Odgovor: Što vide oni koje nije zahvatila navijačka groznica?

Na portalu DW (Deutsche Welle) Hrvatska jučer je objavljen članak autora Siniše Bogdanovića naslovljen "Što vide oni koje nije zahvatila navijačka groznica?" u kojem je iznijet niz grubih generalizacija na račun hrvatskih navijača. S obzirom da se smatram jednim od onih koje nije zahvatila navijačka groznica - niti sam navijač, niti sam nacionalist - moram ocijeniti taj tekst kao iznimno neistinit. Autor u njemu nije pogodio baš ništa, a trudio se iznijeti standardne predrasude kakve inače nerijetko možemo vidjeti u domaćim medijima. Dok iznosi vlastite predrasude, apsolutno ničim potkrijepljene, autor spominje nekakve "činjenice". A od činjenica ni "č":

Ako niste skloni konfliktima, nenavijačko raspoloženje bolje je zadržati „unutar svoja četiri zida“, ma koliko se na svoj nenavijački način radovali uspjehu hrvatskih sportaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Jer, ni nogometno slavlje ne može proći bez traženja unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Stoga smo izdvojili nekoliko činjenica o kojima ovih dana nije popularno govoriti.

Naime, kako to već biva u trenucima nacionalnog slavlja ili žalovanja u Hrvatskoj, svako odstupanje od kolektiva nije dobrodošlo. Nogometna reprezentacija dignuta je na razinu državne svetinje pa je malo razumijevanja za one koji se ne vide dijelom masovnog delirija. Oni koji pokušavaju upozoriti da su siromasi koji kopaju po kontejnerima ovih dana samo navukli „kockaste“ majice koje su, također, našli u kontejnerima - ušutkava se na društvenim mrežama, a često im se lijepe etikete „Jugoslavena“, „sinova jugooficira“ ili „onih koji mrze Hrvatsku“. Kažu, slavi se, a za crnilo uvijek ima vremena. Iako i sami reprezentativci, miljama daleko od života prosječnih građana, u svojim izjavama nesvjesno upozoravaju na katastrofalno stanje u državi, nudeći svoje pobjede kao kompenzaciju za brige i siromaštvo na koje su oni već davno zaboravili.

Ako niste skloni konfliktima? Kao da su konflikti ovih dana redovita i normalna stvar u Hrvatskoj. Osim onog jednog stvarno ružnog ekscesa u Zagrebu, nisam primijetio da dolazi do problema na hrvatskim ulicama. Primjerice, Englezi su nakon posljednje dvije utakmice započeli masovne tučnjave u više gradova. Bogdanović je možda zamijenio Hrvatsku s Engleskom. Ili možda Francuskom gdje je po ulasku u finale došlo do većih nereda i razbijanja?

Ne nosim kockastu odjeću jer me ne hvata nogometna euforija, ali me NITKO još zbog toga nije "ušutkavao" niti na bilo koji način prozivao. Nisam primijetio nikakve probleme zato što odstupam od kolektiva, a odstupam od kolektiva otkad znam za sebe.

Te priče o kopanju po kontejnerima - da, ima ljudi koji kopaju po kontejnerima, kao i u drugim zemljama. Hrvatska je po GINI koeficijentu nejednakosti primanja bolja od europskog prosjeka i većine EU zemalja (u Hrvatskoj je GINI koeficijent 29,8, a EU prosjek je 30,8), s time da se GINI koeficijent u Hrvatskoj već godinama smanjuje (izvor: Ekonomski lab). U redu je kad ljevičari upozoravaju na siromaštvo, ali ih je potrebno tu i tamo podsjetiti na činjenice. Siromaštvo nije isključivo hrvatski problem, ono je problem u gotovo svakoj zemlji, a u većini EU zemalja i veći nego u Hrvatskoj.

Što se tiče etiketiranja za jugoslavenstvo, evo, ja se ne smatram Hrvatom i nisam neki nogometni fan, pa sam svejedno od strane pojedinih "hrvatskih" novinara optužen da širim mržnju zato što sam stao u obranu Jugoslavena. Slažem se da je etiketiranje i prozivanje onih koji se usude biti drukčiji od kolektiva ovdje česta pojava, ali puno češće to rade oni koje Bogdanović u svome tekstu zastupa nego oni koje kritizira.

Što se tiče DW Hrvatska, agendu njihovih novinara je još prije 4 godine razotkrio Nenad Bakić na Eclectici. Došao je do zaključka da DW Hrvatska služi hrvatskim lijevim medijima da pokažu: "Evo što Nijemci pišu o Hrvatskoj" iako u DW Hrvatska ne rade Nijemci nego "naši". Za iste svrhe služi i lijevi britanski Guardian. U isto vrijeme, služe se manipulacijama kako bi progurali antikapitalistički sentiment i predstavili ga Hrvatima kao nešto poželjno, zapadnjačko. Gospodin Bakić je pritom izvukao odličan primjer. Kad je Latvija ulazila u Eurozonu, DW Hrvatska je objavio tekst: "Što će Latviji euro?", a DW Albania: "Latvians are accepting the euro? - A GOOD NEWS for the Latvians".

Kao jedan od onih koje nije uhvatila nogometna groznica mogu reći da mi je drago što se ljudi vesele uspjesima hrvatske nogometne reprezentacije, mislim da iz toga neće izaći ništa loše. Čak dapače, optimizam je potreban i zbog gospodarstva, a ovakav se optimizam može lako prenijeti i na gospodarstvo i politiku. Itekako smo svjesni ekonomskih problema u kojima se zemlja nalazi, no oni se sigurno neće riješiti kukanjem i optuživanjem kapitalizma za sve nedaće, nego hvatanjem u koštac s defetizmom i klijentelizmom te socijalističkim navikama dijela našeg naroda i vlasti, a to su problemi koje se u članku DW ne spominje. Možda ih ne spominju zato što su godinama i oni dio tog problema.