Novinari su se prevarili: Hendrix bi volio baš ovakav, kičasti most!

OGLAŠAVANJE

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je nekoliko dana prije lokalnih izbora službeno najavio kako će "ilumunirati sve zagrebačke mostove", a potom je predstavio "Hendrixov most" s puno svjetala različite boje. To je navelo mnoge novinare da ga popljuju zbog kiča i razbacivanja javnog novca u predizbornoj kampanji.

Što se tiče razbacivanja javnog novca, apsolutno se slažem. To je bio "show" priređen pred izbore. Nije mi namjera uopće braniti Bandića te oni koji prate objave ovog portala znaju da mu ne "virimo iz guzice" (ako ne znate o čemu pričam, kliknite ovdje i ovdje). Ali čisto radi pravde prema Jimiju Hendrixu, a ne zbog Bandića, osjećam potrebu reagirati na neke medijske budalaštine. Evo što je portal 100posto napisao o uređenju Hendrixovog mosta:

Najbolje je u čitavoj priči prošao sam nesretni Hendrix. Jer, da je kojim slučajem virtuoz živ pa da može posvjedočiti ovakvome neskladnom, neonskom kiču kakvoga mu je priredio Zagreb, poželio bi – a s time će se složiti svaki poznavatelj njegova opusa i rock kulture općenito – uspeti se na most i od muke se isti čas s njega baciti.

Ružno je reći, znam, ali stvarno je dobro da je čovjek mrtav i da ovo sve ne gleda, jer slično se dogodilo i mnogim drugim velikim muzičarima koji nisu imali te sreće da budu pokojni u trenucima malograđanskoga onaniranja po njihovu naslijeđu.

Bi li se Hendrix stvarno bacio s tog mosta da ga može vidjeti? Nisam nikada bio njegov pretjerani fan, ali sam se raspitao kod ljudi koji su odrasli, između ostalog, na njegovoj glazbi i svi se slažu da je upravo takav kič, šarenilo u svjetlima, nešto što bi Hendrix sigurno poželio.

Jimi Hendrix (1942-1970) bio je vrhunski glazbenik i skladatelj, jedan od najznačajnijih predstavnika blues, acid rock i hard rock glazbe, po mnogima čak i začetnik (ili točnije, "prvi predak") heavy metala. Njegova je kratka, ali osebujna glazbena karijera bila na vrhuncu u vrijeme hipija. Jimi je bio hippie, dijete cvijeća i po mnogim svojim uvjerenjima, i po stilu odijevanja. Taj stil, najpopularniji u 1960-ima, karakterizirale su trapez hlače, košulje ili tunike, kožni prsluci...I sve to u šarenim, žarkim bojama, vrlo često s cvjetnim te afričkim ili indijskim motivima.





Ako pogledamo bolje takav stil, koji je i sam Hendrix volio jer je bio jedan od najznačajnijih predstavnika tog pokreta, vidjet ćemo da bi se to lako danas moglo nazvati kičem. Stoga Hendrixov most se nije niti moglo bolje urediti nego kičasto, u svjetlima, različitih boja - da sve pršti, da bude žarko...To je to!

Reći da se Hendrix zbog ovakvog "kiča" okreće u grobu ili da bi skočio s mosta može samo onaj tko ne poznaje niti njegov stil niti hipi kulturu tog vremena.

Usput, kad smo kod Jimija, njegovi su politički stavovi prilično zanimljivi. Iako je bio jedan od glavnih pripadnika hipi pokreta, nije dijelio mnoge stavove s većinom hipija. Primjerice, bio je pro-life po pitanju pobačaja, a čak je i opravdavao američku vojnu intervenciju u Vijetnamu. Bio je prilično konzervativan (osim, naravno, kad je riječ o drogama). Po pitanju rasizma nije se slagao s većinom hipijevaca, tako da je odbio bilo kakvu suradnju s Crnim panterama objašnjavajući riječima: "Jedine boje koje ja vidim su one u mojoj glazbi".

Hendrix je živio svoju glazbu i to nije skrivao, a ona je bila baš kao što se odijevao - puna svjetala i šarenila.