Jedan od glavnih argumenata zagovornika poreza na nekretnine jest da taj porez postoji u većini država članica Europske unije. Međutim, sve instrumente ekonomske politike treba gledati u relativnom odnosu, tj. jako je štetno očekivati da će kopiranje jednih politika iz jedne države u drugu u oba slučaja imati iste efekte.

Isto je i s porezom na nekretnine. Očekivati da će kopiranje tog poreza iz država kao što su Njemačka, Velika Bitanija, Irska, Švedska, Italija itd. imati isti opseg, značaj i socioekonomski efekt u Hrvatskoj je samozavaravanje. Jesu li oni koji savjetuju Hrvatskoj uvođenje poreza na nekretnine svjesni razlika u vlasništvu, dohotku, ukupnom poreznom opterećenju i svih specifičnosti Hrvatske da bi mogli donositi racionalne odluke i preporuke?

Porez na nekretnine je destruktivan među ostalim i zato što smanjuje štednju, a povećava potrošnju. Naime, ako se oporezuju nekretnine, tada će bogatiji manje štedjeti, a više će trošiti na tekuću potrošnju. U tom smislu porez na nekretnine može imati negativan utjecaj na štednju i rast gospodarstva. Hrvati ipak nisu poznati kao štedljivi ljudi koji ne vole trošiti pa da bi ih sad trebalo poticati na veću potrošnju. Prevelika potrošnja, tj. život iznad mogućnosti, je standardni problem hrvatskog društva zbog kojeg se država zadužila 84,2 % BDP-a, a uvoditi politiku koja stvara socioekonomske uvjete za još života na dug, još potrošnje bez proizvodnje, nije zdravo.

Dalje, za efikasno provođenje poreza na nekretnine država mora posjedovati kvalitetne popise nekretnina, između ostalog zemljišne knjige u kojima su navedeni površina, smještaj i vlasnik nekretnine. S obzirom da su hrvatske zemljišne knjige u velikom dijelu zemlje u katastrofalnom stanju, a i pravno-vlasnički odnosi nisu dobro regulirani, prije razmišljanja o efikasnom uvođenju novog poreza na nekretnine treba prvo pripremiti teren.

Poseban problem predstavlja vrednovanje nekretnina. Nekretnine su heterogena kategorija – ne postoje dvije posve identične nekretnine. Njihova vrijednost uključuje niz čimbenika: blizinu prometnica i opskrbnih centara, postojanje kulturnih i rekreacijskih sadržaja, starost nekretnine, kvalitetu gradnje i opreme, položaj stana u zgradi, i slično. Vrijednost zemljišta ovisi pak o njegovoj kvaliteti i površini, kao i o kvaliteti okoliša. Procijenjena vrijednost nekretnine koja služi kao osnovica za oporezivanje morala bi što bolje odražavati njenu tržišnu vrijednost. Vrednovanje imovine dodatno komplicira inflacija pa je potrebno godišnje revalorizirati imovinu kako bi se održavala njezina realna vrijednost. Sve navedeno otvara veliki prostor i za korupciju i za običnu nesposobnost.

Također, činjenica je da su hrvatske nekretnine i zemljišta u nerazmjeru s dohotkom stanovništva. Želim reći da turizam iskrivljuje "stvarnu" vrijednost nekretnina i zemljišta po Hrvatskoj, podiže im cijenu te time automatski podiže porez koji bi se plaćao. Porez bi se plaćao iz dohotka, a dohodak je razmjerno premalen u odnosu na vrijednost nekretnina. Pogotovo ako uzmemo u obzir sva ostala porezna opterećenja - oporezivanje rada i potrošnje - ideja da se nas sav taj teret natovari i oporezivanje nekretnina je monstruozna.

Sljedeća slika prikazuje koliko su velike razlike među europskim zemljama po pitanju vlasništva nad nekretninama:


Klikni na sliku za uvećani pregled

Plave boje predstavljaju udio ljudi koji žive u iznajmljenoj, a žute udio ljudi koji živi u vlastitoj nekretnini (bilo pod hipotekom ili bez). Vidimo da se države kao Rumunjska i Hrvatska nalaze na samom vrhu po pitanju vlasništva nad nekretninama, a Njemačka, Nizozemska, Danska i sl. imaju puno manji udio nekretnina u vlasništvu, a i one nekretnine koje jesu u vlasništvu ljudi su većinom opterećene hipotekama.

Zdravorazumski se vidi da je distribucija vlasništva u Hrvatskoj puno drugačija nego u Njemačkoj te je sasvim sigurno da uvođenje iste politike po pitanju poreza na nekretnine ne može imati iste rezultate u obje države. Treba imati i na umu odnose u dohotcima, tj. postavlja se jednako pitanje je li prosječnom Hrvatu i prosječnom Nijemcu jednako lako plaćati dodatan porez. Kolike su razlike u primanjima? Mislim da je svima jasno da su razlike u primanjima prevelike da bi se predlagalo nešto po principu "imamo mi u EU pa bi trebali uvesti i vi". Hrvatska je jednostavno puno drugačija od ostalih država EU.

Uostalom, ideja EU nije postati jedna "naddržava" koja će određivati uniformirane zakone za sve države članice, već kao institucija koja će održavati prijateljske veze među državama te njegovati suradnju i trgovinu ukidanjem barijera koje su stvorile granice. Ali EU nikada ne bi smjela prerasti u nadnacionalnu tvorevinu koja će težiti da zamijeni nacionalne države i krade suverenitet postojećih država. Pitanje određivanja porezne politike ili čak sugeriranja kakva bi ona trebala biti definitivno spada u one sfere utjecaja koje nisu inicijalno zamišljene kao svrha nastanka EU.

EU jednostavno nema što sugerirati državama članicama kako voditi unutrašnju poreznu politiku, a time se EU iz jedna dobre ideje pretvara u glomazni birokratski aparat koji ima veliki demokratski deficit jer se većina službenika ne bira demokratski, a odlučuje o sudbini svih građana država EU koji većinom i ne znaju tko im kroji sudbinu.