Nakon što je država donekle liberalizirala usluge taxi prijevoza nije trebalo proći dugo da se počnu javljati nezadovoljni lokalni šerifi. Naime, po novom zakonu jedinice lokalne samouprave više ne mogu ograničiti broj taksista u svome gradu niti imaju slobodu odlučivanja tko smije, a tko ne smije raditi.

Dosad je praksa bila takva da su se lokalni moćnici vrlo lako mogli dogovoriti s cehom taksista o ograničenom broju kako bi onemogućili dolazak nove konkurencije i općenito kompetitivnost među ponuđačima usluga. Zbog toga su još donedavno (točnije, do dolaska Ubera) cijene taksija diljem Hrvatske bile često nepristupačne prosječnom građaninu. U zamjenu za zaštitu, "zaštićeni" taksisti plaćali su reket lokalnim moćnicima u vidu troškova izdavanja dozvole čiju cijenu su lokalni moćnici određivali proizvoljno.

Toga više nema.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel se putem Novog lista, glasila koje već duže vrijeme služi kao njegov PR, požalio na ove promjene svalivši sve na Ministarstvo prometa iako je i njegov SDP u Saboru glasao za ovaj zakon.

"Novi zakon omogućuje da svatko radi što god hoće, može naplaćivati koliko god hoće i može voziti u čemu god hoće. Molim građane da ubuduće ne šalju nama prigovore u vezi s autotaksi službom, već ih upućujem da negodovanje preusmjere u Ministarstvo prometa. Grad Rijeka s autotaksijem više nema ništa."

Pozvao se na neke europske metropole koje još uvijek reguliraju taksi tržište i požalio da Hrvati po pitanju slobodnog tržišta "žele biti veći katolici od pape". Njegova pročelnica se požalila da grad Rijeka ne može više određivati cijene autotaksi usluga "što je dosad radila u interesu svojih građana", kao ni boju vozila. Požalila se što grad više ne može odrediti ništa osim izdati dozvolu i za to naplatiti "samo 500 kuna po osobi, a ne vozilu". U Novom listu iz ovoga su zaključili da će taksi sada biti skuplji (?!).

"Stari zakon omogućavao je jedinicama lokalne samouprave donošenje odluka kojima se regulira autotaksi prijevoz na način da se obavlja na temelju dozvole koju izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave pravnoj ili fizičkoj osobi koja ima važeću licenciju i zaposlenog vozača s položenim ispitom o poznavanju osnovnih podataka o kulturnim, gospodarskim, turističkim, prometnim i drugim značajnim objektima i znamenitostima na području na kojem obavlja prijevoz. Gradskom odlukom utvrđivala se cijena prijevoza, organizacija obavljanja autotaksi prijevoza, autotaksi stajališta i način njihova korištenja, broj sjedala u vozilu kojim se obavlja autotaksi prijevoz, drugi uvjeti koji se odnose na izgled i opremu vozila te mjerila na temelju kojih će odrediti broj autotaksi prijevoznika i vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz. Kada je riječ o formiranju cijene, ona se sada može potpuno slobodno utvrditi i mijenjati kada god se netko sjeti."

Ono što lokalni moćnici i njihovi uhljebi ne razumiju, jer nikada nisu bili ni radili na tržištu, to je da se cijene na tržištu ne formiraju "kako se netko sjeti". One su uvjetovane ponudom i potražnjom, kao i kvaliteta usluge. U ekonomskoj teoriji i u praksi bezbroj puta je dokazano da nema tog političara koji može odrediti pravednije cijene neke usluge od samog tržišta. Tvrdnja da će doći do poskupljenja nekih usluga nakon što političari više ne mogu ograničavati i zabranjivati ulazak konkurencije i određivati cijenu nema veze sa zdravim razumom. Konkurencija je jaka, a bila bi još jača da je ministarstvo STVARNO liberaliziralo tržište.

Nažalost, ministarstvo je to učinilo samo djelomično jer je i Uberu i taksiju zabranjeno koristiti vozila starija od 7 godina zbog čega usluga neće nikada moći biti onoliko jeftina koliko bi bila da je tržište zaista slobodno. Ali svejedno, i novi je zakon u svakom slučaju pravedniji i bolji od dosadašnjeg koji je davao lokalnim šerifima apsolutnu moć zbog čega su najviše patili potencijalni korisnici usluge jer si je nisu mogli priuštiti.