Nemojte se čuditi Milinovićevim zahtjevima, tako funkcionira naša politika

FOTO: 24sata
4.1.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Nemojte se čuditi Milinovićevim zahtjevima, tako funkcionira naša politika

Dok se šira javnost zgraža nad komentarom Darka Milinovića kako je trebalo uvažiti članove ličko-senjskog HDZ-a pri odabiru ravnatelja Plitvica, moramo biti svjesni da se Milinović ponaša posve ekonomski racionalno, a posljedica je odabira samih glasača koji ljude poput Milinovića stavljaju na položaj moći. Čitav proces je jednostavno objašnjen teorijom javnog izbora kroz njezine elemente - 1) posebni interesi, 2) traženja rente 3) koncentrirane povlastice i raspršeni troškovi te 4) načelo “ruka ruku mije”.

Teorija javnog izbora je grana ekonomije koja se bavi objašnjavanjem tradicionalnih problema u političkim znanostima. Grubo govoreći, ona proučava ekonomsko ponašanje političkih aktera.

Kako bismo razumjeli zašto Milinović ima obraza postaviti zahtjev koji je postavio, prvo moramo razumjeti kako političari dolazi na vlast.

Prva i osnovna činjenica je da se na vlast ne dolazi vrlinama, pozitivnim vrijednostima i ostalim odlikama koje smatramo poželjnima, nego isključivo kroz obećanja koja udovoljavaju interes glasača. Ponekad je glasačima u interesu da osoba koja ih predstavlja bude pristojna, uglađena, moralna. Jednako tako može biti u interesu da je osoba domoljubna, socijalno osjetljiva ili obrazovana. Ali, najčešći razlog zašto se borite za nekoga, u nečijoj kampanji, jest nada da će vam ta osoba donijeti neku materijalnu korist.

Tu počinje prvi element Milinovićevog položaja, a to su “posebni interesi”. Posebni interesi su male skupine ljudi koji djeluju politički kako bi ostvarili nekakav cilj. E, sada zamislite da ta mala skupina ljudi zahtijeva neki oblik poticaja. To može biti direktna uplata, može biti radno mjesto, može biti određeni zakon. Takve su interesne skupine, budući da imaju jak motiv i ambiciju, vrlo često politički glasne i sveprisutne u javnom životu. Te skupine koriste argumente u svoju korist kako bi uvjerile javnost da je taj izdatak izuzetno važan za zajednicu. U tim će argumentima tvrditi da je to zato da bi se spasili njihova radna mjesta, tvrdit će da je to očuvanje morala, tvrdit će da će nastupiti totalna kataklizma i da ćemo svi nastradati ukoliko ih se ne posluša.


Dobar primjer posebnog interesa koji se želi izboriti za ekonomski protekcionizam bili bi taksisti. Oni traže od države da im pokrije trošak inovacije tako da se inovacija zabrani. Zatim odlaze kod svog odabranog političara te od njega zahtijevaju da ih podrži sredstvima koja povlači iz javnog proračuna, novac koji uplaćujemo svi mi zajedno. Ovaj dio se zove “traženje rente”.

Trošak takve odluke se prebacuje na čitavo društvo. Budući da će oni za tu transakciju dobiti relativno mnogo novaca, a da će građanima biti uzeto relativno malo, oni imaju jak motiv da budu izuzetno glasni i agresivni u zastupanju svojih ambicija te da tako utječu na javno mišljenje. Primjerice, kada su taksisti zablokirali promet iz obijesti i inata Uberu. Razlog zašto to uspijeva je jednostavan. Zamislite skupinu od 100.000 ljudi. Unutar te skupine, manja skupina od 10 ljudi želi uzeti novac ostatku. Ako ta skupina od 10 ljudi polovici predstavi svoju ideju kao izuzetno važnu za društvo, ta polovica će natjerati drugu polovicu, protivno njihovoj želji, da izdvoji neki iznos za onih prvi 10. A ako je taj iznos relativno malen, recimo 5 kuna, onda se ljudima najčešće niti ne da zamarati nego to prihvate. Time je skupina od 10 ljudi od skupine od 100.000 dobila 500.000 kuna. Obični glasači jedva primjećuju tih 5 kuna, ali posebnom interesu 500.000 kuna koje je dobio od ostatka skupine znači mnogo.

Takvo stanje zovemo “koncentriranim povlasticama i raspršenim troškovima”. I možda vam se ne čini da je 5 kuna mnogo, ali uskoro će doći drugih 10 ljudi koji također trebaju vaših 5 kuna, pa još 5 kuna, pa još 5, pa još i još, sve dok ne budete toliko oporezovani da vama ništa ne ostaje.

Ako taj političar, kojeg je posebni interes podržao, ne dodijeli ta proračunska sredstva, on ne poštuje interni dogovor. Na idućim izborima, skupina s posebnim interesima može se okrenuti nekome drugome tko će biti spreman ispuniti njihove parazitske zahtjeve i podržati ga kako bi on bio izabran umjesto dosadašnjeg. Pritom, ne zaboravite, političar ima samo jedan cilj - biti ponovno izabran.

I zato se Milinović s razlogom ljuti na središnjicu HDZ-a koja mu ne omogućava da ispuni svoja politička obećanja. On je na poziciju političara ličko-senjske županije došao upravo: 1) kroz obećanja posebnim interesima koji su 2) tražili rentu kako bi, 3) kroz koncentrirane povlastice i raspršene troškove, njima 4) vratio uslugu za to što su ga izabrali.

Zato se uvijek, kada vam neki političar obećava brda i doline, pitajte: Kome si još tako nešto obećao i tko će to sve plaćati?





VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Ivan Bertović je voditelj prevoditeljskog ureda, student prava i predstavnik europske organizacije 'Studenti za slobodu' ESFL. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Igor Rudan se, poput mnogih drugih svojih kolega znanstvenika u prošlosti, upustio u priču o ograničenim resursima i neodrživom ekonomskom sustavu.

Uz dužno poštovanje, gospodine Rudan, ovaj put niste u pravu.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedila je putnički željeznički promet u Hrvatskoj i Japanu. Pogodite koja je glavna početna razlika...

Je li Holy upravo pozvala na privatizaciju HŽ-a?

Škola

PIŠE: LIBERAL.HR

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: