Očekuje li Hrvatsku sudbina Njemačke ili Italije?

12.3.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Očekuje li Hrvatsku sudbina Njemačke ili Italije?

Kad sam došao na studij u Italiju, o toj zemlji, osim nekih otrcanih fraza, nisam znao ništa. Kako je vrijeme prolazilo, malo pomalo sam počeo shvaćati tu, za hrvatske prilike, veliku zemlju i njezine osebujne ljude. Brzo sam shvatio kako mi s Talijanima imamo više dodirnih točaka. Jedna od tih svakako je spora i glomazna administracija na koju se nužno naslanja korupcija. Tu su i vječne borbe iz prošlošću, Mussolinijevih pristaša i štovatelja "Bandiere rosse". Jednom prilikom jedan mi je kolega rekao kako je on član "Partito comunista", ali da su talijanski komunisti drukčiji od drugih jer bez grižnje savjesti vjeruju u Boga i idu u crkvu. On je čak i ministrirao kod oltara. I tu sam uvidio jedinu krucijalnu razliku u političkom smislu između nas i Talijana. 

Nedavni izbori u Italiji pokazali su kako su Talijani velikom većinom odbacili politiku dominantnih stranaka te svoje povjerenje poklonili populističkom pokretu "Cinque stelle" i radikalno antiimigranstskoj stranci "Lega", prethodno secesionističkoj "Lega nord". Nakon što je početkom devedesetih zbog korupcionaških afera u povijesne knjige otpuzala "Democrazia cristiana", do tada svevišnja stranka na talijanskom desnom centru, desnicu su preuzeli ostaci demokršćana pod okriljem medijskog mogula Silvia Berlusconia. Ljevicu su pak predstavljali vječni Massimo D'Alema i Romano Prodi. I jedni i drugi Italiji nisu ponudili ništa doli političke trgovine, salonskih druženja, sveprisutne korupcije i vječno nestabilnih vlada.

Ekonomski uzlet je permanetno nedostajao, Italija je kaskala za najrazvijenijim zemljama svijeta bez obzira na članstvo u G7. I onda se prije sedam dana dogodio boom koji je sve iznenadio, a zapravo nije trebao iznenaditi nikoga. Talijani su odbacili tradicionalne političke podjele i pokušali biti kreativni. Zapravo im je samo bilo dosta starih političkih elita, bez obzira što su, po mom sudu, izabrali jednako loše. 

U Hrvatskoj već duže vrijeme traje kriza identiteta vodećih hrvatskih stranaka. Hrvatski socijaldemokrati davno nemaju ništa sa socijaldemokratskim poimanjem vremena, prostora i djelovanja. Ljevica je diljem Europe u krizi iz razloga što je nestalo radništvo u arhaičnom smislu. No, kriza ljevice na zapadu i istoku nema iste uzroke. Dok je ljevica na zapadu skroz kapitulirala pred tržišnim poimanjem gospodarstva te su i radnici, njezini izvorni glasači, uvidjeli sve prednosti slobode tržišta i okrenuli se drugim politički opcijama, na istoku je ljevica kapitulirala pred sve većim naletom nacionalističkih snaga i politika. U našoj zemlji, ljevica je jednostavno izgubila kompas baveći se ili sobom, ili manje bitnim društvenim problemima i pretvarajući se u aktivističke skupine s često radikalnim stavovima. Uz to su postali elitisti koji nisu osluškivali bilo svoje prirodne baze, već su se pretvorili u besprizorne likove koji na svako populističko gugutanje s desne strane odgovaraju još većom demagogijom. Uz krizu identiteta, hrvatski socijaldemokrati imaju problem i s krizom vodstva koja se očituje u liku i djelu Davora Bernardića.

HDZ se od svenarodnog pokreta pomalo pretvarao u demokršćansku stranku, doduše, više deklarativno nego stvarno. Jer kako objasniti promatraču sa strane velike sudske procese mahom protiv vodećih hadezeovaca, pretvorbu i privatizaciju, korupciju u javnim poduzećima pod lupom stranačkih lešinara? Demokršćani u Hrvatskoj trebali bi poštivati svih deset zapovijedi Božjih (barem više od onih koji se ne smatraju pripadnicima demokršćanskog miljea), ali čini se da im je poštivanje sedme Božje zapovijedi nekako promaklo.

No, prava kriza identiteta u HDZ-u počela je onoga trenutka kada je na čelo stranke došao Andrej Plenković. Do tada tihi i pouzdani briselski vojnik postao je hrvatski premijer praktički bez ispaljenog metka. Vrlo brzo se pokazalo kako Andrej Plenković nije baš tako tih i samozatajan, a u pitanje je došla i njegova demokršćanska pripadnost. Baza se još nije ni osvijestila od trgovačkog braka s HNS-om, a već je stigla ratifikacija Istanbulske konvencije koju HDZ-ova baza nikako ne može progutati. Ali će ju progutati, kao i niz dosadašnjih knedli koje dovoljno brzo skliznu niz grlo prosječnog HDZ-ovog glasača taman prije novih izbora. Po internetu se pljuje po Miloradu Pupovcu, ali ne zbog stvari zbog kojih bi ga se trebalo kritizirati, već zbog toga što je Srbin i ljevičar, ali je isti taj Milorad dobrodošao u vladajuću koaliciju koju čuva kao zjenicu oka. I to dovoljno govori, kako o Miloradu Pupovcu, a možda i više o HDZ-ovoj bazi.

Ipak, ako su se dvije najveće hrvatske stranke do sada mogle tješiti kako njihovi glasači sve mogu progutati i ponovno će baš njima dati glas, ovaj put moglo bi biti drugačije.



Izborna baza HDZ-a i SDP-a još uvijek je glavom zabetonirana u ideološke podjele i ekonomski i politički totalno nepismena. I baš zbog tih ideoloških zastranjenja glavnih hrvatskih stranaka, hrvatski birači mogli bi pronaći nove rasadnike ideologije u vrtovima nekih novih pokreta koji će zalijevati ideologiju populizma i nacionalizma. Jer prosječnog hrvatskog birača ne zanima hoće li bolje živjeti, već u kojem će se ideološkom rovu ponovno naći. Odluče li hrvatski birači na izborima postati kreativni poput Talijana, lijevi glasovi mogli bi se pretočiti prvenstveno Živom zidu, a oni desni nekom od desnih pokreta koji svoju politiku temelji na protivljenju IK i bavljenjem promjenama trgova i ulica po hrvatskim gradovima.

Pacifikacija SPD-a u Njemačkoj od strane Europske komisije, Njemačkoj je donijela novu Vladu. Nove packe iz Bruxellesa hrvatskoj Vladi (zapravo Plenkoviću) mogle bi ubrzati umanjivanje razlika između HDZ-a i SDP-a. Na kraju krajeva, i HDZ i SDP kao i njihovo biračko tijelo osvjedočeni su etatisti i gaje još uvijek socijalističke osjećaje prema ekonomiji. Možda bi se prema njemačkom scenariju i po pritiscima iz Europe i Hrvatska mogla naći u skupini zemalja u kojima stoluju velike koalicije. To nije nemoguće, pogotovo ako i jedni i drugi shvate kako gube tlo pod nogama, a biračko tijelo odlazi k trećima. Samo tako moći će spriječiti mogući talijanski scenarij. Naravno, to će ujedno biti i dobar alibi kojim će „stožerne“ stranke umiriti svoje preostalo izborno stado.

Ne preostaje nam ništa drugo nego čekati i nadati se promjeni svijesti hrvatskog birača. Pitanje je jedino koliko Hrvatska još ima vremena. Ne puno, bojim se.

VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Tomislav Stipić je završio studij teologije na protestantskom teološkom učilištu u Osijeku. Radi u poslovnoj prodaji. Hobi mu je čitanje i planinarenje. >>VIŠE
Vezano
Problemi u HDZ-u i Živom zidu rezultat su izbornog sustava koji favorizira autokrate i sprječava demokratičnost
Ono kad se najveći euroskeptici u Hrvatskoj posvađaju zbog briselske plaće
Pobjednici i gubitnici
Je li Holy upravo pozvala na privatizaciju HŽ-a?
Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)
Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...
Resslerova obećanja su kao da ih je prepisao od Marasa ili Tomaševića
I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?
Zašto ću podržati referendumsku inicijativu Živog zida
Hrvatska javna uprava je toliko loša da je i radikalne ljevičare pretvorila u neoliberale
Pavić i Plenković se prave ludi: Ne bi bio problem raditi do 67 kad bi takav zakon vrijedio za sve
Kolakušić bi bio dobar diktator
Holy za loše stanje medijskih sloboda okrivila novinare i profit, a D. Orešković želi više javnog novca za ʼneprofitneʼ medije
[ANKETA] EU izbori: Za koga ćete glasati?
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
Je li Maras zaboravio kako se odnosio prema Bakiću dok je bio ministar?
Macron zbog rezova pao u anketama pa nacionalizirao brodogradilište da se spasi
Bruno Leoni i njegova kritika inflacije propisa danas su relevantniji no ikad
Populističko-populistička koalicija u Italiji postigla dogovor, ovo su mjere koje najavljuju
Trst je naš!
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Samo nekoliko sati nakon što je Reuters objavio da su bogataši počeli povlačiti svoje bogatstvo na bankovne račune u Singapuru, izvršna direktorica Hong Konga je proglasila da povlači kontroverzni zakon.

Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Najbogatiji ljudi svijeta teško da mogu imati bolji mobitel od vas, a riječ je možda o najvažnijem uređaju za većinu ljudi danas.

Bakić objasnio kako tehnologija smanjuje ekonomsku nejednakost

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandalozno je da ravnatelj u državnoj školi ne zna ni Ustav države koja ga je zaposlila.

Hrvatska nije katolička nego sekularna država

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo će ražalostiti mnoge, ali naša civilizacija NEĆE biti uništena još jako dugo.

Smrtnost od ekstremnih klimatskih uvjeta na povijesno najnižoj razini

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Na ovoj stranici jučer navečer nenamjerno smo objavili pogrešnu informaciju i tako moguće doveli čitatelje u zabludu. Ispričavamo se.

Isprika čitateljima zbog dezinformacije

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bio je to uvjet francuskog predsjednika Macrona da njegova stranka stupi u tu grupaciju.

Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Homoseksualnost je i dalje kazneno djelo u više od 40 afričkih država. Bocvana je još jednom dokazala da želi biti predvodnik u razvoju.

Bocvana dekriminalizirala homoseksualnost: ʼDruštvene norme nisu iznad prava na privatnostʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Postoji nešto što država po tom pitanju može učiniti. Mogla bi, recimo, proglasiti nultu stopu tolerancije za nasilje.

Mržnja prema Srbima je skroz besmislena i štetna za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Situacija na tržištu se mijenja u korist fizičkog rada. Neki i u tome vide problem i nepravdu...

Čistačice na moru zarađuju više od mnogih ʼintelektualnihʼ radnika - po nekima, to je problem...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: