Prvom tenisaču svijeta Novaku Đokoviću prijeti protjerivanje iz Australije i to je glavna priča u medijima ovih dana. Što se zapravo dogodilo?

Australija ima stroge regulacije za ljude koji ulaze u zemlju. Više ne priznaju niti negativni rezultat PCR testa, traže da svatko tko ulazi mora biti cijepljen protiv koronavirusa. Iako je dokazano da cjepiva ne štite od zaraze i širenja virusa, a Australija u ovom trenutku ima ogroman porast novozaraženih, njihove vlasti su se odlučile za tako drastičnu i besmislenu politiku na granici.

Novak Đoković je višestruki pobjednik Australian Open turnira i trebao je nastupiti na njemu i ove godine. Donio je potvrdu o preboljenju za koju su mu u organizatori turnira rekli da će proći te da može doći nastupiti. Međutim, kad je stigao, australska carina mu je odbila vizu i pokrenula proces deportacije jer je njihova vlada nedavno donijela odluku da ne puštaju u zemlju nikoga tko nije cijepljen protiv covida. Odluku o deportaciji sud će donijeti tek u ponedjeljak, a dotad je Đoković zaglavio u njihovom "hotelu" (tako oni zovu prostorije u kojima drže zatočene ljude na koje sumnjaju da su zaraženi koronom).

Đoković je prebolio kovid, ali to nikoga očito nije briga. Nije prijetnja apsolutno nikome, ali ponašaju se prema njemu kao prema opasnoj životinji koja bi, bude li puštena među ljude, mogla nekoga ugristi. Užasan i neljudski tretman.

Hrvatski novinari i propali političari natječu se u tome tko će jače pljunuti na srpskog tenisača, tko će ga jače izvrijeđati. I stvarno, ne biraju se uvrede. Optužuju ga da je ohol, da je kreten, da je sve najgore. S druge strane, hvale australsku vladu i državu, smatraju da je to "uređena država" jer "zakoni moraju vrijediti za sve jednako". Pritom se nitko i ne trudi dovesti u pitanje svrhu i opravdanost samih zakona.

Prvo, argument o "uređenoj državi" u ovom slučaju ne drži vodu. U istoj toj Australiji premijer je nedavno uhvaćen da je letio jetom na račun poreznih obveznika u vrijeme kada su letovi bili zabranjeni običnim građanima. Znači da njihovi zakoni, čak i kad bi bili opravdani i smisleni, očito ne vrijede za svakoga. Postoje izuzeća. Osim toga, trojica tenisača ušla su u Australiju bez problema s istim papirima kakve ima Đoković.

Zašto je onda problem u Đokoviću? Zato što je on bio glasni protivnik korona mjera i prisila za cijepljenje. Ipak je on prvi tenisač svijeta, a koronaši jako vole hijerarhiju. To znači da svatko "bitan" mora javno iskazivati poštivanje i privrženost njihovoj religiji, u suprotnom treba biti javno osramoćen i kompromitiran. To je upravo ono što se Đokoviću sada događa. Nije ispoštivao vjeru.

Zar netko stvarno misli da Đoković nije mogao platiti nekog liječnika u Srbiji tko bi mu izdao potvrdu o cijepljenju na crno? Ili još bolje, s obzirom na njegov status, mogao se obratiti srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i ovaj bi mu sigurno sredio tu potvrdu. Što se tiče samih Australaca, nije njih briga je li se on cijepio ili ne. Mogao je reći na granici da se cijepio i onda pozvati sve na cijepljenje, pustili bi ga bez problema. Jer njima nije bitno što javne osobe u praksi privatno rade, bitno je da javno istupaju kao koronaši. Imamo hrpu primjera u Hrvatskoj i svijetu koji dokazuju ovo što govorim. Ne moramo ići daleko, pogledajte recimo ministra Beroša. Čovjek ne nosi masku, ali u svakom javnom istupu poziva na nošenje maski. To je ono što koronaši cijene - javno iskazivanje poštovanja prema religiji.

Mogao je Đoković lako ući u Australiju - da je pogazio svoje riječi i učinio ono što od njega očekuju. Nije i to ih je jako razljutilo. Ništa ih više ne ponižava nego kad se ne pokorite njihovim vjerskim običajima. Đoković je pojedinac koji ne prodaje svoj obraz i čast.

To, dakle, nema veze s pravom niti sa zdravljem. Svi znamo da on ne ugrožava ničije zdravlje i da taj zakon nema smisla, kao i to da se nerijetko proizvoljno krši. Đokovića ne puštaju da igra ne zbog zakona niti iz zdravstvenih razloga, ne zato što se nije cijepio, već zato što nije poslušan.

Već sam pisao o tome da cijela ta frka nije zbog virusa. Trenira se ljude na poslušnost. Prvo nabacaju hrpu nelogičnih i besmislenih pravila i onda žele vidjeti tko će im se bespogovorno pokoriti, a tko ne. Oni koji se ne pokore su neposlušnici i onda se takve lomi jednog po jednog. Ovo je rat protiv ljudskog duha, dobre volje i zdravog razuma. To radi svaki totalitarni režim, samo što se ovaj put to događa na globalnoj skali.

Nije ni čudo da se odmah nađu političari i novinari koji se natječu u pljuvanju po neposlušnom pojedincu. To su oportunisti koji pokušavaju zauzeti što višu poziciju u hijerarhiji novog poretka tako da javno dokazuju svoju privrženost režimu. Oni su egzekutori modernog lova na vještice, moderne lomače. Neposlušne pojedince će izdvojiti jednog po jednog i pokušavati ih kompromitirati da izgube kredibilitet. Svaka značajna osoba u svijetu jednostavno mora prihvatiti kovid religiju i biti njen apostol. Tko to ne učini, gubi društveni status.

Neki kažu da je Đoković trebao bojkotirati turnir. U tom slučaju ne bi ništa postigao jer svijet ne bi vidio o kakvim se besmislenim propisima i birokraciji tu radi. Ovako ih je razotkrio. Drugi, pak, kažu da je sam kriv što je došao tamo iako je znao da po zakonu ne smije ući. Ni oni nisu u pravu jer je Đokoviću prethodno odobrena viza, inače ne bi ni išao u Australiju.

Najtužnije u cijeloj priči je to što su se politika i (u ovom slučaju) religija uplele u sport. Zašto, pobogu, čovjek ne bi smio nastupiti na turniru na kojem redovito pobjeđuje? Bio cijepljen ili necijepljen, od vlasti voljen ili ne, zaslužuje igrati. Kakav je to sportski turnir bez najboljih sportaša? Čak je i Hitler na olimpijadi u Berlinu 1936. dozvolio nastup crncima i Židovima iako ih je mrzio kao što koronaši mrze necijepljene. Ovakve situacije nemaju presedana u povijesti, a dobar dio javnosti to podržava. To je najstrašnije u cijeloj priči.

Postoji još uvijek i šansa da australski sud odbije zahtjev za deportacijom i da Đoković nastupi na Australian Openu, ali šanse za to su male. Ovo je epizoda koja će crnim slovima biti ispisana u povijest sporta, vrijeme kad je sport ispolitiziran više nego ikada.