjene za društvo, a to znači da poduzetništvo često zahtijeva visoku dozu inovativnosti i želje za poboljšanjem života DRUGIH ljudi, a ne samo vlastite situacije. Naravno, pričam o poduzetništvu kakvo bi ono trebalo biti, a ne lopovluku temeljenom na kriminalnom pljačkanju poreznih obveznika u sprezi s političarima na vlasti.

Da skratim priču, prosječni građanin RH će teško moći točno odgovoriti na pitanje tko je Nenad Bakić, ali će sasvim sigurno znati tko je Ivo Sanader ili Ivica Todorić. Potonja dvojica su čak heroji za dobar dio stanovništva. Čak i mnogi koji to neće javno priznati, u sebi im se dive što su ostvarili "hrvatski san".

Ima u Hrvatskoj požrtvovanih i inovativnih poduzetnika koji su uspješni zato što svojim radom čine naše društvo boljim, ali o njima nećemo često čitati u novinama ili ćemo takve članke preskočiti. Nema krvi, nema lopovluka, nema prostačina, nema niskih strasti, nema kukanja - dakle, ništa zanimljivo. Ali svijet prepoznaje.

Financial Times u listu top 100 ljudi koji čine pozitivne promjene u Europi uvrstio je dva Hrvata. Nije riječ o Luki Modriću (mada se i njegovim postignućima svakako treba diviti), nije uvrstio Andreja Plenkovića, Davora Bernardića, Ivana Pernara niti Gordana Marasa. Uvrstio je Nenada Bakića i Matu Rimca, ljude na čiji spomen će većina u Hrvatskoj reći "da, poznato mi je ime...odnekud...".


Hrvatski mediji su to dosljedno popratili, tako da se ne može reći da je njihov uspjeh neprimjećen u Hrvatskoj, ali nažalost interes javnosti za ovakve vijesti nije ni približno koliki bi trebao biti. Riječ je o ljudima o kojima treba više pričati, koje se treba više pitati i u koje se trebamo ugledati.

Kad kažem da privatni poduzetnici, a ne političari, mijenjaju društvo nabolje, to nije samo puka fraza. Primjer Nenada Bakića je živi dokaz kako privatno poduzetništvo zapravo funkcionira i utječe na naše živote. Kad je 2000. godine pokrenuo portal MojPosao kao prvi internetski servis za spajanje tražitelja i ponuđača radnih mjesta u Hrvatskoj, to je bila prava revolucija za hrvatsko tržište rada. Tim je potezom učinio više za smanjenje nezaposlenosti od svih mjera svih dosadašnjih hrvatskih vlada zajedno. Ljudi su shvatili koliko je državni zavod za zapošljavanje beznačajan i gotovo nepotreban, birokratski ured za statističko popisivanje podataka. Privatni sektor je omogućio brzo i lako pronalaženje posla kakav želimo naći.

I sve što je učinio kasnije, od ulaganja vlastitog novca u perjanice hrvatskog gospodarstva do pokretanja neprofitne organizacije u koju je također uložio vlastiti novac kako bi direktno pomogao zajednici u onom najbitnijem - znanju - samo je logični nastavak njegovog vizionarskog rada. Tko zna koliko će još realnih promjena potaknuti, a da velika većina neće imati pojma kome to mogu zahvaliti.

Znanje je stvarno bitno, ono je najvrjedniji resurs koji nacija može posjedovati jer je najbolje jamstvo da će u budućnosti napredovati i gospodarski, i društveno, i kulturno. Gospodin Bakić to dobro razumije i baš zato se posljednjih godina aktivno bavi inovacijama u području digitalne edukacije djece i mladih. Bakić je prvenstveno vizionar i inovator, a tek onda poduzetnik (iako sva tri pojma vrlo često idu u paketu, no čini mi se da je to potrebno često naglašavati dok ljudima ne sjedne). Pokušali su ga oblatiti na razne načine, od salonskih ljevičara iz državno financiranih medija do samoprozvanih domoljuba koji su aktivno sudjelovali u stvaranju i razvoju ovakve hrvatske politike kakvoj danas svjedočimo. Pokušali su i pokušavat će opet zato što je Bakić simbol onoga što oni preziru - privatnog poduzetništva kakvo ono treba biti.

Bakićev trud prepoznao je i veliki Google te u njegov najnoviji projekt - pretvaranje knjižnica u digitalne centre - ulaže 250.000 dolara. Je li to dovoljno da postane top zvijezda u našoj maloj zemlji? Trebalo bi biti, ali teško.

Slično je i kod Mate Rimca. Tko bi rekao da će jedna mala Hrvatska, koja je postigla samostalnost prije manje od tri desetljeća, postati svjetski poznata po proizvodnji revolucionarnih i elitnih automobila? Umjesto komentara "mi od toga ništa nemamo jer si ne možemo priuštiti takav automobil" trebali bismo razmisliti o onome što je Rimac stvorio vlastitim umom, vizijom i odlučnošću. To bi nam svima trebao biti dokaz da se može i da nitko nema opravdanja.

Možda je vrijeme da Hrvati konačno podvuku crtu i promijene svijest o poduzetništvu i njegovoj svrsi. Ona je humana, plemenita i da je više takvih poduzetnika s vizijom i voljom u ovoj zemlji, vjerujte da bi malo tko znao tko je Andrej Plenković, a tko Gordan Maras i što su si jučer rekli u Saboru. Nikoga ne bi bilo briga. Oni će proći, za njima neće ostati nikakve bitne promjene, a poduzetnici koji guraju društvo naprijed za sobom ostavljaju svijet malo bolji i drukčiji nego što je bio prije njih.

Treba nam više Bakića i Rimaca, a manje populista i političara u našim životima. Bakić i Rimac trebaju nam biti uzori, i nama i našoj djeci. To je Hrvatska koja ide naprijed.

 



VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Justin Amash je na Twitteru objavio da je Trump učinio stvari koje su za impeachment, a 'strančevanje' narušava sustav provjera i ravnoteže vlasti.

Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sindikati možda to nisu planirali, ali oni će na kraju natjerati Plenkovića da preispita sustav i pokrene ozbiljnu reformu.

Ne slažem se s njihovom inicijativom, ali pozdravljam uspjeh sindikata. Evo zašto...

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Riječ je o retoričkom triku kojim se koriste vladajući kako bi građani pomislili da se država razdužuje.

Provjera istinitosti: Smanjuje li se hrvatski javni dug?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljudi koji su nekoć vodili političke stranke koje su bile liberalne samo na papiru, sada su se sjetili pričati o marginalizaciji. A tko je do nje doveo?

Kome smeta rebrendiranje HSLS-a?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi protekcionizam vodio u prosperitet, to bi značilo da slobodna trgovina vodi u siromaštvo. Provjerili smo je li to točno.

Razbijanje mita: Protekcionizam vodi u prosperitet

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HDZ-ov kandidat za EU parlament obećava bolju edukaciju, veće plaće i stambeno zbrinjavanje. A lijepo vrijeme?

Resslerova obećanja su kao da ih je prepisao od Marasa ili Tomaševića

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: